Bokser

O pasmini

Bokser je njemačka pasmina iz skupine molosa koja spaja mišićavu, atletsku građu s igrivom i odanom naravi. Prepoznatljiv je po kvadratnoj glavi, kratkoj njušci i izraženom zagrizu te energičnom, gotovo djetinjastom ponašanju zbog kojeg ga mnogi opisuju kao 'vječnog mladunca'. Bokseri su nastali kao radni i lovački psi, a danas su ponajprije omiljeni obiteljski pratitelji, cijenjeni zbog odanosti vlasnicima i strpljivosti prema djeci. Pasmina zahtijeva dosljedan odgoj, puno kretanja i pažnju prema određenim nasljednim zdravstvenim rizicima, među kojima se ističu srčana bolest i povećana sklonost raku.

Podrijetlo i povijest

Bokser se razvio krajem 19. stoljeća u Münchenu, gdje je nastao od manjeg brabantskog bullenbeissera, lovačkog mastifa kojeg su njemački plemići stoljećima koristili za lov na medvjede, bizone i divlje svinje. Njegov podgriz omogućavao mu je da drži plijen, a da pritom ne ometa vlastito disanje. Oko 1830. bullenbeisser je križan s engleskim buldogom, čime je pasmina dobila bijelu obojenost i zbijeniju građu. Godine 1895. u Münchenu je osnovan prvi bokserski klub koji je zapisao prvi standard pasmine, a prvi pas upisan je u rodovnu knjigu 1904. Ubrzo potom bokser je postao cijenjen policijski i vojni pas u oba svjetska rata, a u SAD-u se osobito proširio nakon 1930-ih.

Izgled i obilježja

Bokser spada u velike pse, visine oko 53-63 cm u grebenu i mase između 25 i 32 kg, pri čemu su mužjaci znatno krupniji od ženki. Kratka, glatka i sjajna dlaka dolazi u smeđe-žućkastoj (fawn) ili prugastoj (brindle) boji, gotovo uvijek s karakterističnom crnom maskom na njušci. Otprilike četvrtina mladunaca rođenih od roditelja s bijelim oznakama pretežno je bijele boje; takvi bokseri nisu genetski oštećeni, no zbog ekstremnog bijelog uzorka skloniji su urođenoj gluhoći. Bokser ima umjereno skraćenu njušku, što mu daje prepoznatljiv izraz, no za razliku od izrazito brahicefaličnih pasmina poput buldoga ili mopsa diše znatno lakše - ipak je u vrućini i vlazi manje učinkovit u hlađenju od pasmina s duljom njuškom.

Narav

Friederun Stockmann, jedna od utemeljiteljica ranog tipa boksera, opisala je pasminu kao 'gospodina među psima' kojemu je potrebno pristojno postupanje, a koji je ujedno odan obiteljski pas i prijatelj djece. Suvremeni bokseri energični su i igrivi, često se ponašaju kao 'nestašni klaunovi' i sazrijevaju tek s četiri do pet godina. Prema djeci su u pravilu strpljivi i zaštitnički nastrojeni, no zbog snage i razigranosti nadzor odraslih preporučljiv je pri druženju s malom djecom. Bokser je osjetljiv na način na koji se prema njemu postupa - loše podnosi grubo ophođenje, dok ga dosljedan i pozitivan odgoj čini odanim i poslušnim pratiteljem. Prema strancima je često rezerviran i oprezan, što ga čini i dobrim čuvarom.

Boksersko oboljenje srca (ARVC)

Bokseri su jedna od rijetkih pasmina kod kojih je aritmogena kardiomiopatija desne klijetke (ARVC), poznata i kao 'boksersko oboljenje srca', dovoljno česta da je nazvana po pasmini. Riječ je o nasljednoj bolesti kod koje masno-vezivno tkivo zamjenjuje dio mišićja desne klijetke, uzrokujući opasne aritmije klijetki, nesvjestice, a u težim slučajevima i zatajenje srca. Istraživači su 2010. otkrili mutaciju gena za striatin, no kasnija genetska analiza (Cattanach i sur., 2015., Veterinary Record) pokazala je da mutacija sama nije izravni uzrok bolesti, već je nasljeđena zajedno sa stvarnim uzročnim genom (genetski povezana). Komercijalni genetski testovi na mutaciju striatina dostupni su, no rezultat ne omogućuje pouzdano predviđanje hoće li pas oboljeti - stoga se kod boksera preporučuje redoviti kardiološki pregled (npr. Holter monitoring), a ne samo genetsko testiranje.

Povećan rizik od raka

Bokseri se smatraju pasminom s jednom od najviših stopa oboljenja od raka među svim psima. Istraživanje britanskog Kennel Cluba procijenilo je da će od nekog oblika raka tijekom života oboljeti otprilike 38,5 % boksera. Opsežna engleska veterinarska studija (Shoop i sur., 2015., Canine Genetics and Epidemiology) zabilježila je kod boksera najvišu pasminsku učestalost mastocitoma (kožnih tumora mastocita) među svim analiziranim pasminama, i to 1,95 %, uz otprilike 10 puta veći rizik nego kod mješanaca. Bokseri su također nerazmjerno često pogođeni T-staničnim limfomom i tumorima mozga. Zbog toga veterinari preporučuju redovite preglede kože i limfnih čvorova te brzu dijagnostiku pri otkrivanju sumnjivih izraslina.

Njega i kretanje

Kratka dlaka zahtijeva minimalnu njegu - povremeno češljanje i kupanje po potrebi sasvim su dovoljni, zbog čega bokser spada među pasmine s vrlo niskim zahtjevima za njegu dlake. Sasvim je drugačije s tjelesnom aktivnošću: bokser je iznimno energičan pas kojemu su potrebne duge šetnje, trčanje i igra svaki dan, inače brzo postaje destruktivan ili nemiran. Zbog umjereno skraćene njuške vježbanje treba prilagoditi vrućim i vlažnim danima te psu uvijek omogućiti pristup hladu i vodi. Preporučuje se izbjegavati prekomjerno naprezanje u ekstremnoj vrućini jer bokser hlađenje dahtanjem obavlja manje učinkovito od pasmina s duljom njuškom.

Prikladnost za obitelj i uvjete stanovanja

Bokser je izvrstan obiteljski pas za aktivne vlasnike s iskustvom u odgoju velikih, snažnih pasmina, jer već od malena zahtijeva dosljednu socijalizaciju i trening. Prema djeci je u pravilu strpljiv i igriv, zbog čega je čest izbor obitelji s djecom. Manje je prikladan za neiskusne prvo-vlasnike te za život u stanu bez dvorišta ili mogućnosti dugih dnevnih šetnji. Pri druženju s drugim životinjama potreban je oprez: bokseri, osobito ženke, mogu biti netrpeljivi prema psima istog spola, a zbog povijesne uloge lovačkog psa imaju izražen lovački nagon koji može ugroziti manje životinje ako pas nije odrastao s njima od malena.

Prednosti i mane