O vrsti
Papiga kojoj treba prostor za let, ne samo kavez
Šljivoglava papiga, podrijetlom s indijskog potkontinenta, voli letjeti, stoga World Parrot Trust preporučuje prohodnu volijeru duljine najmanje 3 metra - obični kavez za sjedenje joj nije dovoljan. Bez dovoljno prostora za let brzo postaje nemirna, što treba uzeti u obzir već prije kupnje ptice, a ne tek kad se pokaže da prostora nema dovoljno. Unatoč tom zahtjevu, popularna je zbog mirnog ponašanja i izrazite razlike u boji između spolova.
Podrijetlo i prirodno stanište
Šljivoglava papiga nastanjuje šume, obradive površine i rubove sela diljem širokog pojasa indijskog potkontinenta, gdje često posjećuje voćnjake i polja u potrazi za sjemenkama i voćem. Ta prilagodljivost na različita staništa vjerojatno je jedan od razloga zašto vrsta u prirodi nije rijetka, dok je u zatočeništvu cijenjena zbog mirnog ponašanja.
Promatračka narav umjesto maženja
Šljivoglava papiga više je promatračka nego mazna ptica - dobro se navikne na ljude i promatra ih sa zanimanjem, no ne traži toliko fizički kontakt kao neke druge male papige. Više cijeni društvo vlastite vrste nego dodir ruke, stoga nije najbolji izbor za skrbnika koji prvenstveno želi papigu za maženje na ramenu. Ta relativno samostalna narav razlog je zašto je potreba za ljudskim društvom kod ove vrste ocijenjena nižom nego kod mnogih drugih papiga - što ne znači da ne primjećuje odsutnost skrbnika, samo da to izražava manje nametljivo.
Glasnoća
Među papigama je šljivoglava papiga izrazito tiha i nenametljiva, što je čini prikladnom i za gušće naseljena područja. Oglašava se melodičnim zovom, opisanim kao "tuink-tuink", koji je muzikalniji od zova srodne male aleksandre.
Boja glave otkriva spol tek nakon prve godine
Kod mladunaca je određivanje spola vizualno teško, jer su svi tijelom zeleni - konačnu boju glave, slivasto crvenu kod mužjaka i sivo plavičastu kod ženki, dobivaju tek nakon prve godine života. Do tada spol bez dodatnih metoda, primjerice DNK testa, praktički ne možemo pouzdano razlikovati, što je korisno znati unaprijed pri planiranju para.
Društvo - vlastite vrste i oprez s drugim životinjama
U volijeri se šljivoglava papiga dobro slaže s drugim pticama, a u prirodi često traži hranu u mješovitim jatima, stoga je društvo vrsnjaka preporučljivo, iako nije toliko izrazito nužno kao kod nekih drugih papiga. Ako je držimo samu, treba joj posvetiti više pažnje nego što bi trebala uz prisutnost vrsnjaka. To, međutim, ne znači automatsku sigurnost u kontaktu s drugim kućnim ljubimcima, primjerice mačkama ili psima - tu je uvijek potreban nadzor, bez obzira na mirnu narav ptice.
Kavez i oprema
Osim duljine volijere, važne su i svježe grane za glodanje, koje pomažu u trošenju kljuna i nude dodatnu mentalnu zaposlenost. Sjedalice trebaju biti različitih promjera, što oponaša prirodnu raznolikost grana i sprječava jednolično opterećenje stopala.
Prilagodba na vanjsku volijeru
U umjerenoj klimi često je držimo u vanjskoj volijeri sa zaklonom od hladnoće i vjetra, jer dobro podnosi niže temperature ako ima suh i zaštićen kutak za odmor. Postupno navikavanje na vanjske uvjete pritom je važnije od stalne sobne temperature.
Prehrana i njega perja
Prehrana se temelji na kvalitetnoj sjemenskoj mješavini ili peletama za srednje velike papige, dopunjenoj svježim povrćem i voćem. Povremeno skrivanje hrane po volijeri može dodatno potaknuti njezino prirodno ponašanje traženja hrane. Njega perja relativno je nezahtjevna, što uz jednostavnu prehranu olakšava svakodnevnu njegu u usporedbi sa zahtjevnijim vrstama papiga.
Prikladnost za početnike
Tihoća, nezahtjevna njega perja i jednostavna prehrana idu u prilog početnicima, no duga volijera za let, koja je vrsti potrebna, mnogim početnicima predstavlja prepreku. Prikladna je za početnika koji može osigurati dovoljno prostora za let, ali ne za nekoga sa samo standardnim sobnim kavezom. Tko se odluči za nju, neka računa na dugogodišnju obvezu i stalnu potrebu za dovoljno velikim prostorom za let, ne samo u početnoj fazi, nego kroz cijeli životni vijek ptice.
Temperament
mirna, tiha, društvena sa svojom vrstom, radoznala, nenametljiva
Komu je namijenjena
ljubiteljima ptica s volijerom koji žele mirnu i tihu papigu za promatranje
Životni prostor
duga volijera, najmanje tri metra, sa zaklonom od hladnoće, granama i gnijezdilicom
Njega
pelete i sjemenska mješavina kao osnova, svakodnevno svježe povrće i manje voća, svježa voda i redovito čišćenje, dovoljno prostora za svakodnevni let
Prednosti i mane
Prednosti vrste
među papigama iznimno tiha i nenametljiva, dobro se slaže s drugim pticama u volijeri, nezahtjevna za njegu perja
Na što paziti
treba dugu volijeru za let, nije ptica za maženje i često rukovanje, spol mladunaca teško je odrediti
Napomene
Spol je kod odraslih ptica lako vidljiv: mužjaci imaju šljivastocrvenu glavu s crnom ogrlicom i crvenom mrljom na ramenu, a ženke sivkastoplavu glavu bez oboje. Mladunci su zeleni i presvlače se tek nakon prve godine, pa ponude mladih ptica s zajamčenim spolom bez DNK testa uzmite s rezervom. Vrstu se često zamjenjuje s ružičastoglavom papigom (Psittacula roseata), koja ima ružičastiju glavu i živi istočnije.
