O pasmini
Bostonski terijer pasmina je psa nastala u potpunosti u SAD-u i smatra se jednom od prvih američkih pasmina koje je službeno priznao American Kennel Club. Zbog crno-bijele dlake nalik smokingu i pristojnog, prijateljskog ponašanja nazivaju ga „američki gospodin” (American Gentleman) - nadimak koji koristi i službeni američki klub pasmine. Riječ je o malom, kompaktnom psu pratitelju, popularnom diljem svijeta zbog prilagodljivosti, inteligencije i razmjerno jednostavne njege dlake.
Povijest
Povijest pasmine započela je u Bostonu, u saveznoj državi Massachusetts, u drugoj polovici 19. stoljeća. Prema podacima kluba Boston Terrier Club of America, današnji bostonski terijeri potječu od psa imenom Hooper's Judge, kojeg je 1870. od Williama O'Briena kupio Robert C. Hooper, te ženke Burnett's Gyp. Ciljanim uzgojem i postupnim smanjivanjem tjelesne mase uzgajivači su od mješanke buldoga i bijelog engleskog terijera oblikovali novu, prepoznatljivu pasminu. Klub Boston Terrier Club of America osnovan je 1891., a 1893. American Kennel Club službeno je upisao pasminu u svoj rodovnički registar - bostonski terijer tako je postao jedna od prvih pasmina razvijenih u SAD-u koju je AKC priznao.
Izgled
Bostonski terijer malen je, kompaktan i mišićav pas kvadratne građe, kratke i glatke dlake u prepoznatljivoj crno-bijeloj odnosno brindle-bijeloj kombinaciji nalik svečanom odijelu. Glava je kratka i kvadratna, uši uspravne, a oči velike, okrugle i prilično izbočene - ta osobina pridonosi prijateljskom izrazu, no ujedno predstavlja i jedan od zdravstvenih rizika pasmine (vidi poglavlje o zdravlju). Rep je kratak i nisko postavljen.
Temperament
Narav bostonskog terijera razlog je nadimka američki gospodin: pristojan je, prijateljski, razigran i vrlo vezan uz svoju obitelj. Psi ove pasmine osjetljivi su na raspoloženje vlasnika, dobro uče i općenito su prijateljski nastrojeni prema strancima, zbog čega su manje prikladni za čuvanje, ali odlični društveni pratitelji. Budući da su osjetljivi na ton glasa, u odgoju najbolje reagiraju na dosljedne metode pozitivnog potkrepljenja, dok oštar ili grub pristup kod njih često izaziva povučenost. Prilagodljivi su različitim stilovima života, no prije svega trebaju društvo - dugotrajno samovanje loše podnose.
Zdravlje i poznate bolesti
Bostonski terijer ima umjereno skraćenu njušku (spada u brahiocefalične pasmine), no prema objavljenoj studiji o brahiocefaličnom opstruktivnom sindromu dišnih putova (BOAS) manje je pogođen od izrazito brahiocefaličnih pasmina poput francuskog buldoga ili buldoga: u istraživanju na 104 bostonska terijera čak 37,5 % pasa nije pokazivalo znakove BOAS-a, u usporedbi s 10 % kod francuskih i 15,2 % kod engleskih buldoga. Unatoč tome, pasmina ostaje umjereno rizična za probleme s disanjem, osobito uz prekomjernu tjelesnu masu ili napor po vrućini. Zbog velikih, izbočenih i plitko postavljenih očiju bostonski terijeri također su podložniji ozljedama i ulceracijama rožnice od pasmina s dublje postavljenim očima, što potvrđuju i veterinarski izvori. Preporučuje se redovito praćenje stanja očiju i oprez pri igri s oštrim predmetima ili drugim psima. Među ostalim poznatim rizicima veterinarski izvori navode i urođene srčane mane te iščašenje koljenske čašice (patelarna luksacija) kod štenaca, stoga je prije kupnje smisleno zatražiti od uzgajivača rezultate osnovnih zdravstvenih pregleda roditelja.
Vrućina i ljetna njega
Zbog djelomično skraćenog dišnog puta bostonski terijeri lošije podnose vrućinu i visoku vlagu od pasmina duže njuške jer se teže hlade dahtanjem. Ljeti im je potrebno osigurati hlad, svježu vodu i izbjegavanje napora sredinom dana, a šetnje planirati u jutarnjim ili večernjim satima. Znakovi pregrijavanja (jako dahtanje, modrikaste sluznice, slabost) zahtijevaju trenutno hlađenje i posjet veterinaru.
Njega
Kratka, glatka dlaka zahtijeva samo povremeno češljanje i ne treba se šišati, zbog čega bostonski terijer spada među pasmine s niskim zahtjevima za njegu dlake. Pažnju treba posvetiti čišćenju kožnih nabora na licu i redovitom pregledu očiju, jer su podložnije nadražaju i ozljedama. Budući da je pasmina sklona debljanju, važno je i redovito praćenje prehrane te briga o zubima i noktima. Potrebe za kretanjem su umjerene - dovoljne su kraće dnevne šetnje i igra, što pasminu čini prikladnom i za manje stanove.
Zanimljivost
Godine 1979. zakonodavno tijelo savezne države Massachusetts proglasilo je bostonskog terijera službenim psom te države - priznanje koje je pasmina dobila i zbog svojih korijena u gradu Bostonu. Bostonski terijer bio je ujedno jedna od prvih pasmina nastalih u SAD-u koju je priznao American Kennel Club, što mu je donijelo i nadimak „prva američka pasmina”.
Temperament
Prijateljski, pristojan, razigran i vezan uz obitelj; dobro uči, prijateljski je prema strancima i loše podnosi dugotrajnu samoću.
Komu je namijenjena
Za obitelji, parove i pojedince koji traže prijateljskog, prilagodljivog pratitelja te mu mogu posvetiti dovoljno društva i pažnje ljeti zbog vrućine.
Životni prostor
Zbog malih dimenzija i umjerenih potreba za kretanjem dobro se snalazi u stanu, no ljeti mu je potrebna hladovina i svježina, a loše podnosi usamljenost.
Njega
Kratka dlaka zahtijeva samo povremeno češljanje, a pozornost treba posvetiti čišćenju kožnih nabora na licu, redovitom pregledu očiju i izbjegavanju napora po vrućini.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
prijateljski i pristojan prema svim članovima obitelji, niski zahtjevi za njegu kratke dlake, prikladan za stanove i vlasnike početnike
Na što paziti
osjetljivost na vrućinu zbog umjereno skraćene njuške, izbočene oči podložnije su ozljedama i ulceracijama rožnice, može biti tvrdoglav bez dosljedne rane socijalizacije
