O pasmini
Bretonski ptičar, međunarodno poznat kao Brittany, kompaktan je i iznimno energičan ptičar podrijetlom iz francuske pokrajine Bretanje na sjeverozapadu Francuske. Uzgojen je kao svestrani lovački pas za stajaći lov na pernatu divljač - sposoban njuhom pronaći divljač, stati u stojku i nakon hica donijeti ulov. Za razliku od mnogih drugih ptičara koje su za velika imanja razvijali plemići, bretonski ptičar nastao je kao radan, gospodaran pas običnih lovaca, što se odražava i u njegovoj kompaktnoj, nezahtjevnoj građi. Danas je jedan od najpopularnijih ptičara u SAD-u i Francuskoj, cijenjen zbog spoja radnog žara, kompaktne građe i prijateljske naravi.
Povijest i podrijetlo
Korijeni pasmine sežu u Bretanju, gdje su lokalni lovci i seljaci - ne aristokracija - stoljećima uzgajali male, svestrane ptičare prikladne za gust teren i skromna sredstva običnih ljudi. Domaće špansko-ptičarske pse križali su s pointerima i setterima koje su u regiju donijeli engleski lovci tijekom jesenskog lova na šljuke i jarebice, čime je nastao izdržljiv, ali kompaktan radni pas. American Kennel Club priznao je pasminu 1934. pod imenom "Brittany Spaniel". Budući da se pasmina na terenu ponaša više poput stajaćeg ptičara (pointer/setter) nego klasičnog španijela koji plaši divljač iz zaklona, AKC je 1. rujna 1982. službeno ime skratio u jednostavno "Brittany" - činjenicu potvrđuje i American Brittany Club.
Izgled i tjelesna građa
Bretonski ptičar srednje je veličine, ali izrazito "nogat" pas gotovo kvadratne građe - visina u plećima približno je jednaka duljini tijela. Jedna od prepoznatljivih posebnosti pasmine prirodno je kratak ili patrljasti rep: službeni AKC standard dopušta pse bez repa (prirodno) ili s repom dugim najviše oko deset centimetara, bilo prirodnim bilo kupiranim. Dlaka je gusta, ravna ili lagano valovita, nikad kovrčava, u narančasto-bijeloj ili jetreno-bijeloj boji, često s pjegicama. Uši su visoko postavljene, trokutaste i kratkodlake.
Temperament
Za pasminu je karakteristična vesela, budna i prijateljska narav bez traga agresivnosti ili plašljivosti, kako to zahtijeva i službeni standard. Bretonski ptičari pritom su prilično osjetljivi - gruba dresura ili oštre kazne brzo ih izbace iz takta, pa najbolje reagiraju na dosljednu, ali blagu dresuru pozitivnim potkrepljenjem. Vrlo su vezani uz svoje ljude i teško podnose dugotrajnu samoću.
Energija i kretanje
Riječ je o jednom od najatletskijih ptičara, uzgojenom za cjelodnevni rad na terenu. Izvori American Kennel Cluba navode da mnogim psima treba barem sat vremena intenzivnog kretanja dnevno, u praksi često i više - trčanje, donošenje, duge šetnje ili pseći sportovi. Bez dovoljno tjelesne i mentalne aktivnosti brzo postaju nemirni i destruktivni, pa nisu prikladni za sjedilački način života ili vlasnike koji im ne mogu osigurati puno kretanja.
Zdravlje
Općenito je pasmina razmjerno zdrava, s očekivanim životnim vijekom od 12 do 14 godina, no kod nje su dokumentirani određeni problemi. Displazija kuka poznata je briga - prema podacima American Brittany Cluba, prikupljenima iz certifikata Orthopedic Foundation for Animals (OFA), u prošlosti je utvrđena kod otprilike 16 % pregledanih rendgenskih snimaka, stoga je prije kupnje preporučljivo provjeriti OFA certifikate roditelja. Kod nekih linija dokumentirana je i idiopatska epilepsija, pri čemu veterinarski izvori pasminu svrstavaju među one s povećanim rizikom od ovog neurološkog poremećaja; uz redovitu terapiju većina oboljelih pasa ipak živi punim životom. Zanimljivo je da se bretonski ptičar spominje i među pasminama sklonima diskoidnom lupusu eritematozusu (DLE) - autoimunoj kožnoj bolesti koja najčešće zahvaća nos i njušku, a pogoršava je izloženost suncu.
Njega
Njega dlake razmjerno je nezahtjevna: tjedno češljanje dovoljno je za uklanjanje odumrle dlake i sprječavanje čvorova, a tijekom mijene dlake preporučuje se češće češljanje. Visoko postavljene, povješene uši potrebno je redovito pregledavati i čistiti jer su sklone upalama. Redovito treba i skraćivati pandže te održavati oralnu higijenu. Budući da je riječ o iznimno aktivnoj pasmini, važna je i uravnotežena prehrana prilagođena radnom opterećenju psa, kako ne bi došlo do prekomjerne tjelesne težine koja dodatno opterećuje zglobove. Najveći dio njege ipak čini osiguravanje dovoljno dnevnog kretanja i mentalnih izazova.
Prikladnost za obitelj
Bretonski ptičar izvrstan je obiteljski pas za aktivne domove s djecom jer je razigran, blag i društven. S drugim psima obično se dobro slaže, no prema manjim životinjama poput ptica ili glodavaca zbog izraženog lovačkog nagona treba biti oprezan i osigurati ranu socijalizaciju. Zbog visokih potreba za kretanjem i osjetljive naravi koja traži iskusnu, strpljivu dresuru, nije idealan izbor za posve neiskusne vlasnike ili za život u stanu bez pristupa otvorenom prostoru.
Temperament
Veseo, budan i obiteljski vezan pas blage, osjetljive naravi koji loše reagira na grubu dresuru. Pun energije i lovačkog nagona, ali bez agresivnosti - prijateljski je i uravnotežen prema ljudima, no teško podnosi dugu samoću.
Komu je namijenjena
Aktivnim obiteljima, lovcima i sportašima koji pasmini mogu osigurati nekoliko sati kretanja dnevno te dosljednu, ali blagu dresuru. Prikladan za djecu, manje prikladan za neiskusne vlasnike ili sjedilački stil života.
Životni prostor
Treba mu kuća s ograđenim vrtom i pristup otvorenom prostoru za trčanje; život u stanu mu bez iznimno intenzivnog dnevnog kretanja ne odgovara.
Njega
Gusta, ravna ili lagano valovita dlaka zahtijeva tjedno češljanje, više tijekom mijene dlake. Redovito provjeravajte povješene uši zbog upala, skraćujte pandže i održavajte oralnu higijenu. Ključno je svakodnevno intenzivno kretanje i mentalna stimulacija (njušne igre, donošenje, pseći sportovi).
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
izuzetno energičan i svestran lovački pratitelj, prijateljski i vezan uz obitelj, kompaktan za prijevoz i rad u gustom terenu
Na što paziti
treba mu puno dnevnog kretanja, nije prikladan za život u stanu, osjetljiv na grubu dresuru
