Dogo argentino (argentinska doga)

O pasmini

Lovac na krupnu divljač iz srca Argentine

Doga argentina je 1928. u pokrajini Córdobi razvio argentinski liječnik Antonio Nores Martínez, u želji da stvori psa sposobnog za skupni lov na divlju svinju i pumu u zahtjevnom terenu argentinskog ruralnog krajolika. U uzgoj je uključio kordopskog borbenog psa te barem devet drugih pasmina, među njima boksera, pointera, njemačku dogu i irskog vučjaka, kako bi postigao spoj snage, izdržljivosti i hrabrosti. Lov se odvijao u čoporu, pa je pas morao znati surađivati s drugim psima i ljudima, a pritom ostati neustrašiv pred opasnom divljači. FCI je pasminu priznao pod standardom br. 292, a danas je svrstava među mastife lovačkog tipa; standard izričito zahtijeva da pas prema ljudima ne pokazuje agresiju, jer se takva osobina na izložbama smatra diskvalifikacijskom greškom.

Bijela boja nije slučajnost

Kratka, gusta bijela dlaka nije samo prepoznatljivo obilježje nego i formalni zahtjev standarda pasmine: lovci su bijelog psa u gustom raslinju i tijekom zajedničkog lova puno lakše uočili nego tamno obojenog. Standard dopušta tek manju tamnu mrlju na glavi, inače dlaka mora biti jednolično bijela. Njega dlake sama po sebi nije zahtjevna, dovoljno je redovito četkanje, no bijela boja nosi i zdravstvenu posljedicu na koju vlasnik mora paziti – povećan rizik od urođene gluhoće, kao i veću osjetljivost svijetle kože na opekline od sunca, zbog čega je ljeti preporučljiva zaštita od jakog sunca.

Snaga koja traži iskustvo

Dogo argentino nije pasmina za prvog psa u životu. Riječ je o samouvjerenom, emocionalno stabilnom, ali iznimno snažnom psu koji bez jasnog, dosljednog i mirnog vođenja brzo preuzima inicijativu. Njegova tjelesna snaga znači da već sama kontrola na povodcu može postati izazov za neiskusnog vlasnika, stoga pasmina traži skrbnika koji zna postavljati granice bez uporabe sile i koji zna koristiti opremu prilagođenu snažnim psima, primjerice čvršći povodac i dobro pristajuću ogrlicu ili oprsnicu.

Odgoj i socijalizacija su ključni

Rana, opsežna socijalizacija s ljudima, životinjama i različitim okruženjima kod ove pasmine nije preporuka nego nužnost. Trening treba temeljiti na pozitivnom potkrepljenju i dosljednoj rutini; grub ili kažnjavajući pristup kod ovako samouvjerenog psa najčešće pogorša, a ne popravi ponašanje. Uzgajivači i kinološke udruge savjetuju uključivanje u vođene tečajeve poslušnosti već u fazi štenca, a odgoj je smisleno nastaviti i kroz razdoblje adolescencije psa, kada se samouvjerenost dodatno učvrsti.

Djeca i drugi kućni ljubimci

Unutar vlastite obitelji dogo argentino zna biti vrlo privržen i nježan, i prema djeci, no zbog tjelesne snage i izraženog lovnog nagona odrasli nikada ne smiju ostaviti druženje s djecom bez nadzora – već sama težina i zamah razigranog odraslog psa mogu nenamjerno oboriti manje dijete. Suživot s mačkama ili manjim psima moguć je prije svega kad zajedno odrastaju od malih nogu; prema nepoznatim životinjama, osobito malima ili onima u pokretu, lovni nagon ostaje izražen.

Zdravlje i što treba znati o bijeloj dlaci

Osim displazije kukova i lakata, čestih kod velikih pasmina i koje je smisleno provjeravati službenim ortopedskim pregledima, kod doga argentina je zbog genetike bijele boje opisana povećana učestalost urođene gluhoće na jedno ili oba uha. Odgovorni uzgajivači zato štenad testiraju BAER testom. Prema podacima PetMD-a, očekivani životni vijek kreće se između 9 i 15 godina, čime se pasmina ubraja među razmjerno zdrave velike pse.

Život i kretanje

Kao atletska lovačka pasmina, dogo argentino treba puno dnevnog kretanja – šetnju, trčanje, igru i mentalnu stimulaciju – što znači da život u stanu dolazi u obzir samo uz dosljednu, opsežnu svakodnevnu tjelovježbu. Kuća sa sigurno ograđenim vrtom za ovu je pasminu u pravilu prikladniji izbor, pri čemu ograda mora biti dovoljno visoka i čvrsta, jer je riječ o skočnom i upornom psu.

Zakonska ograničenja u pojedinim zemljama

Zbog povijesne povezanosti s borbama pasa, dogo argentino je u više zemalja – među njima Australija, Danska, Island i Ukrajina – zabranjen ili strogo ograničen. U nekim drugim zemljama, primjerice u pojedinim njemačkim saveznim pokrajinama ili u Španjolskoj, posjedovanje nije zabranjeno, ali je vezano uz posebnu dozvolu, osiguranje od odgovornosti ili obveznu uporabu brnjice na javnim mjestima. Prije nabave ili selidbe s ovom pasminom nužno je provjeriti lokalne propise o opasnim odnosno ograničenim pasminama.

Prednosti i mane