Engleski springer španjel (English Springer Spaniel)

O pasmini

Engleski springer španjel jedna je od najstarijih lovačkih pasmina pasa, uzgojena za takozvano "izvijanje" (spring), odnosno tjeranje divljači iz grmlja izravno pred lovca i pušku. Riječ je o svestranom ptičaru koji i danas važi za jednog od najatletskijih i najenergičnijih među svim španjelima, a zbog prijateljske naravi omiljen je i kao obiteljski pas. Podrijetlom je iz Velike Britanije, gdje su ga stoljećima uzgajali kao radnog pratitelja lovaca na pernatu divljač.

Podrijetlo i povijest

Psi slični španjelima bili su poznati u Britaniji stoljećima ranije, možda su ih na otok donijele rimske legije s Iberskog poluotoka, a prva čistokrvna linija engleskog springer španjela, čiji preci sežu do norfolških i shropshirskih španjela, nastala je u grofoviji Shropshire tijekom 19. stoljeća. Sve do početka 20. stoljeća cockere i springere kotila su ista legla - manje mladunce koristili su za lov na šljuku pa su ih zvali cockerima, veće pak za tjeranje krupnije divljači, otkuda potječe ime springer (od engleskog "to spring" - izvijati, tjerati). Britanski Kennel Club priznao je pasminu kao samostalnu 1902. godine. Američko krovno društvo English Springer Spaniel Field Trial Association osnovano je 1924. Američki United Kennel Club springera opisuje kao "korijen svih lovačkih zemaljskih španjela", uz iznimku clumber španjela.

Springer i cocker španjel - zajednički koreni

Engleski springer španjel i engleski cocker španjel dijele dakle zajedničke pretke, jer su se do kraja 19. stoljeća birali iz istih legla isključivo prema veličini - veći mladunci postajali su springeri, manji cockeri. Danas ih razlikujemo po nekoliko obilježja: springer je veći i koščatiji, ima dužu njušku te razmjerno kraće, manje viseće uši od cockera. Unatoč tome, pasmine ostaju srodne i izgledom i lovačkim temperamentom.

Radne i izložbene linije

Unutar pasmine se posljednjih desetljeća razvila prilično jasna podjela između "radnih" (field-bred) i "izložbenih" (show-bred, bench) linija. Radni springeri imaju kraću, žilaviju dlaku, manje visoće uši i vitkiju građu prilagođenu izdržljivom terenskom radu, dok izložbeni psi imaju dužu dlaku, izraženije viseće uši i težu kost. Uzgojni krugovi ovu podjelu već desetljećima spominju kao jednu od najizraženijih unutar jedne jedine pasmine. Radni psi često su intenzivniji i traže redovit svakodnevni rad, dok su izložbeni springeri obično nešto smireniji, no i dalje im je potrebno mnogo kretanja.

Nos za opasnost - rad u policiji i na carini

Engleski springer španjel zbog izvrsnog njuha, radne motivacije i praktične veličine jedna je od najčešće korištenih pasmina za otkrivanje zabranjenih droga i eksploziva u policiji, carini i vojsci diljem svijeta, među ostalim u Velikoj Britaniji, Irskoj, Švedskoj, Finskoj i Kanadi. Duge uši usmjeravaju miris prema nosu, a niska građa mu omogućuje da ostane blizu tragova mirisa na tlu, što zajedno s metodičnim "češljanjem" terena omogućuje brzu i učinkovitu pretragu prostora i tereta.

Temperament i energija

Springer je prijateljski, veseo i izuzetno radan pas sa snažnim nagonom za kretanjem i radom - prema mišljenju uzgojnih klubova jedan je od najatletskijih među svim španjelima. Treba mu puno dnevnog kretanja i mentalnih izazova, inače može postati nemiran ili destruktivan. Prema članovima obitelji, uključujući djecu, obično je nježan i privržen, a prema strancima uglavnom prijateljski nastrojen bez pretjerane plašljivosti ili agresivnosti. Zbog lovačkog podrijetla zadržava izražen njušni nagon i ljubav prema donošenju predmeta, što vlasnici koriste i u pasjim sportovima poput agilityja, plivanja i nosework treninga.

Zdravlje

Najozbiljnija, iako rijetka nasljedna bolest pasmine je fukozidoza - metabolički poremećaj uzrokovan manjkom enzima alfa-fukozidaze, koji se nasljeđuje autosomno recesivno i dovodi do napredujućeg oštećenja živčanog sustava te smrti, obično već u prvim godinama života. Za bolest, najčešću kod izložbenih linija u Velikoj Britaniji i Australiji, postoji genetski test (razvijen na Sveučilištu Pennsylvania) koji razlikuje zdrave, nositelje i oboljele pse. Pasmina je sklona i displaziji kuka, ponavljajućim upalama ušiju zbog dugih, visećih ušiju te rjeđe progresivnoj atrofiji mrežnice (PRA), koja se obično javlja između 2. i 6. godine života. U Velikoj Britaniji uzgajivačima se preporučuje probirno testiranje kukova i lakata prema shemama Britanskog veterinarskog udruženja (BVA) u suradnji s Kennel Clubom, što pomaže smanjiti pojavnost tih bolesti u budućim generacijama.

Njega i održavanje

Srednje duga, valovita dlaka zahtijeva četkanje jednom do dvaput tjedno, a povremeno i šišanje ili posjet groomeru. Uši trebaju redovitu provjeru i čišćenje jer su zbog oblika i duljine sklone vlazi i upalama. Zbog visoke energije springeru je potrebno barem sat vremena intenzivnije tjelesne aktivnosti dnevno - šetnje, trčanje, donošenje predmeta ili plivanje - zbog čega je manje prikladan za život u stanu bez dvorišta ili čestih izlazaka u prirodu. Rana socijalizacija i dosljedan odgoj ključni su za uravnoteženo ponašanje u odrasloj dobi kod ovako energične i pametne pasmine.

Prednosti i mane