Airedalski terijer (Airedale Terrier)

O pasmini

Airedalski terijer najveći je predstavnik terijerske skupine, zbog čega ga na engleskom nazivaju "kraljem terijera". Riječ je o mišićavom, atletski građenom psu prepoznatljive žičane dlake i samouvjerenog držanja, čiji korijeni sežu u industrijsku Englesku 19. stoljeća. Spoj lovačkog instinkta, tjelesne snage i svestranosti odveo je pasminu s obala rijeka Yorkshirea sve do bojišnica Prvog svjetskog rata i suvremenih domova diljem svijeta.

Podrijetlo u dolini rijeke Aire

Pasmina se razvila sredinom 19. stoljeća u dolini rijeke Aire u grofiji Yorkshire, po kojoj je i dobila ime. Radnici iz tekstilnih gradića poput Bingleyja željeli su psa dovoljno velikog i hrabrog za lov na vidre te dovoljno izdržljivog za lov na štakore uz rijeke Aire i Wharfe. Križali su tadašnjeg otterhounda, koji je pridonio veličinom, njuhom i sklonošću vodi, s danas izumrlim grubodlakim terijerom poznatim kao stari engleski crno-riđi terijer (tzv. "broken-coated" ili "waterside" terijer). Rani tipovi nosili su nazive poput Bingley terrier ili Waterside terrier, a konačan naziv Airedale terrier učvrstio se tek krajem 19. stoljeća, kada je pasminu priznao engleski kennel klub.

Svestrani radni pas

Zahvaljujući spoju snage, inteligencije i njušnih sposobnosti, airedalski terijer brzo se afirmirao daleko izvan granica Yorkshirea. Koristio se kao seoski pas čuvar i lovac na štetočine, kao lovac na krupniju divljač, ali i kao policijski i vojni pas – Njemačka ga je za vojne svrhe isprobavala već tijekom Bokserskog ustanka 1900., a Velika Britanija je u desetljeću prije Prvog svjetskog rata osnovala vlastitu školu za vojne pse. Airedale Terrier Club of America, matični klub pasmine u SAD-u, i danas naglašava tu svestranost kroz natjecanja u radu na terenu, poslušnosti, tragačkim disciplinama i agilityju, što odražava izvornu namjenu pasmine kao "psa za sve".

Jack – glasnik iz Prvog svjetskog rata

Airedalski terijeri su tijekom Prvog svjetskog rata služili kao stražarski, tragački i, prije svega, kurirski psi, jer su zbog inteligencije i izdržljivosti bili među najcjenjenijim vojnim psima toga doba. Najpoznatiji primjer je pas po imenu Jack, koji je u ožujku 1918. služio u britanskoj pukovniji Sherwood Foresters. Kada je njemački napad prekinuo sve telefonske veze s bataljunom opkoljenim na osamljenom položaju, Jacka su poslali s hitnom porukom za pojačanje. Unatoč teškim ranama od šrapnela, protrčao je gotovo kilometar puta pod neprekidnom vatrom i poruku dostavio na odredište, nakon čega je od ozljeda uginuo. Njegov je čin pridonio spašavanju bataljuna i danas se smatra jednim od najčešće spominjanih primjera hrabrosti vojnih pasa u britanskoj vojnoj povijesti.

Narav i temperament

Airedalski terijer samouvjeren je, bistar i neustrašiv pas s izrazitom terijerskom neovisnošću. Britanski kennel klub opisuje ga kao prijateljskog, hrabrog i inteligentnog, no istodobno budnog i odlučnog – nije agresivan, ali svakako ima vlastito mišljenje. Prema strancima može biti suzdržan, dok je prema obitelji privržen i razigran, često s dozom šale zbog koje ga vlasnici opisuju kao zabavnog cimera. Njegov neovisni um i visoka razina energije zahtijevaju dosljedan, strpljiv odgoj već od najranije faze štenećeg razdoblja – bez toga se pas može dosađivati i razviti neželjene navike poput kopanja.

Njega žičane dlake

Dlaka airedalskog terijera dvoslojna je – tvrda, gusta i žičana vanjska dlaka te mekša poddlaka. Radi očuvanja ispravne teksture i boje, osobito kod izložbenih pasa, dlaka se tradicionalno ručno čupa (tzv. stripping), a ne šiša strojićem, jer strojno šišanje s vremenom omekša i izblijedi ogrtač. I obiteljski psi trebaju profesionalno uređivanje nekoliko puta godišnje te redovito kućno češljanje kako bi se spriječilo filcanje dlake. Pasmina inače linja vrlo malo, što je čini relativno pogodnom za alergičare, no njega ostaje vremenski zahtjevna.

Zdravlje i životni vijek

Airedalski terijer u prosjeku živi od 10 do 13 godina. Među nasljedno uvjetovanim tegobama veterinari najčešće spominju displaziju kuka, zbog čega se prije uzgoja preporučuje rendgensko snimanje kukova (npr. putem organizacije OFA). Česta je i hipotireoza, koja usporava metabolizam te uzrokuje debljanje i kožne probleme, no uspješno se kontrolira doživotnim uzimanjem hormonske nadomjesne terapije. Vlastito zdravstveno istraživanje kluba Airedale Terrier Club of America iz 2001., koje je obuhvatilo 519 pasa, pokazalo je da je rak vodeći uzrok smrti u pasmini – bio je uzrok čak 38,2 % od 165 potvrđenih smrtnih slučajeva u istraživanju, što potvrđuje povećan rizik od zloćudnih bolesti u starijoj dobi.

Kome je airedalski terijer prikladan?

Airedalski terijer vjeran je obiteljski pratitelj, no zbog veličine, snage i izraženog lovačkog nagona nije univerzalan izbor za svako kućanstvo. S djecom se u pravilu dobro slaže ako je od malih nogu socijaliziran i ako je kontakt nadziran, jer je riječ o krupnom i razigranom psu koji manju djecu može nehotice srušiti. Slično vrijedi i za druge životinje u kućanstvu – s onima s kojima odrasta obično se dobro slaže, dok jak lovački nagon može izazvati probleme s manjim kućnim ljubimcima ili nepoznatim psima. Zbog visoke energije i potrebe za kretanjem nije idealan stanarski pas jer mu je potrebno dvorište i dulje dnevne šetnje ili trčanje. Zbog neovisne naravi i zahtjevne njege nije ni najbolji izbor za posve neiskusne vlasnike pasa, nego za one spremne uložiti vrijeme u dosljedan odgoj i redovito uređivanje dlake.

Prednosti i mane