Bolonjez (Bolognese)

O pasmini

Podrijetlo bolonjca i njegova izvorna uloga

Bolonjac je mala pasmina iz obitelji bišona, nastala u sjevernotalijanskoj Bologni, a Međunarodna kinološka federacija (FCI) vodi ga pod standardom br. 196. Za razliku od ovčarskih, lovačkih ili čuvarskih pasmina, bolonjac kroz povijest nikada nije imao radnu zadaću – jedina mu je svrha bila društvo čovjeku, što objašnjava zašto danas spada među pse najprilagođenije životu u stanu. Sitna građa i bijela kovrčava dlaka učinile su ga stoljećima tipičnim salonskim psom talijanskog plemstva, slično srodnim pasminama bišona.

Miran temperament prema službenom standardu

FCI standard opisuje bolonjca kao psa koji je "vrlo miran" i "vrlo vjeran svom vlasniku i njegovoj okolini". U praksi to znači psa koji se snažno veže uz svoju obitelj, prema strancima je suzdržan bez pretjerane plašljivosti ili agresije ako je kao štene bio pravilno socijaliziran, te ne pokazuje potrebu za stalnim dokazivanjem dominacije koja je česta kod nekih drugih malih pasmina.

Zašto je igra s djecom uvjetno preporučljiva

Odrasli bolonjac teži između 2,5 i 4 kilograma, čime spada među najlakše pse pasmine uopće. Kod tako male tjelesne mase i naizgled bezazlen postupak – nošenje pod rukom, prejak zagrljaj, pad s ruku ili kauča – može uzrokovati prijelom ili iščašenje koje bi veći pas podnio bez posljedica. Bolonjac zato nije loš izbor za obitelji s djecom, no njegova prikladnost ovisi o dobi djece i o tome nadzire li odrasla osoba igru; s mlađom djecom nježno rukovanje treba unaprijed uvježbati, više nego kod robusnijih pasmina.

Suživot s drugim kućnim ljubimcima

Niska teritorijalnost i slabo izražen lovački nagon bolonjcu olakšavaju suživot s drugim psima i mačkama u istom kućanstvu. Zbog vlastite sitne građe ipak je prve susrete s krupnijim psima korisno nadzirati dok se životinje međusobno ne naviknu.

Lako se odgaja, ako socijalizacija krene na vrijeme

Bolonjac se smatra razmjerno lakim za osnovni odgoj jer je pažljiv prema vlasniku i rado uči, što olakšava učenje kućnog reda i osnovnih naredbi. Budući da je riječ o pasmini koja se snažno veže uz obitelj, rana socijalizacija s različitim ljudima, zvukovima i okolinama preporučljiva je kako se plašljivost prema strancima ili pretjerana ovisnost o jednoj osobi ne bi razvile u problem kad odraste.

Pas koji teško podnosi cjelodnevnu odsutnost vlasnika

Američki klub bolonjaca (American Bolognese Club) i PetMD navode da bolonjac "jako pati kad ga se ostavi samog" te da pasmina ne odgovara kućanstvu s rasporedom "od 8 do 17 sati". Pas se stoljećima razvijao uz stalnu prisutnost čovjeka, pa duže razdoblje samoće često izaziva separacijsku tjeskobu – lajanje, uništavanje predmeta ili nezgode u stanu, čak i kod inače urednog psa. Bolonjca je razmjerno lako naučiti osnovnoj poslušnosti, ali njegova prikladnost za neiskusnog vlasnika ovisi upravo o tome je li netko kod kuće veći dio dana ili je spreman postupno navikavati psa na kraća razdoblja samoće.

Malo kretanja, ali redovito češljanje

FCI standard opisuje bolonjca kao pasminu koja "općenito nije jako aktivna", što potvrđuju i AKC i PetMD ubrajajući ga među pse prikladne za stanovanje. Umjesto dugih trčanja dovoljne su kraće šetnje i igra u zatvorenom prostoru. Bijela, kovrčava dlaka nema poddlaku, pa bolonjac dlaku gubi znatno manje od većine pasa slične veličine, što ga čini zanimljivim za alergične osobe, iako to ne znači potpunu odsutnost alergena. Upravo zbog nedostatka poddlake dlaka se bez redovite njege brzo zapetlja u čvorove, stoga je treba češljati svaki drugi dan, a štene je najbolje naviknuti na taj postupak već od malih nogu. Većina vlasnika dlaku povremeno potkreše i oko očiju i šapa radi lakšeg svakodnevnog održavanja. Zbog svega toga bolonjac je pasmina koja starijim osobama ili manje pokretnim kućanstvima može odgovarati jednako dobro kao i mladoj obitelji, dokle god netko provodi dovoljno vremena kod kuće.

Prednosti i mane