Francuski buldog (French Bulldog)

O pasmini

Francuski buldog kakvog danas poznajemo ima malo zajedničkog s hvatačima štakora koje su sredinom 19. stoljeća u Pariz donijeli engleski čipkari iz Nottinghama - suvremeni izgled pasmine oblikovao se tek krajem 1880-ih, kada je križanje s engleskim buldozima u Parizu stvorilo zbijenog pratitelja uspravnih ušiju, kojeg Međunarodna kinološka federacija (FCI) vodi kao standard br. 101. Prema službenom standardu mužjaci imaju 9-14 kg i 27-35 cm u grebenu, a ženke 8-13 kg i 24-32 cm, tijelo je nešto duže nego visoko, leđa su mišićava i blago zaobljena ('roach back'), a rep je prirodno kratak, ravan ili zavijen, no nikada skraćen zahvatom. Prepoznatljivo obilježje pasmine jesu uspravne 'šišmišje uši' - široke pri dnu i zaobljene na vrhu - po kojima se francuski buldog na prvi pogled razlikuje od engleskog buldoga s presavijenim ušima. Od 2022. godine francuski buldog najčešće je registrirana pasmina pri Američkom kinološkom klubu (AKC), a val popularnosti nadmašio je sposobnost veterinarske struke da prati zdravstvene posljedice tako izražene tjelesne građe.

BOAS i disanje

Najvažnija od tih posljedica jest sindrom brahicefalične opstruktivne dišne bolesti (BOAS) - strukturno suženje dišnih putova nastalo jer se uzgojem njuška sve više skraćuje, dok količina mekog tkiva u glavi ostaje ista. Velika britanska studija temeljena na veterinarskoj dokumentaciji (VetCompass, više od 2700 francuskih buldoga) pokazala je da je BOAS klinički dijagnosticiran kod 5,5 % pregledanih pasa - prilagođeni rizik otprilike je 31 put veći nego kod drugih pasmina - no isti istraživači upozoravaju da je taj broj vjerojatno podcijenjen jer čak 60 % vlasnika oboljelih pasa hrkanje, hroptanje i disanje otvorenih usta ne prepoznaje kao nenormalno. Studije koje dišnu funkciju mjere izravno, a ne procjenom veterinara tijekom kratkog pregleda, kod francuskih buldoga otkrivaju otežano disanje kod otprilike polovice do gotovo svih pregledanih pasa, ovisno o metodi i uzorku. Oboljele jedinke mogu imati poteškoća u toplom vremenu, nakon napora ili pod stresom, a nekima je potreban kirurški zahvat proširenja nosnica ili skraćivanja mekog nepca.

Vrućina

Isto to ograničenje dišnih putova čini vrućinu jednom od najneposrednijih opasnosti za pasminu. VetCompass analiza na više od 900.000 britanskih pasa pokazala je da francuski buldozi u odnosu na labradorske retrivere imaju znatno veće izglede za bolest povezanu s vrućinom - otprilike tri puta veće zbog napora, tri puta veće zbog vrućeg okoliša i više od šest puta veće ako su ostavljeni u vrućem vozilu - pri čemu je većina slučajeva toplinskog udara kod pasa općenito nastala zbog napora, a ne zbog parkiranih automobila. U praksi to znači šetnje rano ujutro ili navečer tijekom toplijih mjeseci, izbjegavanje kretanja u najtoplijem dijelu dana, stalan pristup hladu i vodi te nikad ostavljanje psa u automobilu ili zatvorenoj prostoriji bez ventilacije. Vlasnici bi trebali naučiti prepoznati rane znakove nelagode - pretjerano dahtanje, slinjenje, tamnocrvene desni, teturanje - jer toplinski udar kod brahicefaličnih pasa može brzo napredovati i bez hitne pomoći često je smrtonosan.

Razmnožavanje

Razmnožavanje francuskih buldoga danas je uglavnom kirurška stvar. Kombinacija razmjerno velike glave mladunčeta i uske, brahicefalično oblikovane zdjelice otežava prirodni porod: istraživanje objavljeno u časopisu Veterinary Record pokazalo je da ženke francuskog buldoga imaju otprilike 16 puta veću vjerojatnost distocije (otežanog poroda) od mješanaca, a među ženkama s distocijom francuski su buldozi carski rez trebali više od dvostruko češće. Podaci za buldogolike pasmine s distocijom pokazuju udio carskih rezova koji u postotcima seže i do visokih 80-ih. To nije rubna pojedinost - znači da se većina legala donosi na svijet planiranim ili hitnim kirurškim zahvatom, uz stvarne troškove i rizik za majku, i jedan je od najjasnijih pokazatelja koliko je selektivni uzgoj nadmašio osnovnu tjelesnu sposobnost pasmine za razmnožavanje bez medicinske intervencije.

