O pasmini
Aljaški malamut jedna je od najstarijih arktičkih pasmina, uzgojena za vuču tereta na velike udaljenosti, a ne za brzinu. Razvio ga je narod Mahlemut, ogranak aljaških Inupiata uz zaljev Kotzebue na sjeverozapadu Aljaske, gdje je pas bio alat za preživljavanje, a ne samo pratitelj. Za razliku od sibirskog haskija, uzgojenog za brzo vučenje lakih tereta, malamut je građen za snagu i izdržljivost pri sporijem, ali postojanom tempu — tu razliku ističe i službeni američki (AKC) standard pasmine, koji malamuta izričito opisuje kao psa koji nije namijenjen natjecanjima u brzini.
Podrijetlo kod naroda Mahlemut
Ime pasmine izravno potječe od naroda Mahlemut (Malemiut), inupiatske zajednice koja je naselila obalu zaljeva Kotzebue na sjeverozapadu Aljaske nakon što su njihovi preci prije tisućljeća prešli Beringov tjesnac iz Sibira. Prema povijesnim izvorima Kluba aljaškog malamuta Amerike (AMCA), Mahlemuti su svoje pse hranili jednako redovito kao i sebe, što je navodno pridonijelo primjetno blažem temperamentu u usporedbi s nekim drugim arktičkim pasminama. Tijekom zlatne groznice krajem 19. stoljeća pasmina je gotovo izumrla jer su doseljenici malamute masovno križali s manjim brzim psima i većim borbenim pasminama radi veće zarade od vuče saonica. Budući da je narod Mahlemut živio relativno izolirano, dio populacije ostao je razmjerno čistokrvan, a upravo na njemu temelje se današnje rodovničke linije. Američki kinološki klub (AKC) službeno je priznao pasminu 1935. godine, iste godine kada je osnovan i AMCA.
Malamut nije sibirski haski
Aljaškog malamuta javnost često miješa sa sibirskim haskijem, iako je riječ o dvjema zasebnim pasminama različite namjene. Malamut je znatno veći i teži: službeni AKC standard navodi poželjnu radnu veličinu od 63,5 cm i oko 38,5 kg za mužjake te 58,5 cm i 34 kg za ženke, dok haski prema svom standardu ima masu od samo 16–28 kg i visinu 51–60 cm. Haskiji su uzgojeni za vuču lakih tereta na velike udaljenosti umjerenom do brzom brzinom, a malamut za vuču teških tereta sporijim, ali postojanim tempom. Razlika je vidljiva i na očima: standard sibirskog haskija dopušta smeđe, plave, po jedno oko svake boje ili čak šarene oči, dok standard aljaškog malamuta zahtijeva smeđe oči, a plava boja diskvalificira psa na izložbama. Malamut ima i masivniju, težu koštanu građu prilagođenu vuči, a ne trčanju.
Psi na putu prema Južnom polu
Aljaški malamuti imaju dokumentiranu ulogu i u polarnim istraživanjima izvan Arktika. Prema podacima AMCA-e, psi za obje Byrdove antarktičke ekspedicije i za američku Antarktičku servisnu ekspediciju uzgojeni su i trenirani u uzgajivačnici Chinook u saveznoj državi New Hampshire. Sačuvana korespondencija američkih Nacionalnih arhiva iz 1939. pokazuje koliko su precizni bili zahtjevi: telegram od 25. srpnja 1939. tražio je aljaške malamute, mužjake od oko 36 kg (80 funti) i ženke od oko 32 kg (70 funti), bez primjesa bernardinca, novofundlanca, danskog doga ili drugih pasmina. Nakon Drugog svjetskog rata dio tih linija ponovno je korišten na dodatnoj antarktičkoj ekspediciji, što dodatno potvrđuje izdržljivost pasmine u ekstremnim polarnim uvjetima.
Temperament i ponašanje prema drugim životinjama
Malamut je izrazito prijateljski nastrojen prema ljudima i vezan uz cijelu obitelj – službeni standard opisuje ga kao pasminu koja nije „pas jednog gospodara”. Prema drugim psima i manjim životinjama situacija je drugačija: pasmina ima izražen lovni nagon i snažne natjecateljske/dominantne sklonosti unutar skupine, zbog čega mogu nastati sukobi s drugim psima istog spola, a prema manjim kućnim ljubimcima poput mačaka ili glodavaca može pokazivati grabežljivo ponašanje. Rana i dosljedna socijalizacija stanje poboljšava, no obično ga u potpunosti ne uklanja, pa suživot s drugim vrstama kućnih ljubimaca zahtijeva stalni nadzor i ne preporučuje se neiskusnim vlasnicima.
