Basenji (Basenji)

O pasmini

Basenji je mali do srednje velik afrički lovački pas, jedan od najstarijih poznatih tipova pasa, koji i danas zadržava izrazito primitivnu i samostalnu narav. Najpoznatiji je po tome što ne laje - umjesto toga oglašava se posebnim jodlajućim zvukom zvanim 'baroo'. Elegantna, gazelama slična građa, čvrsto uvijen rep i naborano čelo daju mu prepoznatljiv izgled, a mačji način života - uključujući samočišćenje - svrstava ga među najsvojstvenije pasmine pse.

Podrijetlo i povijest

Basenji potječe iz gustih šuma sliva rijeke Kongo u Srednjoj Africi, gdje su ga lovačka plemena stoljećima koristila za lov. Na ogrlice pasa pričvršćivali su male zvončiće kako bi lovci mogli pratiti kamo su psi tjerali divljač prema mrežama razapetim između stabala. Slični psi prikazani su već na starim egipatskim grobnicama, što upućuje na vrlo staro afričko podrijetlo tipa, no to ne znači neprekinutu rodovnu liniju do današnje pasmine. Europljani su se s pasminom prvi put susreli u 19. stoljeću, a sustavan uzgoj započeo je 1930-ih u Engleskoj. Klub basenjija Amerike osnovan je 1942., a američki kenel klub (AKC) pasminu je službeno priznao godinu poslije, 1943. Krajem 1980-ih klub je iz Afrike uvezao nove pse kako bi proširio rodovnu knjigu i sačuvao gensku raznolikost pasmine.

Pas koji ne laje

Basenji je poznat kao 'afrički pas koji ne laje'. Zbog neobično oblikovanog grkljana ne može proizvesti klasičan lavež, već se oglašava posebnim zvukom, mješavinom jodlanja i grgljanja, koji se naziva 'baroo'. Pas nije nijem - zna zarežati, zacviliti pa i vrisnuti kad je uzbuđen ili usamljen. Ta osobina čini basenjija razmjerno tihim suživotnim partnerom, što je jedna od rijetkih prednosti pasmine za život u stanu.

Jedinstven reproduktivni ciklus

Basenji je jedna od rijetkih pasmina pasa (uz, primjerice, tibetanskog mastifa) kod koje ženka dolazi u tjeranje samo jednom godišnje, obično u jesen, dok većina drugih pasmina ima dva ciklusa godišnje. Tu osobinu basenji dijeli s vukovima i nekim drugim primitivnim pasminama, što odražava njegovu blizinu izvornom, manje udomaćenom tipu psa.

Mačja narav

Basenji važi za jednog od najsamostalnijih i najviše 'mačjih' među psima. Sam čisti svoje krzno tako što jezikom liže šape i njima umiva lice, slično mačkama, pa je gotovo bez mirisa i treba mu vrlo malo njege. Inteligentan je, pažljiv i vezan uz svoju obitelj, no zadržan i oprezan prema strancima. Zbog svoje primitivne naravi manje je sklon udovoljavanju nego većina udomaćenih pasmina, pa traži iskusnog vlasnika koji zna odgajati strpljivo i dosljedno pozitivnom motivacijom.

Aktivnost, lovački nagon i odgoj

Basenji je uzgojen za aktivan lov i ima iznimno visoku razinu energije te snažan lovački nagon. Treba mu svakodnevno intenzivno kretanje i sigurno ograđen prostor, jer će brzo pojuriti za manjom životinjom koja mu prijeđe put. Njegova samostalnost i znatiželja znače da klasične metode odgoja temeljene na podređivanju kod njega ne djeluju - bolje reagira na kratke, zanimljive treninge temeljene na nagrađivanju. Zbog tih osobina basenji se ne preporučuje početnicima u držanju pasa.

Zdravlje

Basenji je sklon nekim nasljednim bolestima. Najpoznatiji je Fanconijev sindrom - nasljedno oštećenje bubrežnih kanalića koje uzrokuje gubitak glukoze, elektrolita i hranjivih tvari mokraćom; simptomi (pojačano mokrenje, pojačana žeđ, gubitak težine) obično se javljaju između 4. i 7. godine života. Uzrok je mutacija (delecija posljednjeg eksona) u genu FAN1, a nasljeđuje se autosomno recesivno, pa je za uzgojne pse dostupan DNK test koji sprječava parenje dvaju nositelja mutacije. Basenji je sklon i progresivnoj atrofiji mrežnice (PRA), koja polako vodi u sljepoću i također se može testirati DNK testom, te hipotireozi (smanjenoj funkciji štitnjače). Među pasminski karakterističnim problemima spominju se i displazija kuka, luksacija patele te neke nasljedne očne nepravilnosti (kolobom, distrofija rožnice). Uz redovite veterinarske preglede i gensko testiranje uzgojnih roditelja, basenji obično živi od 12 do 16 godina.

Njega i život

Kratka, fina dlaka basenjija zahtijeva vrlo malo četkanja jer se pas uglavnom sam njeguje; povremeno pranje i redovito rezanje noktiju su dovoljni. Zbog tihe naravi (ne laje) i kompaktne veličine basenji se može dobro snaći i u stanu, ako mu vlasnik osigura dovoljno svakodnevne tjelesne i mentalne aktivnosti. Prema djeci može biti dobar ako je s njima odrastao i ako su susreti nadzirani, jer njegova energičnost i samostalnost kod vrlo male djece mogu izazvati probleme. Zbog izraženog lovačkog nagona nije prikladan za kućanstva s manjim kućnim ljubimcima poput mačaka ili glodavaca, dok se s drugim psima, uz ranu socijalizaciju, obično dobro slaže.

Prednosti i mane