Rep i kralježnica

Čvrsto zavijen ('vijčani') rep, koji mnogim vlasnicima djeluje simpatično, sam je po sebi vidljiv znak temeljnog koštanog poremećaja. Vijčani rep nastaje zbog hemivertebri - klinasto ili leptirasto deformiranih kralježaka - a studije kralježnice francuskih buldoga otkrile su neki oblik malformacije kralježaka kod velike većine pregledanih pasa, često kod više od 90 %. Mutacija odgovorna za to (u genu DVL2) ne zaustavlja se na repu; slične malformacije može izazvati bilo gdje duž kralježnice, najčešće u prsnom dijelu. Većina oboljelih pasa ne pokazuje kliničke znakove i živi posve normalno, no znatna manjina razvija pritisak na leđnu moždinu, što uzrokuje bol u leđima, slabost stražnjih nogu ili inkontinenciju te može zahtijevati snimanje i operaciju. Vlasnici bi trebali obratiti pozornost na nespremnost za skakanje, neobičan hod ili iznenadnu slabost stražnjih nogu i to shvatiti kao razlog za hitan veterinarski pregled kralježnice, a ne kao problem odgoja.

Kožni nabori

Duboki nabori na licu i tijelu, koji francuskom buldogu daju prepoznatljiv izraz, zadržavaju vlagu, kožne ostatke i kvasce, zbog čega je dermatitis kožnih nabora ponavljajući problem. Podaci iz britanske primarne veterinarske skrbi pokazuju jednogodišnju prevalenciju dijagnosticiranog dermatitisa kožnih nabora kod pasmine od otprilike 2-3 %, a rizik je, ovisno o studiji, otprilike 11 do 26 puta veći nego kod mješanaca, najčešće na naborima lica, nabora iznad nosa i džepu oko vijčanog repa. Ako se ne kontrolira, stanje može prijeći u bolne, neugodno mirisne infekcije koje zahtijevaju antibiotike. Redovita njega - nježno čišćenje i sušenje nabora na licu i repu nekoliko puta tjedno te brzo rješavanje svakog crvenila ili neugodnog mirisa - sprječava da većina slučajeva postane ozbiljna i realan je, jeftin dio svakodnevne njege, a ne specijalistički zahvat.

Smanjenje rizika

Budući da je velik dio zdravstvenog rizika pasmine nasljedan, a ne slučajan, najkorisnije što budući vlasnik može učiniti jest uživo vidjeti - a po mogućnosti i čuti kako dišu - oba roditelja prije nego što se odluči za mladunče. Britanski kinološki klub i Sveučilište Cambridge zajednički vode shemu ocjenjivanja dišne funkcije (Respiratory Function Grading Scheme) koja plemenske buldoge, francuske buldoge i mopseve ocjenjuje od stupnja 0 (bez znakova BOAS-a) do 3 (teški znakovi), upravo kako bi uzgajivači izbjegli parenje dviju oboljelih jedinki; ako uzgajivača zamolite za ocjene oba roditelja ili ih barem poslušate kako dišu nakon kratke šetnje, to govori mnogo više o vjerojatnom zdravlju dišnih puteva mladunčeta nego izgled osmotjednog štenca. Ozbiljni uzgajivači trebali bi moći pokazati i nalaze pregleda kukova i kralježnice ondje gdje je to relevantno te nikada ne bi smjeli biti obrambeni na takvo pitanje.

Kome je prikladan

Sve to upućuje na razmjerno specifičan profil vlasnika. Francuski buldog odgovara ljudima koji žele ljubaznog pratitelja skromnih potreba za tjelovježbom u stanu ili kući bez dvorišta, koji žive ondje gdje klima ne donosi tjedne neizbježne ljetne vrućine te su financijski i logistički spremni na natprosječne veterinarske troškove - premije osiguranja za ovu pasminu obično su visoke upravo zbog opisanih rizika. Prema djeci su općenito topli i razigrani, iako njihova zbijena, čvrsta građa i dalje zahtijeva nadzor uz malu djecu i grubu igru, a u kućanstvima s više pasa mogu se javiti trzavice između jedinki istog spola, pa uvođenje treba biti postupno. Pasmina nije dobar izbor za predane trkače ili planinare, za kućanstva bez pouzdane klimatizacije u vrućim krajevima ili za nekoga tko želi izbjeći veterinarske račune. Tjelesna građa čini ih i vrlo lošim plivačima - teška prednja polovica tijela i ograničen kapacitet disanja znače da mnogi ne mogu držati glavu iznad vode i mogu se brzo utopiti, stoga treba izbjegavati nenadzoran pristup bazenima, ribnjacima ili otvorenoj vodi, a za svaki nadzirani kontakt s vodom koristiti pseći prsluk za spašavanje.

Prednosti i mane