Engleski seter (English Setter)

O pasmini

Engleski seter je britanski ptičar koji divljač ne plaši, nego je nanjuši i zatim mirno 'stane' u stoju (point) dok lovac ne priđe. FCI ga vodi pod standardom br. 2, u 7. skupini (ptičari), sekcija britanski i irski ptičari i seteri, uz obaveznu provjeru radnih osobina.

U Hrvatskoj je engleski seter 2023. godine, s 461 upisanim štencem, bio četvrta najbrojnija pasmina u rodovnoj knjizi Hrvatskog kinološkog saveza (HKS) - jedna od vodećih među lovnim pasminama, iako se u gradovima rijetko susreće. U Sloveniji pasminu od 1921. godine okuplja Društvo ljubitelja ptičara (DLP) u sklopu Kinološke zveze Slovenije.

Ime po jednom selu.

Pjegava dlaka po imenu 'belton'

Od tri britanska setera (engleski, irski i škotski odnosno gordon) jedino engleski seter nema jednobojnu ili izrazito dvobojnu dlaku. Bijela osnova prekrivena je sitnim pjegicama jedne od četiri boje - crne (plavi belton), narančaste, limun-žute ili jetreno-smeđe - a postoji i trobojna varijanta s naznakama riđe boje. Naziv 'belton' dolazi od sela Belton u Northumberlandu; u širu uporabu uveo ga je u 19. stoljeću upravo uzgajivač Edward Laverack, čija je knjiga o pasmini najviše oblikovala današnji izgled setera. FCI standard izrijekom navodi da se više cijeni dlaka pjegava po cijelom tijelu nego ona s velikim, jednolikim mrljama boje.

Radna i izložbena linija

Unutar pasmine postoje dvije prilično različite linije. Radni odnosno terenski psi (često nazvani po uzgajivačima, npr. 'Llewellin setter') nešto su manji, s rjeđom i kraćom dlakom te izraženijim lovnim nagonom, pa su prikladniji za stvarni lovni rad na terenu. Izložbeni psi su krupniji, s još dužom i bogatijom dlakom na ušima, prsima i repu, uzgajani prvenstveno za natjecanja u tipu. Prije nabave štenca vrijedi provjeriti iz koje linije potječe, jer to znatno utječe i na izgled i na razinu energije odraslog psa.

Narav i svakodnevni život

FCI standard narav opisuje s dvije riječi: 'izrazito prijateljski i dobroćudan'. U praksi to znači psa koji rijetko pokazuje agresivnost ili plašljivost - oboje je prema standardu čak razlog za diskvalifikaciju na izložbi - i koji privrženost gradi brzo, i prema djeci i prema drugim psima. Engleski seter nije čuvar niti pas za samostalno provođenje vremena u dvorištu; najbolje napreduje kao član obitelji uključen u svakodnevne aktivnosti. Zbog izraženog lovnog nagona prema pticama kod manjih kućnih ljubimaca, poput ptica ili glodavaca, preporučuje se nadzor, dok se s drugim psima i mačkama, uz odgovarajuću socijalizaciju, u pravilu dobro slaže.

Kretanje i mentalna zaposlenost

Standard psa opisuje kao 'vrlo aktivnog, s izraženim osjećajem za divljač', što na terenu znači satima trčanja u širokom luku ispred lovca. Kućni ljubimac ove pasmine treba znatno više od kratke šetnje oko zgrade - prikladni su trčanje, duge šetnje bez povodca na sigurnom terenu, donošenje predmeta ili rad nosom. Bez dovoljno kretanja i mentalnih izazova engleski seter postaje nemiran, glasan ili destruktivan, pa nije prvi izbor za manji stan, osim ako vlasnik osigura zaista velik opseg dnevne aktivnosti.

Njega dlake

Duga, svilenkasta dlaka s resama na ušima, prsima, trbuhu, stražnjim nogama i repu lako se zapetlja i nakuplja sjeme trava, pa je treba četkati nekoliko puta tjedno, a nakon šetnje visokom travom ili grmljem uvijek provjeriti dlaku i eventualne krpelje. Radni psi s kraćom dlakom zahtijevaju manje njege od izložbenih.

Zdravlje

Engleski klub ljubitelja pasmine (English Setter Association) sustavno prati zdravlje pasmine još od 1990. godine. Psi su izloženi riziku od displazije kuka, pa je pregled prema zajedničkoj shemi kluba i veterinarskog udruženja dio odgovornog uzgoja. Urođena gluhoća otkriva se BAER testom; prema podacima kluba, u testiranoj populaciji jednostrano je gluho oko 4,5 %, a obostrano oko 0,5 % pasa. Opisana je i povećana sklonost autoimunom tireoiditisu i nadraženosti kože (atopijski dermatitis), pa je kod uzgojnih pasa preporučljivo redovito praćenje.

Prednosti i mane