Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Akita inu (Akita Inu)
Upoznaj pasminu

Akita inu (Akita Inu)

Canis lupus familiaris

  • Obiteljska
  • Aktivna

Akita inu dostojanstven je, tih i iznimno vjeran japanski špic, poznat po priči o psu Hačiku koji je devet godina čekao preminulog gospodara. Treba mu iskusan vlasnik jer je samostalan i često neprijateljski raspoložen prema psima istog spola.

Dijeli

Zahtjevnost njege

3/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

4/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Gustu dvoslojnu dlaku treba češljati tjedno, a u vrijeme jakog sezonskog linjanja i češće. Potrebna joj je umjerena do visoka dnevna tjelesna aktivnost, dosljedna i rana socijalizacija te jasno vodstvo vlasnika. Preporučuju se redoviti veterinarski pregledi kukova i štitnjače.

Brzi pregled pasmine

Status u Europi
Prisutna u Europi
Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici pasa velikih, samostalnih pasmina koji mogu osigurati dosljedan odgoj, ranu socijalizaciju i dovoljno kretanja; prikladan za kuću s vrtom, manje za obitelji s vrlo malom djecom ili drugim kućnim ljubimcima.
Obiteljska pasmina
Uvjetno
S djecom
Uvjetno
S drugim vrstama
Ne
Stan
Uvjetno
Za početnike
Ne
Tip
špic
Porijeklo
Japan
Životni prostor
Najbolje se osjeća u kući s ograđenim vrtom gdje ima dovoljno prostora za kretanje; u stanu može živjeti samo uz osiguranu redovitu dnevnu tjelesnu aktivnost.
Aktivnost
4 / 5
Njega
3 / 5
Životni vijek
10 – 14 godina
Veličina
Velika
Težina
25.0 – 45.0 kg
Visina
58 – 70 cm

O pasmini

Akita inu (u Japanu poznat jednostavno kao akita ili akita-ken) velika je, mišićava pasmina špica podrijetlom iz prefekture Akita na sjeveru Japana. Riječ je o jednoj od najstarijih japanskih pasmina koja se stoljećima koristila za lov na krupnu divljač, a kasnije i za čuvanje doma. Pasmina je dostojanstvena, tiha i iznimno vezana uz svoju obitelj, a pritom zadržava samostalan, rezerviran karakter prema strancima. Godine 1931. proglašena je japanskim prirodnim spomenikom (Natural Monument), što svjedoči o njezinu posebnom statusu u japanskoj kulturi. Akita inu nije pasmina za svakoga - treba joj iskusan, dosljedan vlasnik koji razumije njezinu neovisnu narav.

Povijest i podrijetlo

Preci današnjeg akita inua, zvani matagi akita, od početka 17. stoljeća pratili su lovce na medvjede i divlje svinje u planinama prefekture Akita. Krajem 19. stoljeća pasmina je radi pasjih borbi križana s tosa inuima i europskim mastifima, što je povećalo tjelesnu veličinu, ali oslabilo tipične osobine špica. Nakon Drugoga svjetskog rata pasmina je gotovo izumrla i postojala u tri prilično različita tipa; posvećeni japanski uzgajivači nastojali su obnoviti izvorni tip ponovnim križanjem s preostalim matagi akitama. Godine 1931. japanska je vlada akitu inua službeno proglasila prirodnim spomenikom, čime je pasminu zaštitila kao dio nacionalne baštine.

Hačiko - dokumentirana priča o vjernosti

Akita inu u svijetu je najpoznatiji po psu Hačiku, rođenom u studenom 1923. u blizini grada Ōdate. Hačika je 1924. posvojio profesor Tokijskog sveučilišta Hidesaburo Ueno, a pas ga je svake večeri dočekivao na postaji Shibuya. Kada je Ueno u svibnju 1925. iznenada preminuo, Hačiko je gotovo devet godina - sve do svoje smrti u ožujku 1935. - i dalje svaki dan dolazio na postaju u vrijeme kada se vraćao vlak njegova gospodara. Priču je 1932. objavio list Asahi Shimbun, čime je Hačiko postao nacionalni simbol vjernosti; 1934. mu je kraj postaje Shibuya podignut brončani kip, koji (u obnovljenoj verziji iz 1948.) stoji i danas. Riječ je o stvarnom, suvremeno dokumentiranom povijesnom događaju, a ne o legendi.

Japanski akita inu i američka akita

Od 1999. FCI, japanski kinološki klub i većina svjetskih kinoloških saveza priznaju japanskog akita inua (FCI standard br. 255) i američku akitu (FCI standard br. 344) kao dvije zasebne pasmine; jedino ih američki AKC i dalje smatra varijantama iste pasmine. Japanski akita inu je u odnosu na američku akitu lakši i više špicolik, glava mu je manje masivna, a dopuštena paleta boja uža (crvenkasto-smeđa, sesam, prugasta ili bijela s karakterističnim urajiro oznakama), dok su kod američke akite dopuštene sve boje, uključujući crnu masku. Ovaj se zapis odnosi isključivo na japanski tip - akita inua.

Izgled

Akita inu je velik, zbijen pas čvrste koštane građe i izražene razlike među spolovima - mužjaci su primjetno veći i mišićaviji od ženki. Glavu krase male, trokutaste, blago kose oči te uspravne, trokutaste uši, lagano nagnute naprijed. Karakterističan je gusto uvijen rep koji nosi visoko iznad leđa, kao i dvostruka dlaka s gustom, mekom potkožnom dlakom i dužom, čvršćom pokrovnom dlakom koja štiti od hladnih japanskih zima. Mužjaci mjere od 64 do 70 cm u grebenu, ženke od 58 do 64 cm.

