Engleski hrt (Greyhound)

O pasmini

Engleski hrt je najveći od svih hrtova i jedan od najprepoznatljivijih pasa na svijetu. Vitko, mišićavo tijelo, duboki prsni koš i noge građene za sprint omogućuju mu brzine i do 70 km/h, zbog čega važi za najbržeg trkača među psima na kratkim dionicama. Unatoč slici s trkališta, današnji engleski hrt prije svega je nježan i miran obiteljski pas koji najveći dio dana prospava na mekoj podlozi. Pasmina potječe iz Velike Britanije, gdje je stoljećima oblikovana za lov pogledom (coursing), a danas je jednako poznata i kao pas koji nakon trkačke karijere često pronalazi novi dom preko specijaliziranih udruga za posvajanje.

Podrijetlo i povijest

Stručnjaci se ne slažu oko pravog podrijetla engleskog hrta. Prikazi vitkih pasa dubokog prsnog koša pojavljuju se na zidnim slikama starog Bliskog istoka i Egipta starim i do 4.000 godina, što je razlog popularne priče o hrtu kao 'najstarijoj čistoj pasmini na svijetu'. Sam standard FCI-ja spominje tu teoriju o bliskoistočnom podrijetlu, ali dodaje da stručnjaci o njoj nisu jedinstveni. Genetska istraživanja dodatno kompliciraju sliku: velika studija genetske strukture čistokrvnih pasa iz 2004. (Parker i sur., Science) pokazala je da neki hrtolikih tipova genetski uopće ne potječu izravno od drevnih pasa, nego su oblikovani mnogo kasnije po sličnom izgledu. Pouzdano dokumentirana je uloga Velike Britanije, gdje je pasmina oblikovana u današnji oblik za lov pogledom, osobito u doba kraljice Elizabete I.

Od trkališta do udomljavanja

Osim za lov, engleski hrt je tijekom 20. stoljeća postao središnja pasmina organiziranih pasjih utrka, ponajviše u Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji, gdje trkališta mjere vrijeme na ravnim ili ovalnim stazama. Industrija trkanja u posljednjim je desetljećima znatno opala jer su brojne države i američke savezne države zabranile utrke hrtova ili zatvorile trkališta, što je potaknulo jedan od najvećih pokreta udomljavanja specifičnih za jednu pasminu. Diljem svijeta danas djeluju specijalizirane udruge koje umirovljene trkače, obično stare između dvije i pet godina, pripremaju za život u obitelji i pronalaze im novi dom. Udomljeni bivši trkač obično je već naviknut na povodac, druge pse i osnovnu rutinu, no možda se nikad nije susreo sa stubama, staklenim vratima ili životom u stanu, pa mu treba nekoliko tjedana postupne prilagodbe.

Ćud: tihi natjecatelj

Engleski hrt udžbenički je primjer raskoraka između izgleda i svakodnevnog ponašanja. Iako je najbrži sprinter među psima, uzgojni klubovi i udruge za udomljavanje trkača dosljedno opisuju odraslog hrta kao izrazito mirnog i tihog psa koji prospava i do 18 do 20 sati dnevno na mekoj podlozi. U engleskom jeziku pasmina je dobila nadimak '45 mph couch potato' (kauč-ljubitelj brzine 70 km/h), jer mu jedan kratak, intenzivan sprint dnevno posve zadovoljava tjelesne potrebe. Prema ljudima je nježan, osjetljiv i privržen, rijetko laje, a prema strancima može biti pomalo suzdržan. Zbog te mirne naravi i nezahtjevnosti u stanu, iskusni udomitelji pasminu često preporučuju i osobama koje prije nisu imale psa.

Nadutost želuca (GDV)

Duboki prsni koš koji hrtu omogućuje velika pluća i učinkovito disanje tijekom sprinta ujedno je čimbenik rizika za hitno, po život opasno stanje zvano dilatacija i volvulus želuca (GDV), odnosno nadutost. Kod te pojave želudac se ispuni plinom i zavrne oko svoje osi, prekidajući opskrbu krvlju, što je bez hitnog kirurškog zahvata smrtonosno. Veterinarski izvori nadutost navode među rizicima na koje moraju paziti vlasnici velikih, dubokoprsih pasmina, uključujući hrtove. Rizik se smanjuje hranjenjem manjim, češćim obrocima, izbjegavanjem intenzivnog kretanja neposredno prije i poslije obroka, a kod pasa s povećanim rizikom veterinari preporučuju i preventivni kirurški zahvat gastropeksije kojim se želudac fiksira na trbušnu stijenku.

Osjetljivost na anesteziju

Manje poznata, ali dobro dokumentirana veterinarska činjenica jest da su hrtovi, uključujući engleskog hrta, neobično osjetljivi na pojedine anestetike i sedative. Uzrok je genetski: kod hrtova je pronađena varijanta gena za jetreni enzim CYP2B11, važan za razgradnju u mastima topljivih lijekova, zbog čega se ti lijekovi dulje zadržavaju u tijelu i dosežu više koncentracije nego kod drugih pasmina. U praksi to znači znatno sporije i dulje buđenje nakon zahvata, kod starijih anestetika i produljen oporavak za desetke minuta ili sate. Zato je važno da veterinar prije svakog zahvata, pa i rutinskog, zna da se radi o hrtu i odabere protokol prilagođen toj skupini pasmina.

Tanka koža i hladnoća

Engleski hrt ima izrazito nizak postotak tjelesne masti i tanku, jednoslojnu dlaku bez podlanke, što mu tijekom sprinta pomaže brzo odavati toplinu, ali ga zimi čini osjetljivim na hladnoću. Već pri temperaturama od 10 do 15 °C, osobito uz vjetar ili kišu, mnogi hrtovi počinju drhtati i tražiti zaklon, pa je za zimske šetnje pametno nabaviti mu topli kaputić ili pulover. Jednako je tanka i njegova koža, zbog čega je podložniji ogrebotinama i posjekotinama te manje prikladan za grubu igru s malom djecom. Prednost kratke, tanke dlake jest da zahtijeva samo povremeno češljanje i gotovo nikakvo drugo održavanje.

Lovački nagon i mačke

Kao pravi hrt, uzgajan je za uočavanje i gonjenje brzo pokretnih ciljeva pogledom, pa zadržava izražen lovački nagon prema malim životinjama. Ipak, iskustva udruga za udomljavanje pokazuju da velika većina hrtova nakon pažljivog, nadziranog uvođenja može mirno suživjeti s mačkom ili manjim psom u istom domaćinstvu; svakog pojedinog psa ipak treba prethodno individualno testirati jer se stupanj zanimanja za male životinje uvelike razlikuje među jedinkama. Manje predvidivi ostaju susreti na otvorenom ili s nepoznatim, slobodno živućim mačkama i glodavcima, gdje lovački nagon obično prevlada. Ukratko: suživot u kući često je moguć, no slobodno kretanje uz male životinje u dvorištu ili šetnji treba ostati pod nadzorom ili na povodcu.

Prednosti i mane