O pasmini
Bišon frize često slovi kao jedna od najvedrijih malih pasmina, no njegova prava posebnost leži u kombinaciji guste kovrčave bijele dlake koja traži ozbiljnu njegu i iznimne privrženosti ljudima zbog koje je prije svega obiteljski pratitelj, a ne čuvar ili lovac. Prema službenom FCI standardu riječ je o maloj, zbijenoj pasmini podrijetlom iz Francuske i Belgije, težine 5 do 8 kg i visine 23 do 30 cm.
Podrijetlo i povijest
Popularna priča govori o podrijetlu s otoka Tenerifa i dolasku u Europu s mornarima ili križarima još u srednjem vijeku, nakon čega je preko Italije i Francuske postao ljubimac renesansnih dvorova, uključujući francuskog kralja Henrika III. Ta je priča djelomično legenda – Međunarodna kinološka federacija (FCI) u službenom standardu br. 215 pasminu vodi kao francusko-belgijsku, jer su je nakon gotovo potpunog izumiranja početkom 20. stoljeća obnovili francuski i belgijski uzgajivači (prvi pas upisan je u belgijsku rodovnu knjigu 1932., a ime 'bichon à poil frisé' dobila je 1978.). Točnije je stoga govoriti o francusko-belgijskom podrijetlu nego isključivo sredozemnom.
Izgled i dlaka
Bišon frize je malen, čvrst pas s bijelom, kovrčavom vanjskom dlakom i mekšom donjom dlakom koje zajedno stvaraju prepoznatljiv izgled 'oblačića'. Kod štenaca je dopušten blagi bež odsjaj, no odrasla jedinka mora biti potpuno bijela. Poznata okrugla frizura glave nije samo ukras – pomaže održati oblik dlake između šišanja.
Narav
FCI standard opisuje psa kao pravog pratitelja kojeg se može voditi posvuda, 'nije nervozan i ne laje često' te je izrazito druželjubiv prema ljudima i drugim psima. Uzgojne organizacije poput američkog Bichon Frise Club of America ističu vedrinu kao glavno obilježje pasmine, navodeći da je vedro raspoloženje zaštitni znak pasmine. Ta jaka vezanost uz ljude ima i naličje: bišon frize teško podnosi dugu samoću te je među pasminama kod kojih se češće javlja separacijska anksioznost – lajanje, uništavanje predmeta ili nečistoća u kući kad je pas sam.
Mit o hipoalergenosti
Bišon frize često se preporučuje alergičarima, no tu tvrdnju treba shvatiti s oprezom. Glavni pseći alergen, protein Can f 1, nastaje u koži, slini i mokraći – ne u samoj dlaci – pa nijedan pas nije uistinu 'nealergen'. Istraživanje bolnice Henry Ford iz 2011., objavljeno u American Journal of Rhinology & Allergy, usporedilo je prašinu iz 173 doma s jednim psom i 60 pasmina te nije pronašlo statistički značajnu razliku u količini alergena Can f 1 između 'hipoalergenih' i ostalih pasmina. Kovrčava, jednoslojna dlaka bišona frizea doista manje raspršuje kožne ljuske po prostoru nego dlaka pasmina s dvostrukom dlakom, što nekim alergičarima pomaže, ali to nije isto što i odsutnost alergena – osjetljivost je vrlo individualna.
Njega dlake
Dlaka bišona frizea raste neprekidno i ne linja sezonski, pa uhvaćena odumrla dlaka i kožna prhut unutar kovrča brzo stvaraju čvorove ako pas nije redovito njegovan. Preporučuje se češljanje nekoliko puta tjedno do svakodnevno te profesionalno šišanje svakih 4 do 6 tjedana; kod duljih razmaka (10-12 tjedana) rizik od bolnih čvorova znatno raste, a šišanje postaje skuplje i stresnije za psa. Trošak redovitog profesionalnog šišanja iznosi otprilike 50-80 USD po posjetu, odnosno nekoliko stotina eura godišnje – ovo nije pasmina za vlasnike koji traže njegu 'bez održavanja'.
Zdravlje i rizici
Bišon frize smatra se relativno zdravom pasminom bez opasnih po život urođenih bolesti, no ima nekoliko karakterističnih rizika. Švedska studija nasljednosti zabilježila je 12-postotnu prevalenciju patelarne luksacije (iščašenje koljenske čašice) uz procijenjenu nasljednost oko 0,21, što potvrđuje genetsku komponentu problema. Zbog zbijenosti zuba u maloj čeljusti pasmina je sklona i bolestima desni te zubnom kamencu, pa je redovito čišćenje zubi važno. Bichon Frise Club of America navodi kožne alergije i alergijski dermatitis kao najčešći zdravstveni problem pasmine – pogađa otprilike polovicu jedinki – i upozorava na gensku sklonost autoimunim poremećajima, zbog čega odsvjetuje daljnji uzgoj pasa s teškom alergijom. Očekivani životni vijek prema AKC-u i PetMD-u iznosi 14 do 15 godina.
Prikladnost za obitelj
Bišon frize zbog male veličine, umjerene potrebe za kretanjem i prilagodljivosti odgovara i za život u stanu, a zahvaljujući bistrini i želji za ugađanjem relativno je jednostavan za dresuru, što ga svrstava među pasmine prikladne za početnike. Dobro se slaže s djecom i drugim kućnim ljubimcima, uključujući pse i mačke, ako je pravilno socijaliziran, no kod vrlo male djece preporučuje se nadzor u oba smjera zbog njegove sitne građe. Budući vlasnici trebaju uzeti u obzir trošak i vrijeme potrebno za njegu dlake te činjenicu da pasmina ne podnosi dobro dugotrajnu samoću.
Temperament
vedra, druželjubiva, vezana uz ljude, igriva, prilagodljiva
Komu je namijenjena
Obitelji, početnike i vlasnike stanova
Životni prostor
Prilagodljiv stanu ili kući, ne podnosi dugu samoću
Njega
Profesionalno šišanje svakih 4–6 tjedana, češljanje i njega zubi
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
vedra i prijateljska narav koja uživa u društvu ljudi i drugih životinja, prikladnost za život u stanu zbog male veličine i umjerenih potreba za kretanjem, visoka inteligencija i želja za ugađanjem koja olakšava dresuru
Na što paziti
dlaka koja bez redovitog profesionalnog šišanja brzo postaje zamršena i predstavlja stalan trošak njege, sklonost alergijskom svrbežu kože i zubnom kamencu koja zahtijeva pažljivo zdravstveno praćenje, mogućnost separacijske anksioznosti kod pasa koji su često sami dulje vrijeme
Napomene
Često se prodaje kao 'hipoalergena' pasmina, no istraživanje iz 2011. (Am. J. Rhinology & Allergy) nije pronašlo razliku u količini alergena Can f 1 između bišona frizea i drugih pasmina – manje raspršuje dlaku i prhut, ali nije 'bez alergena'.
