Boseron (Beauceron, Berger de Beauce, boseški pas)

O pasmini

Boseron (beauceron, Berger de Beauce) velik je francuski ovčarski pas i čuvar kratke, guste dlake, obilježen dvostrukim čaporcima na stražnjim nogama, koje ima i briard. Prema FCI standardu br. 44 visina u grebenu iznosi 61–70 cm; standard ne određuje težinu, a američki AKC navodi otprilike 32–50 kg. Priznate su dvije boje, crna s paležom i harlekin.

Od ravnica Beauce do »crvenih čarapa«

Boseron potječe iz Francuske, s ravnica oko Pariza koje se zovu La Beauce. Prema hrvatskom prijevodu FCI standarda nazivi »boseški pas«, »boseron« i »crvene čarape« krajem su 19. stoljeća označavali stare francuske ovčarske pse ravnica, uzgajane za vođenje i čuvanje ovaca; »crvene čarape« su oznake boje paleža na nogama. Prema američkom klubu pasmine opat Rozier je 1809. rabio nazive Berger de la Brie za dugodlake (današnji briard) i Berger de la Beauce za kratkodlake pse; prvi Berger de Beauce upisan je u francusku rodovnu knjigu u rujnu 1893., a matični Club des Amis du Beauceron osnovan je 1922.

Stado, vojska i policija: čemu je služio

FCI standard kao namjenu navodi »ovčarski pas i čuvar«. Prema američkom klubu dva su psa početkom 19. stoljeća bila dovoljna za stado od 200 do 300 ovaca; kad je ovčarstvo nazadovalo, francuski je klub pasminu usmjerio na čuvanje doma i obitelji. Britanski klub navodi da je u oba svjetska rata služio kao kurir, nosač opskrbe, pas za otkrivanje mina te tragač i spasilac. Danas ga izvori spominju u pastirskom radu, osobnoj zaštiti, praćenju traga, vojsci, policiji, potrazi i spašavanju te u sportovima poput agilityja i poslušnosti.

Mjere i izgled prema FCI standardu

Prema FCI standardu boseron je velik, čvrst, izdržljiv i mišićav pas, bez nezgrapnosti. Visina u grebenu mužjaka iznosi 65–70 cm, ženki 61–68 cm. Standard ne određuje težinu, pa je raspon od otprilike 32–50 kg preuzet od AKC-a (70–110 funti) i nije zahtjev standarda. Dlaka je na glavi glatka, drugdje kratka, gusta, tvrda i priljubljena uz tijelo, duga 3–4 cm; podlaka je fina i gusta, poželjno mišje sive boje. Uši su poluuspravljene ili poluviseće, rep se nosi nisko i doseže najmanje do skočnog zgloba; potpuno uspravne i čvrste prirodne uši eliminacijska su greška.

Dvostruki čaporci na stražnjim nogama i njega dlake

FCI standard za stražnje noge traži dvostruke čaporke, koji tvore dobro razdvojene »palčeve« s noktima, smještene razmjerno blizu šape. Jednostruki čaporci ili njihov izostanak na stražnjim nogama eliminacijska su greška na izložbama; to je mjerilo uzgojnog standarda, a ne procjena vrijednosti psa kao člana obitelji. Britanski klub navodi staru izreku francuskih seljaka da boseron bez dvostrukih čaporaka nije pravi boseron te ih opisuje kao prave zglobove prstiju.

Prema AKC-u se čaporci, jer obično ne dodiruju tlo, prirodno ne troše i mogu rasti brže od ostalih noktiju. Predugi nokti mogu se zakačiti, puknuti ili urasti u kožu. AKC uklanjanje čaporka spominje samo kod labavo pričvršćenih čaporaka, a o tome odlučuje veterinar.

Kratka, priljubljena dlaka pojednostavljuje njegu: britanski klub piše »manje dlake za čišćenje«, pa je dovoljno redovito četkanje, češće u vrijeme mijene dlake; raspored izvori ne navode.

