Zelenolična konura

O vrsti

Zelenolična konura (Pyrrhura molinae) konkretna je, dobro opisana vrsta papige iz velike i raznolike skupine ptica koje u svakodnevnom govoru nazivamo zajedničkim imenom "konure" ili "arantige". Za razliku od općeg pregleda te skupine, ovdje je riječ o jednoj, točno određenoj vrsti sa svojim obilježjima: razmjerno tihim oglašavanjem u usporedbi s većinom srodnika, iznimno raznolikim bojnim mutacijama i naravi zbog koje je desetljećima jedna od najpopularnijih malih papiga za kućno uzgajanje diljem svijeta.

Podrijetlo i prirodno stanište

Vrsta potječe iz Južne Amerike, točnije iz nizinskih i planinskih šuma istočne Bolivije, jugozapadnog Brazila, sjeverozapadnog Paragvaja i sjeverozapadne Argentine, gdje obitava i u oblačnim šumama do gotovo 2.900 metara nadmorske visine. U prirodi izvan sezone gniježđenja živi u jatima od deset do dvadeset ili više jedinki koje zajedno traže hranu po krošnjama – uglavnom sjemenke, voće, bobice, cvjetove i orašaste plodove. Gnijezdi se u šupljinama stabala, a ženka obično snese četiri do šest jaja. Prema podacima Svjetske zaklade za papige (World Parrot Trust), vrsta je na IUCN Crvenom popisu svrstana među najmanje ugrožene, iako krčenje šuma u istočnoj Boliviji ostaje dugoročna prijetnja.

Izgled i bojne mutacije

Osnovni, divlji oblik ima smeđe tjeme, svijetlozelene obraze po kojima je vrsta dobila ime, blijedosmeđe grudi te smeđe-crvenkastu mrlju na trbuhu; dugačka je oko 26 centimetara i teži između 60 i 80 grama. Od sedamdesetih godina 20. stoljeća, kada se počela redovito uzgajati u zatočeništvu, uzgajivači su razvili niz bojnih mutacija – među najpoznatijima su žućkasto-narančasta "pineapple", toplija, limeta-zelena "cinnamon", plavkasto-zelena "turquoise" te njihova kombinacija "suncheek". Zbog te raznolikosti boja zelenolična konura danas je jedna od najčešće uzgajanih vrsta u cijeloj skupini konura.

Narav i ponašanje

Zelenolična konura je igriva, znatiželjna i iznenađujuće hrabra za svoju malu veličinu, zbog čega je ljubitelji često nazivaju "džepnom papigom". Brzo se veže uz skrbnika, rado uči trikove, rješava jednostavne zagonetke i provodi vrijeme izvan kaveza uz njega. Mladi ptići u razdoblju odrastanja često grizu, no to se dosljednim, strpljivim radom obično smiri. Bez dovoljno druženja, igračaka i dnevnog kretanja može postati dosadna i nemirna, što se kod manjih papiga često očituje pretjeranim oglašavanjem ili čupanjem perja.

Zelenolična konura u usporedbi s općom arantigom

Važno je razlikovati ovu stranicu od općeg pregleda skupine "arantiga" (konure), koja objedinjuje desetke vrsta iz rodova Aratinga, Psittacara i Pyrrhura vrlo različitih veličina, boja i glasovnih navika. Zelenolična konura jedna je konkretna vrsta iz roda Pyrrhura i među svim konurama vrijedi – prema izvorima poput vodiča specijalizirane trgovine Parrot Essentials – za jednu od tiših, s oglašavanjem opisanim kao nisko do umjereno glasno, dok su primjerice sunčeve i nandu konure iz roda Aratinga među najglasnijim predstavnicama cijele skupine. Tko traži manju, tišu i lakše vodljivu papigu, dakle neće odabrati bilo koju konuru, nego upravo ovu vrstu.

Glas i bučnost

Iako je zelenolična konura sposobna za glasne kontaktne pozive, oštre zvižduke i melodične zvukove, avikulturni izvori dosljedno je svrstavaju među tiše konure – tiša je, primjerice, od sunčeve konure, a glasnija od nekih manjih papiga. To ne znači da je tiha ptica; oglašava se osobito ujutro, navečer te pri uzbuđenju ili dosadi. Upravo zbog razmjerno umjerene glasnoće jedna je od rijetkih konura koje vlasnici uspješno uzgajaju i u stambenim zgradama, gdje bi glasniji srodnici stvarali probleme sa susjedima.

Njega, prehrana i zdravlje

Prehrana treba biti temeljena na kvalitetnim formuliranim peletama, nadopunjenim svježim povrćem, voćem (do otprilike 30% obroka), klicama i povremenim sjemenkama; ptici je potreban i stalan pristup svježoj vodi te mogućnost kupanja. Prema veterinarskom priručniku Merck Veterinary Manual, dosada odnosno nedostatak mentalne i socijalne stimulacije jedan je od glavnih uzroka čupanja perja kod malih papiga, pa tako i konura – zato joj je potrebno raznoliko igračke, redovita promjena okoline i svakodnevno druženje ili let izvan kaveza. Kod sumnje na čupanje perja uvijek je smisleno prvo isključiti zdravstvene uzroke kod veterinara specijaliziranog za ptice.

Prikladnost za početnike i životni prostor

Zbog manje veličine, razmjerno tihog oglašavanja i prilagodljivosti, zelenolična konura često se preporučuje kao jedna od lakših vrsta za prve vlasnike papiga, iako je i dalje riječ o zahtjevnoj, dugovječnoj životinji koja traži ozbiljnu predanost. Zbog oštrog kljuna i razdoblja grizenja u mladosti nije najprikladnija za obitelji s malom djecom. Zadovoljava se manjim, ali dovoljno velikim stanom, ako ima kavez s vodoravnim šipkama za penjanje te dnevno vrijeme izvan njega za let i kretanje.

Prednosti i mane