O pasmini
Dugodlaki škotski ovčar velika je, elegantna pasmina pastirskog tipa podrijetlom sa škotskog seoskog područja. Prepoznatljiva je po bogatoj, dvoslojnoj dlaci koja zahtijeva redovitu i temeljitu njegu, a ispod nje krije se inteligentan, nježan i vjeran pratitelj koji je stoljećima pomagao pastirima pri čuvanju ovaca. Danas je pasmina najpoznatija kao obiteljski pas, a njezinu svjetsku slavu oblikovali su kraljevska naklonost u 19. stoljeću i filmski lik Lassie u 20. stoljeću.
Podrijetlo i povijest škotskog pastirstva
Dugodlaki škotski ovčar potječe sa škotskog seoskog područja, gdje su slični pastirski psi stoljećima čuvali i vodili ovce u brdovitom krajoliku. Suvremeni oblik pasmine britanski su uzgajivači oblikovali u drugoj polovici 19. stoljeća, sustavno usmjeravajući radne pastirske pse prema izložbenom izgledu. Ključnu ulogu u popularnosti pasmine odigrala je kraljica Viktorija, koja se nakon posjeta škotskom gorju šezdesetih godina 19. stoljeća oduševila ovim psima i počela ih uzgajati u kraljevskim psetarnama dvorca Balmoral. Prema navodima Collie Club of America, kraljičino zanimanje pokrenulo je pravi modni val koji je pasminu popularizirao diljem tadašnjeg Britanskog Carstva i potaknuo osnivanje prvih uzgajivačkih klubova, među njima i američkog Collie Club of America 1886. godine.
Lassie i uspon svjetske popularnosti
Vrhunac svjetske prepoznatljivosti pasmina je dosegnula sredinom 20. stoljeća zahvaljujući književnom i filmskom liku Lassie. Kratka priča Erica Knighta Lassie Come-Home objavljena je 1938., 1940. prerađena je u roman, a 1943. studio MGM snimio je prema njoj film. Dugodlaki škotski ovčar po imenu Pal utjelovio je naslovni lik, a uspjeh filma i kasnije dugogodišnje televizijske serije, prema navodima Collie Club of America, doslovno je katapultirao pasminu na vrh tadašnjih ljestvica popularnosti. Lassie ostaje jedan od najprepoznatljivijih pojedinačnih pasa u povijesti popularne kulture.
Izgled i prepoznatljiva dvostruka dlaka
Dugodlaki škotski ovčar nosi jednu od najbogatijih dlaka među pasjim pasminama: ravan i grub vanjski sloj te gustu, mekanu poddlaku, koje su prema standardu Kennel Cluba posebno izražene na ovratniku i 'suknji', dok su njuška i prednje noge glađe pokrivene. Priznane boje su sable (od svijetlo zlatne do bogate riđe), trobojna (crna sa smeđim oznakama) i plavi merle. Ovakva količina dlake zahtijeva gotovo svakodnevno češljanje jer se inače brzo filca, a dvaput godišnje pasmina jače linja.
Narav i temperament
Prema britanskom standardu pasmine, dugodlaki škotski ovčar odlikuje se prijateljskim raspoloženjem bez traga nervoze ili agresivnosti. Riječ je o vedrom, aktivnom i dobronamjernom psu koji je posebno nježan i strpljiv prema djeci, zbog čega se smatra jednim od najboljih obiteljskih pasa među velikim pasminama. Uz to je vrlo inteligentan i željan ugoditi, što ga čini relativno lakim za školovanje, iako njegov pastirski nagon može izazvati pokušaje 'vođenja' djece ili drugih životinja u kućanstvu.
Njega i održavanje
Redovito, temeljito češljanje nekoliko puta tjedno osnova je njege ove pasmine, a u razdobljima jačeg linjanja preporučuje se gotovo svakodnevno; posebnu pozornost treba posvetiti području iza ušiju, ispod pazuha i oko 'suknje', gdje se dlaka najbrže filca. Kao aktivna pastirska pasmina treba i solidnu dnevnu količinu kretanja te mentalne stimulacije - dulje šetnje, igru ili pseće sportove poput agilityja - inače može postati nemirna ili sklona lajanju.