Crna s paležom i harlekin: dvije boje jedne pasmine

FCI standard dopušta crnu boju s paležom i harlekin (plavo prošaran s oznakama paleža). Kod crne s paležom crna je čista, a palež je boje crvene vjeverice; oznake su iznad očiju, sa strana njuške, na prsima (poželjno dvije točke), ispod vrata i repa te na nogama, gdje ne pokrivaju više od 1/3 noge. Kod harlekina su crna i siva u podjednakim dijelovima; samo se tu dopuštaju »wall eyes« (staklene oči), dok su kod ostalih boja eliminacijska greška.

Harlekin je kod boserona posljedica gena merle. U članku Claudije Batson za AKC Gazette, objavljenom na web-stranici američkog kluba, piše da je parenje harlekina s harlekinom zabranjeno zbog teških nepravilnosti koje se mogu pojaviti kod štenadi, a francuski klub CAB tu zabranu izričito nameće uzgajivačima koji potpišu njegovu povelju kvalitetnog uzgoja. Isti članak navodi da dlaka harlekina s dobi može potamnjeti.

Narav i socijalizacija: samouvjeren čuvar, suzdržan prema strancima

Prema FCI standardu boseron je otvoren i samouvjeren, po karakteru dobroćudan i neustrašiv; agresivan ili pretjerano plašljiv pas eliminira se. Američki klub dodaje snažno razvijen čuvarski nagon i prirodnu suzdržanost prema strancima. Francuski klub piše da laje malo i samo s razlogom te da je »pas jednog gospodara«, što ne znači da se u obitelji veže samo uz jednog člana.

Socijalizacija je zato jedna od ključnih zadaća odgoja. Britanski klub navodi obilnu socijalizaciju od štenećih dana i blizak kontakt s ljudima. Francuski klub upozorava da štene koje predugo ostane kod uzgajivača bez iskustava izvan njegova okruženja često postaje plašljiv pas te da plašljivost može biti nasljedna i ograničena na pojedine linije; strah se ublažava postupnim privikavanjem uz ugodna iskustva, a prisilne metode po njegovu mišljenju mogu izazvati naučenu uznemirenost.

Obitelj, djeca i druge životinje

Boseron može biti obiteljski pas samo uvjetno: uz iskusno vođenje, ranu izobrazbu i promišljen odnos prema djeci. Britanski klub opisuje ga kao velikog, aktivnog, obiteljski usmjerenog psa koji se u pravilu lako vodi. Francuski klub piše da se s djecom »smekša«, ali da su njegovi izrazi privrženosti katkad grubi; pas težak pedesetak kilograma koji se želi »maziti« u krilu može biti problem, pa mu dobar odgoj treba omogućiti nježnost prema djeci i krhkim starijim osobama. O suživotu s drugim psima i malim životinjama u pregledanim izvorima nema podataka, pa ovisi o socijalizaciji i naravi pojedinog psa.

Kretanje, rad za glavu, odgoj i stan

Boseron treba puno kretanja i ozbiljnog rada, pa je život u stanu samo uvjetno moguć. Američki klub upozorava na snažnu potrebu za tjelesnom i mentalnom zaposlenošću te da nedovoljno opterećeni psi postaju teško podnošljivi i destruktivni; britanski klub pita može li vlasnik pružiti prikladan način života i smještaj. Broj sati dnevno izvori ne navode. Za štene u rastu američki klub kod osteohondroze izdvaja pravilnu prehranu i nadzirano kretanje.

Dobro uči, ali mu je prema francuskom klubu svaka neopravdana prisila neprihvatljiva, a uz pravednog vlasnika čini najviše što može; britanski klub preporučuje čvrst, ali nježan odgoj. Francuski klub upozorava i na slučajeve boserona koji su se ugušili teniskom lopticom te preporučuje loptu s ručkom.

Zdravlje: što navode klubovi i veterinarski priručnik

Američki klub boserona opisuje kao dosta zdravu pasminu, ali navodi displaziju kuka, dilatativnu kardiomiopatiju (DKM), hipotireozu, torziju želuca, osteohondrozu i alergije; za pse u uzgoju preporuča godišnji pregled očiju, no navodi i da pasmina nije posebno poznata po bolestima oka. Za DKM i hipotireozu piše da učestalost nije poznata odnosno da je nejasna. Švicarski klub CSAB kao najčešće nasljedne bolesti pasmine navodi displaziju kuka i lakta, koje sam opisuje kao rijetke, a britanski klub da pasmina nije poznata po nasljednim bolestima, no preporučuje pretrage zglobova i očiju; prosječna ocjena kukova u shemi BVA/KC bila je u studenome 2022. jednaka 11 (ljestvica 0–106, niže je bolje).