Zdravlje: displazija kukova, polineuropatija i patuljasti rast
AMCA u službenoj zdravstvenoj izjavi iz 2022. među obvezne preglede za uzgojne pse ubraja probir na displaziju kukova te DNK test na nasljednu polineuropatiju, a među preporučene preglede lakata, srca i štitnjače. Nasljedna polineuropatija autosomno je recesivna neuromuskularna bolest uzrokovana mutacijom gena NDRG1; istraživanje u časopisu Acta Veterinaria Scandinavica (2017) navodi simptome poput nepodnošenja napora, bučnog disanja i nesigurnog hoda stražnjih nogu, koji se mogu pojaviti već u prvoj ili drugoj godini života. Budući da je riječ o nasljednom obliku, postoji pouzdan DNK test koji uzgajivačima omogućuje isključivanje nositelja mutacije iz uzgoja. Zaseban, rjeđe spominjan problem je hondrodisplazija (patuljasti rast) – autosomno recesivni poremećaj rasta hrskavice koji uzrokuje skraćene i zakrivljene prednje noge. Prema podacima AMCA-e gen odgovoran za ovaj oblik patuljastog rasta još nije konačno identificiran te trenutno ne postoji DNK test za njega, a dijagnoza se postavlja rendgenskim snimanjem udova između 4. i 12. tjedna života.
Gusta dvostruka dlaka i sezonsko "linjanje"
Dlaka aljaškog malamuta prema službenom standardu sastoji se od grube, duže pokrovne dlake i guste, vunaste podlake debljine 2,5–5 cm, prilagođene ekstremnoj hladnoći. Dva puta godišnje, obično u proljeće i jesen, pas intenzivno „ispušta” cijelu podlaku u razdoblju koje može trajati od dva do četiri tjedna – tada je svakodnevno češljanje grebenom za podlaku gotovo nužno, jer se dlaka inače lijepi u kvržice i može uzrokovati kožne probleme. Izvan tog razdoblja dovoljno je češljanje nekoliko puta tjedno. Zbog opsega njege i sezonskog gubitka dlake pasmina nije prikladna za vlasnike koji traže psa s minimalnim zahtjevima za njegu.
Kome je pasmina prikladna
Aljaškom malamutu potreban je iskusan vlasnik, kuća s ograđenim dvorištem i velika dnevna tjelesna aktivnost – riječ je o radnom psu visoke razine energije koji bez odgovarajućeg ispuštanja energije postaje razoran i glasan. Zbog izražene samostalnosti, snage i potrebe za dosljednim, ali blagim odgojem nije preporučljiv prvim vlasnicima pasa. S članovima obitelji, uključujući stariju, mirniju djecu, uz nadzor je obično nježan i strpljiv, no njegova veličina i razigranost mogu nehotice srušiti manju djecu, pa je nadzor tijekom igre obavezan. Zbog veličine, aktivnosti i dlake stan nije prikladno okruženje za njega.
Temperament
Malamut je prijateljski, vezan uz cijelu obitelj i nije pas jednog gospodara, no istodobno je samosvojan, tvrdoglav i dominantan prema drugim psima, s izraženim lovnim nagonom prema manjim životinjama. Treba mu dosljedno, ali blago vodstvo te puno mentalne i tjelesne aktivnosti.
Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici pasa s vlastitom kućom i ograđenim dvorištem koji mogu osigurati puno dnevnog kretanja, dosljedan odgoj i vrijeme za njegu dlake. Prikladan za aktivne obitelji sa starijom djecom, manje prikladan za kućanstva s mačkama ili manjim kućnim ljubimcima.
Životni prostor
Aljaški malamut nije prikladan za stan. Treba mu kuća sa sigurno ograđenim dvorištem jer je fizički sposoban preskočiti ili prokopati nisku ili slabo održavanu ogradu, a uz to mu je potrebno puno dnevnog kretanja izvan doma.
Njega
Njega je usmjerena prvenstveno na dlaku: izvan sezone dovoljno je češljanje nekoliko puta tjedno, a tijekom proljetnog i jesenskog „linjanja” podlake potrebno je svakodnevno češljanje grebenom za podlaku. Psu je potrebno barem sat do dva intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno (šetnje, trčanje, vuča, zimi eventualno saonice), inače postaje nemiran i destruktivan. Preporučuju se redoviti veterinarski pregledi kukova i neurološkog stanja s obzirom na poznatu nasljednu opterećenost pasmine.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
iznimno izdržljiv i snažan radnik, vjeran i vezan uz cijelu obitelj, dobro podnosi hladnoću i boravak vani
Na što paziti
nije prikladan za stan ni za početnike, treba mu puno kretanja i dosljednog vodstva, gusta dlaka zahtijeva redovitu njegu i jako sezonsko linjanje
