Bul terijer (Bull Terrier)

O pasmini

Bul terijer je najpoznatiji po dvije stvari: obliku glave kakvu nema nijedna druga pasmina psa i nizu ozbiljnih nasljednih zdravstvenih problema koje bi svaki budući vlasnik trebao poznati unaprijed. Ispod komičnog, mišićavog izgleda krije se pas koji je prema svojoj obitelji odan i razigran, ali dovoljno tvrdoglav da iskuša strpljenje neiskusnog vlasnika. Odgovorni uzgajivači danas testiraju na smrtonosnu kožnu bolest, gubitak sluha kod bijelih jedinki i kompulzivno jurenje repa, koje istraživači proučavaju kao model opsesivno-kompulzivnog poremećaja - ništa od toga ne vidi se izvana, pa je provjera to važnija.

Glava oblikovana namjerno

FCI standard suvremeni tip pasmine pripisuje Jamesu Hinksu, koji je 1850-ih standardizirao pasminu i namjerno uzgajao prema jajolikom obliku glave; rezultat je prvi put izložen u Birminghamu 1862., a klub pasmine osnovan je 1887. Bul terijer je iznimka među pasminama pasa jer službeni standard ne propisuje nikakvo ograničenje težine ili visine, nego traži što više supstance u odnosu na veličinu psa. Gledano sprijeda, glava bi trebala izgledati poput glatkog, prema dolje zakrivljenog jajeta bez udubljenja iznad očiju - profil toliko specifičan da pasminu čini prepoznatljivom na prvi pogled.

Komičar tvrdoglave naravi

Standardi pasmine bul terijera opisuju kao hrabrog, punog duha i ujednačenog temperamenta, uz jednu rječitu dodatnu riječ: tvrdoglav. Vlasnici i klubovi pasmine se s time uglavnom slažu - riječ je o psu koji je prema svojoj obitelji privržen i komičan, često opisan kao ponašanje malog djeteta u pasjem krznu, ali koji će ispitivati granice i treba mu dosljedan odgoj temeljen na nagrađivanju, a ne samo ponavljanje naredbi. Visoka energija dio je paketa; bez dovoljno strukturirane vježbe i mentalnih izazova ista tvrdoglavost lako prijeđe u kopanje, glodanje ili neku drugu samoosmišljenu zabavu.

Smrtonosna kožna bolest

Smrtonosna akrodermatitis (LAD) genetska je bolest specifična isključivo za bul terijere i minijaturne bul terijere, uzrokovana mutacijom gena MKLN1, otkrivenom sekvenciranjem cijelog genoma. Nasljeđuje se jednostavno autosomno recesivno, što znači da je štene pogođeno samo ako naslijedi po jednu kopiju mutacije od svakog roditelja; nositelji ostaju zdravi. Pogođeni štenci već rano pokazuju slab rast, oslabljen imunitet i sve teže kožne lezije na šapama i njušci, a većina ih umre ili bude uspavana zbog komplikacija prije druge godine života. Genetski test na uzročnu varijantu uzgajivačima danas omogućuje da prepoznaju nositelje i izbjegnu parenje dvoje nositelja, što je jedini način sprječavanja pogođenih legla.

Bijela dlaka, tiha ušesa

Opsežno istraživanje sluha koje je testom slušnih odgovora moždanog debla (BAER) provjerilo više od tisuću štenaca engleskog bul terijera pokazalo je da otprilike svaki deseti ima neki stupanj prirođene gluhoće - oko 8 % na jednom uhu i 2 % na oba. Veza s bojom dlake bila je jasna: gotovo svi gluhi štenci u istraživanju bili su bijele boje, a kod bijelih štenaca sluh je bio oslabljen kod gotovo svakog petog, znatno rjeđe kod obojenih. Istraživači su utvrdili i genetsku komponentu neovisnu o samoj boji dlake, što znači da se gluhoća izbjegavanjem bijele boje ne može posve spriječiti - BAER test štenaca ostaje jedini pouzdan način da se utvrdi stvarno stanje sluha.

Jurenje vlastitog repa

Bul terijer je jedna od najistraživanijih pasmina po pitanju kompulzivnog jurenja repa - ponašanja koje istraživači razlikuju od običnog igrivog vrtnje. Istraživanje koje je usporedilo 145 pogođenih pasa sa 188 nepogođenih bul terijera pokazalo je da mužjaci rep jure češće od ženki te da se ponašanje često javlja zajedno sa stanjima sličnim transu i epizodičnom agresijom kod istih pasa - što upućuje na zajedničku osnovnu poremećenost, a ne samo dosadu. Među pogođenim psima većina je rep jurila svaki dan, a neki i dulje od pola sata odjednom. Zbog sličnosti s ljudskim opsesivno-kompulzivnim poremećajem bihevioristi bul terijera koriste kao prirodni model za proučavanje tog poremećaja, no za pojedinog psa to znači da ponašanje obično zahtijeva veterinarsko bihevioralno liječenje, a ne samo više kretanja.

Svakodnevica s ovom pasminom

U svakodnevnom životu bul terijeru treba stvarna posvećenost kretanju - brze šetnje te aktivna igra ili trening, jer je nedovoljno stimuliran pas skloniji destruktivnom ponašanju ili razvoju ponavljajućih navika. Kratka, glatka dlaka nezahtjevna je za njegu - dovoljno je tjedno češljanje i povremeno kupanje. Zbog lovačkog nagona i razigranog, snažnog stila igre većina izvora o pasmini preporučuje nadzirano i postupno upoznavanje s malom djecom te oprez oko manjih kućnih ljubimaca, umjesto pretpostavke automatske sklada, a rana socijalizacija smatra se nužnom, a ne tek poželjnom. Pasmini najbolje odgovara sigurno ograđeno dvorište, iako se može prilagoditi i stanovanju ako su njegove potrebe za kretanjem doista zadovoljene svaki dan.

Ostale zdravstvene zamke

Osim tri obilježna genetska rizika, kod bul terijera se često spominju i iskliznuće koljenske čašice, displazija mitralnog zaliska i druge srčane nepravilnosti, nasljedni nefritis koji zahvaća bubrege te sklonost kožnim alergijama. Njegova znatiželjna, hranom vođena narav daje mu i natprosječnu sklonost gutanju nejestivih predmeta, što može uzrokovati začepljenje crijeva i zahtijevati operaciju. Ništa od toga pasminu ne čini neupravljivom, ali znači redovite veterinarske preglede, kupnju štenca isključivo od uzgajivača koji zdravstveno testiraju rasplodne pse te određenu dozu opreza oko toga što završi u psećim ustima.

Prednosti i mane