Torzija želuca prema Merckovu veterinarskom priručniku hitno je stanje koje pogađa ponajprije velike i divovske pse; kod liječenih životinja navodi smrtnost od 20–45 %. Povezani čimbenici uključuju duboka, uska prsa, srodnika prvog stupnja s bolešću, stres, plašljivo ili agresivno ponašanje, hranjenje jednom dnevno i brzo gutanje. Američki klub boserona ubraja među duboke, velike pse izložene riziku i dodaje da ne postoji test za pojedinu životinju; švicarski klub navodi da je torzija devedesetih godina prošlog stoljeća bila češća, a danas je vrlo rijetka. Životni vijek prema AKC-u iznosi 10–12 godina; AKC izvor za taj podatak ne navodi.

Što pitati uzgajivača

Zatražite nalaze pretraga oba roditelja. Američki klub preporuča ocjenu kukova OFA, pregled očiju i srčani pregled s ultrazvukom (laktove i štitnjaču potiče), britanski klub sheme BVA/KC za kukove i oči. To su preporuke, a ne obveze; britanski klub pretrage po tim shemama za pse u uzgoju ipak označuje nužnima. Uzgajivači koji u Francuskoj potpišu povelju kvalitetnog uzgoja kluba CAB obvezuju se da ženke neće pariti prije 18. mjeseca starosti, da će rabiti roditelje s najmanje ocjenom 2 u klupskom sustavu, da neće pariti dva harlekina i da štence neće predati prije 8. tjedna. Prema pravilniku Hrvatskoga kinološkog saveza (HKS) pasmina je na popisu s obveznom selekcijom glede displazije kuka: uredan HD nalaz uvjet je za pristupanje uzgojnom pregledu. Pitajte i za narav roditelja te plašljivost u linijama. Uzgajivače potražite u imeniku uzgajivača.

Boseron ili njemački ovčar, doberman, rotvajler i briard

Boseron se od njemačkog ovčara, dobermana, rotvajlera i briarda razlikuje po veličini, FCI skupini i dlaci; od briarda ga razlikuje ponajprije dlaka, jer dvostruke čaporke na stražnjim nogama ima i briard. Prema FCI standardima mužjak boserona mjeri 65–70 cm (ženka 61–68 cm), njemački ovčar 60–65 cm (55–60 cm), doberman 68–72 cm (63–68 cm), rotvajler 61–68 cm (56–63 cm) i briard 62–68 cm (56–64 cm). Boseron, njemački ovčar i briard su u skupini 1, doberman i rotvajler u skupini 2.

• Briard (briješki ovčar): blizak srodnik; britanski klub navodi slične pretke i dvostruke čaporke na stražnjim nogama kod obiju pasmina, no briard ima prema FCI-ju dugu dlaku kozje strukture, a boseron 3–4 cm dugu.
• Doberman: prema britanskom klubu boseron je bio među pasminama korištenima pri njegovu nastanku.
• Njemački ovčar: FCI mu određuje težinu (mužjaci 30–40 kg), boseronu ne.
• Rotvajler: FCI navodi težinu mužjaka od 50 kg i ženki od približno 42 kg.

Što o boseronu vrijedi, a nije posve točno

»Boseron je agresivan.« FCI standard agresivne pse eliminira, a francuski klub piše da mu je strog pogled u nekim krajevima možda donio takav glas. Ponašanje ovisi o genetici, socijalizaciji i odgoju. »Harlekin je druga pasmina.« Ne: standard br. 44 opisuje obje boje, posebnost je samo klupska zabrana parenja dvaju harlekina.

Kome odgovara, a kome manje

Boseron odgovara iskusnim, aktivnim vlasnicima koji imaju vremena za svakodnevni rad, prostora i volje za brižnu socijalizaciju. Manje mu odgovaraju početnici, obitelji bez vremena za odgoj i stanovi bez redovitog rada u prirodi. Uz uvjete koje navode klubovi vjeran je čuvar; bez njih može prijeći u nemir, uništavanje ili plašljivost.

Prednosti i mane