Doberman (Doberman)

O pasmini

Doberman (izvorno Dobermann) njemačka je pasmina srednje do velike veličine, razvijena krajem 19. stoljeća u gradu Apoldi u Tirinškoj, s ciljem stvaranja pouzdanog pratitelja i čuvara. Danas je jedan od najprepoznatljivijih i najsvestranijih radnih pasa na svijetu - koristi se u policiji, vojsci, kao terapijski i sportski pas u poslušnosti i agilnosti, a iznad svega cijenjen je kao odan obiteljski pas. Njegova elegancija skriva veliku snagu i izdržljivost, pa treba vlasnika koji mu osigura dovoljno kretanja, dosljednosti i društva.

Povijest

Pasminu je stvorio Karl Friedrich Louis Dobermann (1834.-1894.), poreznik i upravitelj gradskog skloništa za pse u Apoldi, u tadašnjem Velikom vojvodstvu Sachsen-Weimar-Eisenach. Budući da je na svom poslu često prolazio opasnim, razbojnicima izloženim područjima, oko 1890. poželio je psa koji bi ga učinkovito štitio. Imao je pristup raznim psima iz gradskog skloništa te je ciljanim križanjem - navodno uz sudjelovanje njemačkog pinča, rottweilera, njemačkog ovčara, black-and-tan terijera (preteče manchester terijera) i kratkodlakih pastirskih pasa - postupno oblikovao novu, vrlo prilagodljivu pasminu. Nakon njegove smrti 1894. rad su nastavili Otto Goeller i Philipp Gruenig, koji su pasminu u njegovu čast nazvali 'Dobermann-pinscher' i doveli je do oblika kakav poznajemo danas. Standardizaciju pasmine kasnije je preuzeo Doberman Pinscher Club of America (DPCA), danas vodeći nacionalni klub za pasminu u SAD-u.

Izgled

Doberman je kvadratne, kompaktne i mišićave građe, stvoren za izdržljivost i brzinu, a ne za glomaznost. Prema FCI standardu mužjaci mjere između 68 i 72 cm u grebenu, ženke između 63 i 68 cm, a težina se kreće otprilike od 32 do 45 kg. Kratka, gusta i tijesno prianjajuća dlaka zahtijeva minimalnu njegu, a pojavljuje se u crnoj, smeđoj (crvenoj), plavoj ili izabelinoj boji, uvijek s rđastim oznakama. Karakterističan je uspravan, samouvjeren hod te plemenita, elegantna silueta dubokog prsnog koša i ravnih leđa.

Temperament

Službeni standard DPCA-a opisuje idealnog dobermana kao 'energičnog, budnog, odlučnog, pažljivog, neustrašivog, odanog i poslušnog', a naglašava i da mora biti stabilan, samouvjeren i nikada plašljiv ili zloćudan - psi s takvim ponašanjem diskvalificiraju se na izložbama. Slika dobermana kao po prirodi agresivnog psa uglavnom potječe iz njegove nekadašnje uloge vojnog i policijskog psa te iz pojedinačnih loše odgojenih ili nedovoljno socijaliziranih jedinki, a ne iz stvarnog temperamenta pasmine. Suvremeni uzgoj već desetljećima naglasak stavlja na stabilnost i vodljivost umjesto oštrine, pa dobro uzgojen i socijaliziran doberman važi za iznimno privrženog, pažljivog i lako obučivog pratitelja kojem je potreban blizak kontakt s obitelji i koji ne podnosi usamljenost ili život vani kao 'dvorišni pas'.

Zdravlje

Doberman je jedna od najdetaljnije istraženih pasmina po pitanju nasljedne proširene kardiomiopatije (DCM) - bolesti srčanog mišića koja može uzrokovati zatajenje srca ili iznenadnu smrt. Istraživačka skupina dr. Kate Meurs otkrila je povezanost bolesti s mutacijom gena PDK4, a kasnije je pronađena i povezana varijanta gena TTN; nasljeđivanje je složeno i nijedan trenutačno dostupan genetski test pouzdano ne predviđa bolest kod svih pasa. Meta-analiza podataka o pasmini procjenjuje učestalost DCM-a kod europskih dobermana na oko 58 %, a oboljeli psi u prosjeku imaju kraći životni vijek (oko 7,8 godina) u odnosu na zdrave (oko 11 godina). Zbog toga DPCA preporučuje redovite kardiološke preglede (24-satni Holter EKG i ultrazvuk srca) za sve pse u uzgoju, dok se genetsko testiranje trenutačno smatra tek dopunskim alatom. Druga važna nasljedna bolest je von Willebrandova bolest tipa I - poremećaj zgrušavanja krvi koji je kod dobermana iznimno čest; DNK test (primjerice u laboratoriju VetGen ili UC Davis) omogućuje razlikovanje zdravih, nositelja i oboljelih pasa te je standardni dio odgovornog uzgoja.

Odgoj i socijalizacija

Inteligencija dobermana je dvosjekli mač - brzo uči, ali jednako brzo pronalazi 'prečace' mimo pravila ako odgoj nije dosljedan. Rana i opsežna socijalizacija s ljudima, drugim psima i različitim okruženjima ključna je jer oblikuje uravnoteženog, samouvjerenog odraslog psa umjesto sumnjičavog ili pretjerano zaštitničkog. Trening treba temeljiti na pozitivnoj motivaciji i jasnim granicama; doberman se izvrsno snalazi u poslušnosti, agilnosti, tragačkim sportovima i radnim disciplinama, dok dosada i nedostatak mentalnih izazova brzo dovode do destruktivnog ili tjeskobnog ponašanja.

Prikladnost za obitelj i druge životinje

Dobro odgojen i socijaliziran doberman je, prema opisu kluba DPCA, vjeran svojoj obitelji, njezinoj djeci i gostima, pa se sve češće ubraja među prikladne obiteljske pse - no zbog svoje veličine, snage i razigranosti malu djecu ipak nije preporučljivo ostavljati s njim bez nadzora. Odnos prema drugim psima i životinjama u kućanstvu ovisi prvenstveno o ranoj socijalizaciji: doberman ima izražen lovački nagon, pa je pri upoznavanju s mačkama ili malim životinjama potreban oprez, iako uz rano i postupno uvođenje mnogi psi mirno žive s drugim kućnim ljubimcima.

Prikladnost za početnike i životni prostor

Unatoč prijateljskom opisu, doberman nije tipičan 'prvi pas' - njegova energičnost, snaga i potreba za dosljednim, ranim odgojem znače da od neiskusnog vlasnika zahtijeva mnogo vremena, strpljenja i po mogućnosti pomoć iskusnog trenera. Zbog visoke razine aktivnosti i potrebe za svakodnevnim intenzivnim kretanjem i druženjem s ljudima prikladniji je za kuću s dvorištem nego za manji stan, iako kratka dlaka i niski zahtjevi za njegom donekle olakšavaju život u gradskom okruženju ako je kretanja dovoljno.

Prednosti i mane