Goldendoodle

O pasmini

Popularna mješavina koju FCI ne priznaje

Goldendoodle je križanac zlatnog retrivera i pudlice, kojeg Međunarodna kinološka federacija (FCI) ne vodi kao pasminu jer ne postoji genetski ustaljena populacija, nego mješanci prve, druge ili kasnijih generacija. Unatoč tome postoji Udruženje goldendoodlea Sjeverne Amerike (Goldendoodle Association of North America, GANA), koje je izdalo vlastiti opis pasmine s ciljem usmjeravanja uzgajivača prema predvidljivijem temperamentu i zdravlju, iako to nije službeni FCI standard. Slične inicijative postoje i za druge križance s pudlicom, što pokazuje da uzgojna zajednica teži većoj dosljednosti i tamo gdje službeno priznanje (još) ne postoji.

Ono što GANA postavlja kao temeljni zahtjev

GANA u svom opisu pasmine stabilnost temperamenta prema djeci postavlja kao jedan od ključnih uvjeta za uzgoj – uzgajivač koji to ne poštuje, prema stavu udruženja, ne uzgaja u skladu sa svrhom pasmine. Taj naglasak nije slučajan: goldendoodle je od početka zamišljen kao obiteljski pas, pa je predvidivo, mirno ponašanje prema djeci kod ove mješavine izraženije nego kod mnogih službeno priznatih pasmina. Odgovoran uzgajivač prema GANA smjernicama kupcu također objašnjava je li riječ o generaciji F1, F1b ili višegeneracijskom psu, jer to utječe na to koliko je dlaka bliža pudlici ili zlatnom retriveru, a time i na gubitak dlake i potrebnu njegu.

Djeca i druge životinje: dosljedna ocjena među izvorima

PetMD goldendoodlea opisuje kao "općenito dobrog s djecom", a Dogtime ide korak dalje i navodi da je "vrlo strpljiv i nježan prema djeci svih uzrasta". Isto slaganje vrijedi i za druge životinje u kućanstvu: i PetMD i Dogtime svrstavaju goldendoodlea među pse koji se obično dobro slažu s drugim psima i mačkama, što je kod mješanaca bez jedinstvenog standarda razmjerno rijetko poklapanje neovisnih izvora. Ta uravnoteženost prema ljudima i životinjama proizlazi iz obiju roditeljskih pasmina, jer su i zlatni retriver i pudlica sami po sebi poznati kao društvene, malo agresivne pasmine.

Stan: izvori se doista ne slažu

Kod prikladnosti za stan izvori se razilaze, a kod ove pasmine to nije urednička neodređenost, nego stvarno razilaženje struke: PetMD zbog prilagodljivog temperamenta goldendoodlea svrstava među pse prikladne za život u stanu, dok Dogtime izrijekom navodi da pasmina "nije najprikladnija za život u stanu" te da joj bolje odgovara ograđeno dvorište. Tome treba dodati i širok raspon veličine – standardni goldendoodle prema Dogtimeu naraste do otprilike 61 centimetar i 35 kilograma – pa odgovor ovisi i o konkretnom psu, ne samo o općoj ocjeni pasmine.

Adolescentska faza i rizik od separacijske tjeskobe

Dogtime upozorava da goldendoodle u adolescentskoj fazi prolazi razdoblje koje opisuje kao "razuzdano" i koje od vlasnika traži strpljenje i dosljedan odgoj, inače se energija psa brzo pretvori u neželjeno ponašanje. PetMD dodaje još jedan stvaran rizik: separacijsku tjeskobu, zbog koje goldendoodlea nije preporučljivo ostavljati samog dulje od otprilike osam sati. Zajedno s činjenicom da je riječ o mješancu bez jedinstvenog genetskog standarda, kod kojeg zdravlje i temperament uvelike ovise o kvaliteti uzgajivača, to objašnjava zašto je prikladnost za posve neiskusnog vlasnika psa tek uvjetna. Dosljedan, pozitivno usmjeren odgoj od štenećeg doba ublažava većinu tih izazova, ali traži vrijeme i strpljenje koje početnik možda ne očekuje.

"Hipoalergena" dlaka nije zajamčena osobina

Kao i kod drugih križanaca s pudlicom, i goldendoodle se često oglašava kao hipoalergen, što je više marketinška nego biološka tvrdnja. Budući da je riječ o mješancu bez ustaljenog genetskog ishoda, pojedini pas može naslijediti dlaku bližu pudlici, s manje gubitka dlake, ili dlaku bližu zlatnom retriveru, koja se gubi znatno više – rezultat kod konkretnog štenca unaprijed nije moguće pouzdano predvidjeti. Tko traži psa zbog alergija, prije odluke bi trebao provesti vrijeme s konkretnim štencem ili odraslim psom iz istog uzgoja.

Prednosti i mane