Alpski brak jazavčar

O pasmini

Alpski brak jazavčar austrijski je niskonogi gonič koji na prvi pogled djeluje poput malog psa, no zapravo je riječ o čvrstom lovačkom radniku teškom 15–18 kg – kratke noge samo stvaraju dojam manje pasmine. U Hrvatskoj je već godinama, prema broju novoupisanih štenaca kod HKS-a, među tri najpopularnije lovačke pasmine, a u Sloveniji ima vlastito društvo ljubitelja još od 1929. godine.

Povijest

Psi slični brak jazavčaru za lov su se koristili još u antici, iako njihov izgled nije poznat. Prijestolonasljednik Rudolf Habsburški u svoju je lovačku pratnju iz mjesta Mürzsteg i Bad Ischl između 1881. i 1885. uključivao i alpske brak jazavčare te s njima putovao u lov u Egipat i Tursku. Godine 1932. vrhovna austrijska kinološka organizacija priznala je pasminu kao treću austrijsku pasminu krvosljednika, a ime »alpski brak jazavčar« prihvaćeno je 1975., kada je FCI zemljom podrijetla proglasila Austriju. U nomenklaturu FCI-a pasmina je uvrštena u 2. sekciju (krvosljednici) 1991. godine. Pasmina je danas jedna od najpopularnijih lovačkih pasmina u Hrvatskoj: prema podacima Hrvatskog kinološkog saveza bila je 2023. godine treća najbrojnija pasmina po broju upisanih štenaca (603), odmah iza njemačkog ovčara i istarskog kratkodlakog goniča.

Izgled

Niskonog, no čvrst i dobro omišićen lovački pas gustog dvostrukog krzna. Omjer visine grebena i duljine tijela iznosi 2 : 3, što pasmini daje prepoznatljivo izduženu građu. Visina grebena kreće se od 34 do 42 cm (idealno 37–38 cm kod mužjaka, 36–37 cm kod kuja), a težina od 15 do 18 kg. Idealna je boja dlake tamnocrvena jelenja, s pojedinačnim crnim dlakama ili bez njih, a dopuštena je i crna boja s jasno omeđenim crveno-smeđim pjegama iznad očiju (takozvane »četiri oka«), na prsima, nogama, šapama i donjem dijelu repa; bijela zvjezdica na prsima dopuštena je. Rep je visoko usađen, gust u korijenu, s dužom dlakom na donjoj strani, a pas ga nosi blago prema dolje.

Ćud i lovačke sposobnosti

Službeni standard opisuje ga kao inteligentnog, prijateljski raspoloženog i neustrašivog psa, prijemčivog za obuku, poslušnog, a istodobno oštrog, snažnog čuvara i dobrog lovca. Koristi se prvenstveno kao pas krvosljednik za pronalaženje ranjene jelenske divljači, a kao gonič pri lovu na zečeve i lisice, sve češće i pri lovu na divlju svinju. Uz neodgovarajući odgoj može pokazati neposlušnost, tvrdoglavost, čak i destruktivno ponašanje, stoga je dosljedan dozivni trening ključna vježba od najranije dobi – pas rado krene za tragom čim ga nanjuši izvrsnim njuhom.

Obitelj, stan i svakodnevni život

Društven i privržen svojoj obitelji, može biti dobar pratitelj i izvan lova, no izražen lovački nagon i glasno, daleko čujno oglašavanje čine ga manje prikladnim za stan u zgradi ili gusto naseljeno susjedstvo – bolje uspijeva u kući s vrtom, gdje ima dovoljno prilika za kretanje i rad njuhom. Prema drugim kućnim ljubimcima, osobito manjih vrsta, nije automatski pouzdan zbog lovačkog nagona. Zbog tvrdoglavosti koju neiskusan vlasnik teže kontrolira, nije najjednostavnija prva pasmina za potpunog početnika, no uz dosljedan rad postaje svestran i vjeran obiteljski pas.

Njega i zdravlje

Gusto, kratko dvostruko krzno nezahtjevno je za njegu – dovoljno je redovito tjedno češljanje koje uklanja odumrlu dlaku i nečistoću nakon lova. Izvori navode očekivani životni vijek od otprilike 12 do 14 godina. Kao kod većine niskonogih pasmina, valja paziti na kralježnicu i zglobove – treba izbjegavati skakanje s visine i prekomjernu tjelesnu težinu, koja dodatno opterećuje kratke, snažne noge.

Prednosti i mane