Zdravstvene posebnosti pasmine
Kod dugodlakih škotskih ovčara poznate su dvije važne nasljedne posebnosti. Anomalija oka collie (CEA) prirođeni je poremećaj razvoja žilnice i mrežnice uzrokovan mutacijom gena NHEJ1; prema podacima američke fundacije OFA, riječ je o pasmini kod koje je ova anomalija jedna od najučestalijih, a ozbiljnost varira od gotovo neprimjetne do potpunog gubitka vida, za nju postoji genetski test koji uzgajivači preporučuju napraviti prije svakog parenja jer se nasljeđuje recesivno. Također je kod pasmine vrlo raširena mutacija gena MDR1, koju je 2001. otkrilo Sveučilište Washington State; ona kod otprilike 70% američkih dugodlakih škotskih ovčara uzrokuje preosjetljivost na određene lijekove (npr. ivermektin u visokim dozama, loperamid), stoga se prije propisivanja takvih lijekova preporučuje genetsko testiranje, a vlasnik bi veterinara uvijek trebao obavijestiti o pasmini ljubimca.
Prikladnost za obitelj i životni prostor
Zahvaljujući nježnoj naravi, dugodlaki škotski ovčar izvrsno odgovara obiteljima s djecom. S drugim kućnim ljubimcima obično se dobro slaže, no zbog pastirskog nagona može ih pokušavati tjerati ili nadzirati, pa je potrebna rana socijalizacija. U stanu može živjeti samo uz dovoljno dnevnog kretanja i mentalne stimulacije, dok je kuća s dvorištem prirodnije okruženje. Zbog zahtjevne njege dlake i izraženih pastirskih nagona nije nužno najlakši izbor za posve neiskusne vlasnike, no uz predanost i educiranje lako uspijeva i kod njih.
Temperament
Dugodlaki škotski ovčar po naravi je prijateljski, uravnotežen i bez traga nervoze ili agresivnosti - veseo, aktivan i dobrodušan pas koji je posebno nježan i strpljiv prema djeci. Vrlo je inteligentan i željan ugoditi, pa dobro reagira na dosljedno, pozitivno usmjereno školovanje, a njegov pastirski nagon ponekad se očituje kao pokušaj 'vođenja' djece ili drugih životinja u kućanstvu.
Komu je namijenjena
Najprikladniji je za obitelji s djecom te aktivne pojedince ili parove koji mu mogu pružiti dovoljno dnevnog kretanja, druženja i redovite njege dlake. Zbog pastirskog nagona i veličine najbolje odgovara kućanstvima s kućom i dvorištem, a uz pravu mjeru strpljenja i socijalizacije dobro se snalazi i u društvu drugih kućnih ljubimaca.
Životni prostor
Dugodlaki škotski ovčar najbolje uspijeva u kući s ograđenim dvorištem gdje može trošiti energiju. U stanu može živjeti, ali samo ako mu vlasnik osigura obilje dnevnih šetnji, igre i mentalnih izazova - bez toga brzo postaje nemiran i sklon lajanju.
Njega
Bogata dvoslojna dlaka zahtijeva temeljito češljanje nekoliko puta tjedno, a u razdobljima jačeg linjanja gotovo svakodnevno, kako ne bi došlo do filcanja. Kao aktivna pastirska pasmina treba i redovito dnevno kretanje te mentalnu stimulaciju, a preporučuje se rano i dosljedno školovanje i socijalizacija. Zbog poznatih nasljednih posebnosti pasmine (anomalija oka collie i mutacija gena MDR1) preporučljivo je obaviti odgovarajuće genetsko testiranje, osobito prije propisivanja određenih lijekova.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
vjeran i nježan obiteljski pratitelj, visoka inteligencija i lako školovanje, bogata i impresivna dlaka
Na što paziti
zahtjevna njega guste dvoslojne dlake, velika potreba za kretanjem i mentalnom stimulacijom, sklonost lajanju i tjeranju (pastirski nagon)