Temperament i ponašanje

Službeni standard opisuje akitu inua kao mirnog, vjernog, poslušnog i prijemčivog, no to ne znači popustljivog psa. Riječ je o samostalnoj, tihoj i dostojanstvenoj pasmini koja je prema strancima često suzdržana i oprezna, a prema vlastitoj obitelji iznimno privržena i zaštitnička. Nacionalni klub pasmine (Akita Club of America) upozorava da su akite često agresivne prema drugim psima istog spola, a ta se osobina može javiti tek u odrasloj dobi, zbog čega se ne preporučuje držati dvije odrasle akite istog spola u istom kućanstvu. Zbog izraženog lovačkog nagona potreban je oprezan i postupan uvod u kontakt s mačkama i manjim životinjama.

Zdravlje

Kao i kod većine velikih pasmina, displazija kuka jedan je od glavnih ortopedskih problema, stoga nacionalni klub pasmine preporučuje OFA pregled kukova kod uzgojnih životinja nakon navršene druge godine života. Velika britanska veterinarska studija primarne skrbi (VetCompass) utvrdila je kod japanskog akita inua znatno povećan rizik od hipotireoze u odnosu na mješance (omjer izgleda 4,69). Pasmina je sklona i autoimunom tireoiditisu, sebacealnom adenitisu (rijetkoj kožnoj bolesti koja zahvaća žlijezde lojnice) te VKH sindromu (uveodermatološkom sindromu), pa je pri kupnji smisleno provjeriti zdravstvene nalaze roditelja.

Njega i prikladnost za obitelj

Gusta dvostruka dlaka zahtijeva redovito tjedno češljanje, a u razdobljima intenzivnog sezonskog linjanja gotovo svakodnevnu njegu. Akita inu nije pasmina za početnike - treba joj miran, ali dosljedan i iskusan vlasnik, ranu socijalizaciju te jasna pravila, inače može postati tvrdoglava ili dominantna. U stanu može živjeti ako dobiva dovoljno dnevnog kretanja i prostora, no prikladnija je za kuću s ograđenim vrtom. Zbog tihe naravi rijetko laje bez razloga, što je čini pogodnom za mirnija susjedstva, dok manju djecu i druge kućne ljubimce bez nadzora ne preporučujemo.

Temperament

Dostojanstven, miran i samouvjeren pas, vjeran i zaštitnički prema svojoj obitelji, a suzdržan i oprezan prema strancima. Ne laje pretjerano, no može biti tvrdoglav i dominantan, osobito prema psima istog spola.

Komu je namijenjena

Iskusni vlasnici pasa velikih, samostalnih pasmina koji mogu osigurati dosljedan odgoj, ranu socijalizaciju i dovoljno kretanja; prikladan za kuću s vrtom, manje za obitelji s vrlo malom djecom ili drugim kućnim ljubimcima.

Životni prostor

Najbolje se osjeća u kući s ograđenim vrtom gdje ima dovoljno prostora za kretanje; u stanu može živjeti samo uz osiguranu redovitu dnevnu tjelesnu aktivnost.

Njega

Gustu dvoslojnu dlaku treba češljati tjedno, a u vrijeme jakog sezonskog linjanja i češće. Potrebna joj je umjerena do visoka dnevna tjelesna aktivnost, dosljedna i rana socijalizacija te jasno vodstvo vlasnika. Preporučuju se redoviti veterinarski pregledi kukova i štitnjače.

Prednosti i mane

Prednosti pasmine

iznimno vjeran i vezan uz obitelj, dostojanstven i razmjerno tih pas, gusta dlaka dobro štiti od hladnoće

Na što paziti

nije prikladan za početnike ili prvog psa, česta agresija prema psima istog spola, obilno sezonsko linjanje i redovita njega dlake

Česta pitanja

Je li akita inu prikladan za početnike?

Ne, akita inu se ne preporučuje kao pasmina za prve vlasnike pasa. Samostalna je, tvrdoglava i dominantna, pa joj treba iskusan vlasnik koji zna dosljedno odgajati i rano socijalizirati psa.

Slaže li se akita inu dobro s drugim psima?

Često ne, osobito s psima istog spola - nacionalni klub pasmine upozorava na izraženu sklonost agresiji među akitama istog spola, pa se ne preporučuje držati dvije odrasle akite istog spola u istom kućanstvu.

Tko je bio Hačiko i je li priča istinita?

Hačiko je bio pravi akita inu, rođen 1923., koji je nakon smrti svog vlasnika, profesora Hidesabura Uena, gotovo devet godina svaki dan čekao na postaji Shibuya. Priča je suvremeno dokumentirana (novinski članci iz 1932., kip iz 1934.) i nije legenda.

Koja je razlika između akita inua i američke akite?

Od 1999. FCI i japanski kinološki klub priznaju ih kao dvije zasebne pasmine. Akita inu (japanski tip) je lakši, više špicolik i ima užu dopuštenu paletu boja, dok je američka akita veća, teža i dopušta sve boje, uključujući crnu masku.

Koliko njege treba dlaka akita inua?

Gustu dvoslojnu dlaku treba četkati tjedno, a tijekom intenzivnog sezonskog linjanja, koje traje nekoliko tjedana dvaput godišnje, gotovo svakodnevno kako bi se uklonila odumrla potkožna dlaka.

Koji su zdravstveni problemi česti kod akita inua?

Najčešće se spominju displazija kuka, autoimuni tireoiditis odnosno hipotireoza (VetCompass studija utvrdila je omjer izgleda 4,69 u odnosu na mješance), sebacealni adenitis i VKH sindrom, pa se preporučuju odgovarajući zdravstveni testovi roditelja.

Srodne pasmine

Podaci o pasmini uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i dodatno čitanje