O pasmini
Naziv australski ovčar jedan je od najzavodljivijih naziva u svijetu pasjih pasmina - pas naime nije nastao u Australiji, nego u SAD-u. Zabuna je nastala krajem 19. stoljeća kada su u Kaliforniju brodovima iz Australije stigle merino ovce, zajedno s pastirskim psima koje su Amerikanci tada nazivali 'australskima'. Sama pasmina razvila se na američkom zapadu (Kalifornija, Colorado, Wyoming, Idaho) od europskih pastirskih pasa koje su donijeli baskijski doseljenici iz Pireneja, pomiješanih s britanskim ovčarskim linijama (collie, border collie, škotski ovčar). Suvremene genetske studije potvrđuju upravo to britansko-baskijsko podrijetlo, a australska poveznica ostaje tek trgovačka slučajnost, ne stvarni izvor pasmine.
Mjere i standard
Prema standardu ASCA-e (Australian Shepherd Club of America) mužjaci u grebenu mjere od 51 do 58 cm, ženke od 46 do 53 cm, što daje ukupni raspon pasmine 46-58 cm; težina prema podacima AKC-a iznosi otprilike 18 do 29 kg, pri čemu su mužjaci u pravilu teži i viši od ženki. Priznane boje su plavi i crveni (jetreni) merle te jednobojna crna i crvena (jetrena), sa ili bez bijelih oznaka i bakrenih pjega.
Genetika merle boje
Merle boja - prepoznatljiv mramorirani uzorak - posljedica je dominantnog gena koji uzrokuje gubitak pigmenta u mrljama po dlaci, očima i unutarnjem uhu. Jedna kopija gena (Mm) neškodljiva je, problemi nastaju kad se sretnu dva nositelja merle gena (Mm x Mm): svako štene iz takvog legla ima oko 25 % šanse naslijediti dvije kopije gena (MM) - takozvani 'double merle'. Prema jednoj često citiranoj studiji iz 2009., među dvostrukim merle psima oko 10 % bilo je jednostrano gluho, a oko 15 % obostrano gluho, uz česte teške, ponekad sljepilo uzrokujuće očne mane. Zato ozbiljni uzgajivači nikad namjerno ne pare dva merle psa.
MDR1 i lijekovi
Druga genetska posebnost pasmine mutacija je gena MDR1 (ABCB1), koja prema podacima veterinarskog farmakološkog laboratorija Sveučilišta Washington State pogađa otprilike polovicu australskih ovčara (nositelji jedne ili dvije kopije). Taj gen inače kontrolira kako mozak psa filtrira određene tvari, a mutacija može izazvati teške, čak po život opasne neurološke reakcije na lijekove poput visokih doza ivermektina (npr. u liječenju šuge), loperamida (Imodium) i pojedinih anestetika. Budući da se mutacija ne može prepoznati bez testa, ASCA preporučuje genetsko testiranje svakog australskog ovčara (i mješanaca), a vlasnici bi uvijek trebali obavijestiti veterinara o MDR1 statusu prije bilo kakve terapije.
Potreba za aktivnošću
Najvažnija činjenica za svakoga tko razmišlja o ovoj pasmini ipak nije gen, nego njezina radna narav. Australski ovčar nije samo 'aktivan pas' u općenitom smislu - riječ je o psu uzgojenom da cijeli dan samostalno vodi stada na velikim površinama, što znači iznimno visoku potrebu za tjelesnim kretanjem i, još važnije, mentalnim izazovima. Bez toga brzo dolazi do problema u ponašanju: grickanje (nipping) djece, trkača, biciklista ili automobila, pretjerano lajanje, uništavanje namještaja, kopanje i separacijska anksioznost. Vlasnici često primjećuju da pas bez posla sam sebi pronađe zadatak - najčešće tako da pokuša 'organizirati' ukućane ili druge kućne ljubimce kao stado. Preporučena tjelesna aktivnost iznosi barem sat do dva dnevno, idealno uz organizirani rad (agility, ovčarski treninzi, 'urbano ovčarstvo' s velikom loptom).
Ostali zdravstveni rizici
Među ostalim zdravstvenim rizicima ASCA na svom popisu bolesti i mana navodi displaziju kukova i lakata (potonju opisuje kao često nezapaženu), nasljednu kataraktu kao najčešću očnu bolest pasmine, epilepsiju kao najčešću neurološku bolest te autoimunu bolest štitnjače kao najčešći autoimuni poremećaj kod australskih ovčara. Ozbiljni uzgajivači zato kandidate za uzgoj prije parenja provjeravaju kod veterinara na kukove i laktove (OFA) te oči.
Kome je prikladan
Australski ovčar odličan je izbor za aktivne pojedince ili obitelji s kućom i ograđenim dvorištem, spremne psu svakodnevno pružiti ozbiljan tjelesni i mentalni izazov - farme, kinološki sportovi, planinarenje, trčanje. Nije prikladan za početnike, stanovanje bez puno dnevnog kretanja ili obitelji koje traže mirnog kućnog psa; nedovoljno zaposlena pasmina brzo postane frustrirana i problematična. Zbog izraženog nagona za tjeranjem, kod male djece i sitnih kućnih ljubimaca (mačke, perad) potreban je nadzor i rana socijalizacija.
Temperament
inteligentan, energičan, vjeran, lako obučiv, budan
Komu je namijenjena
aktivne obitelji, farme, ljubitelje kinoloških sportova
Životni prostor
kuća s ograđenim dvorištem; stan samo uz opsežno kretanje
Njega
tjedno češljanje, puno kretanja i mentalnih izazova, redoviti pregledi kukova i očiju
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
izuzetno inteligentan i brzo uči, vjeran i snažno vezan uz obitelj, svestran u kinološkim sportovima i radnim zadacima
Na što paziti
bez dovoljno tjelesne i mentalne aktivnosti razvija probleme u ponašanju, jak nagon za tjeranjem može uzrokovati grickanje djece ili jurenje automobila, nije prikladan za početnike ili stanovanje bez opsežnog kretanja
Napomene
Otprilike polovica australskih ovčara nosi mutaciju gena MDR1, zbog koje mogu biti opasno osjetljivi na određene lijekove (npr. visoke doze ivermektina, loperamid) - prije bilo kakve terapije preporučuje se genetski testirati psa i o tome obavijestiti veterinara.
