O pasmini
Čivava nosi titulu najmanje priznate pasmine psa na svijetu - visina joj je oko 15 do 23 cm u grebenu, a odrasla životinja teži između 1,5 i 3 kg. Ime je dobila po meksičkoj saveznoj državi u kojoj su je američki putnici otkrili u 19. stoljeću, no njezino sićušno tijelo krije iznenađujuće samouvjeren karakter. Po naravi nije tipičan pas za krilo, iako često upravo ondje i završi: budna je, tvrdoglava i snažno vezana uz svoju omiljenu osobu.
Podrijetlo iz Meksika
Čivava vjerojatno potječe od tečičija, malog pratećeg psa kojeg su uzgajale predkolumbovske civilizacije u Meksiku, iako se povjesničari ne slažu oko točnog podrijetla. Američki putnici u 19. stoljeću počeli su izvoziti pse pronađene u meksičkoj saveznoj državi Chihuahua, po kojoj je pasmina dobila ime. Američki kinološki savez (AKC) priznao ju je 1904. godine, a danas je jedna od najprepoznatljivijih pasmina malih pasa na svijetu, snažno povezana s meksičkim kulturnim identitetom.
Kratka ili duga dlaka
Standardi priznaju dvije varijante dlake iste pasmine: kratku, s glatkom, priljubljenom i sjajnom dlakom, te dugu, s mekom, ravnom ili blago valovitom dlakom, resama na ušima i nogama te bogatim repom. Obje varijante linjaju umjereno i trebaju samo redovito, lagano češljanje - dugoj dlaci treba tek malo više pažnje kako bi se izbjegli čvorovi iza ušiju i na stražnjim nogama. Vrsta dlake ne utječe ni na karakter ni na zdravlje.
Najmanja pasmina - i krhka
Odrasle jedinke obično teže od 1,5 do 3 kg, a standard Kluba čivava Amerike (CCA) za izložbene pse propisuje gornju granicu od 6 funti (oko 2,7 kg); visina u grebenu obično je između 15 i 23 cm. Tako sitna građa nosi vrlo konkretne posljedice: skok s kauča, grubo hvatanje ili susret s velikim, razigranim psom mogu prouzročiti prijelom ili ozbiljnu ozljedu. Obitelj mora pomno nadzirati rukovanje psom, koristiti stepenice ili rampe za namještaj i biti posebno oprezna u šetnjama u blizini većih životinja.
Odana, ali oprezna prema strancima
Čivave su poznate po neobično snažnoj vezanosti uz jednu osobu koju prate iz sobe u sobu i unutar obitelji joj jasno daju prednost. Tu intenzivnu privrženost često prati opreznost prema strancima i nepoznatim psima, koja varira od suzdržanog promatranja do drske, glasne 'predstave' koja ne odgovara njihovoj veličini. Rana i dosljedna socijalizacija tijekom štenećeg razdoblja znatno poboljšava samopouzdanje i kasnije smanjuje obrambene reakcije; bez nje prirodna opreznost pasmine može prijeći u tjeskobu ili čak grickanje.
Molera: pogrešno shvaćena meka točka
Mnoge se čivave rode s molerom - otvorenim, još nesraslim područjem na vrhu lubanje, usporedivim s fontanelom kod ljudskih dojenčadi. Klupski standard pasmine izričito je prihvaća 's molerom ili bez nje', a veterinarsko istraživanje iz 2021. utvrdilo je da velika većina pregledanih čivava ima barem jednu perzistentnu fontanelu i u odrasloj dobi. Molera sama po sebi nije mana niti znak hidrocefalusa - stručnjaci nisu pronašli povezanost između njezine veličine i te bolesti. Ipak, znači da je taj dio lubanje koštano manje zaštićen, pa udarce u glavu, osobito kod štenaca, treba shvatiti ozbiljno.
Zubi, koljena i šećer kod štenaca
Male pasmine poput čivave imaju cijeli set odraslih zubi zbijen u vrlo malu čeljust, što ubrzava stvaranje plaka i kamenca; bez redovitog pranja zubi i profesionalnog čišćenja bolest desni može se pojaviti već u prvoj godini života. Česta je i luksacija patele - iskliznuće koljenske čašice iz svog žlijeba - koja varira od povremenog 'poskakivanja' u hodu do stanja koje zahtijeva operaciju. Štenci mlađi od tri mjeseca dodatno su skloni hipoglikemiji jer njihova sitna tijela imaju ograničene energetske rezerve; česti manji obroci pomažu spriječiti mlohavost, teturanje ili napadaje koje pad šećera može izazvati. Kod nekih se čivava u starijoj dobi razvije i kolaps dušnika, no to je češće dokumentirano kod pasmina poput jorkširskog terijera i pomeranca nego kod čivava.
Svakodnevna njega i kome odgovara
Potrebe čivave za kretanjem su skromne - kratke šetnje i igra u zatvorenom prostoru sasvim su dovoljne - no loše podnosi hladnoću i na šetnjama joj često treba odjeća. Sićušna veličina čini je prikladnom za stanove i manje domove, a njega dlake minimalna je kod obje varijante. Najbolje odgovara odraslim kućanstvima ili obiteljima sa starijom, nježnom djecom koja razumiju njezinu krhkost, a manje je prikladna za dom s malom djecom ili velikim, razigranim psima; vlasnici bi trebali računati i na redovitu njegu zubi te biti pozorni na rane znakove niskog šećera u krvi kod štenaca.
Temperament
samouvjerena, odana, budna, oprezna prema strancima, tvrdoglava
Komu je namijenjena
Odrasle osobe, parovi, iskusni vlasnici malih pasa
Životni prostor
Idealna za stanove i manje domove bez dvorišta
Njega
Redovito pranje zubi, zaštita od hladnoće i padova, česti mali obroci za štence
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
zauzima jako malo prostora i idealna je za stanovanje, ne treba joj puno kretanja ni zahtjevna njega dlake, cijeli život ostaje iznimno odana i vezana uz svoju osobu
Na što paziti
zbog sićušne građe vrlo je podložna padovima i ozljedama, treba redovitu njegu zubi zbog sklonosti bolestima desni, često je suzdržana ili drska prema strancima i nepoznatim psima
Napomene
Otvorena meka točka na vrhu glave, zvana molera, kod čivava je česta i klupski standard pasmine izrijekom je prihvaća - s njom ili bez nje. Ne radi se automatski o mani ili znaku hidrocefalusa: stručnjaci nisu potvrdili vezu između njezine prisutnosti ili veličine i te bolesti, a mnoge se molere s odrastanjem postupno zatvore. Ipak, taj dio lubanje ostaje koštano manje zaštićen, pa se kod štenaca s molerom preporučuje dodatna opreznost pri rukovanju glavom i zaštita od udaraca - a ne panika čim se otkrije meko mjesto.
