O vrsti
Rozela (rod Platycercus) zajednički je naziv za skupinu živopisno obojenih papiga podrijetlom isključivo iz Australije, koje pripadaju tzv. širokorepim papigama – ime roda doslovno znači „plosnatorepe". U prirodi naseljavaju eukaliptusove šume, obalne šume, parkove, rubove poljoprivrednih površina, pa i gradske vrtove, gdje ih se često vidi u parovima ili manjim jatima kako se hrane na tlu ili u krošnjama. Među ljubiteljima egzotičnih ptica iznimno su popularne zbog kontrastnog, višebojnog perja, dok je njihova narav – neovisna, znatiželjna i suzdržana prema fizičkom kontaktu s ljudima – iznenadila mnoge nove vlasnike.
Rod šarolikih uzoraka: raznolikost boja perja
Svjetska zaklada za papige (World Parrot Trust) rod Platycercus opisuje kao skupinu od šest vrsta i devetnaest podvrsta; pojedini taksonomi, koji neke podvrste priznaju kao samostalne vrste, govore i o osam vrsta. Svima je zajedničko izrazito „blokovsko" bojanje – glava, prsa, leđa i krila često su obojeni u potpuno odvojenim, kontrastnim poljima boje, a leđa i pleća krasi karakterističan tamni, ljuskasti uzorak perja. Istočna rozela (Platycercus eximius) ima intenzivno crvenu glavu, bijele obraze i blijedozeleni trbuh, grimizna rozela (P. elegans) tamnocrvenu boju s plavo-ljubičastim obrazima, a blijedoglava rozela (P. adscitus) svijetložutu do bijelu glavu u kontrastu s plavim prsima. Upravo ta raznolikost boja razlog je što rozele vrijede za jednu od najfotogeničnijih skupina australskih papiga.
Podrijetlo i stanište
Sve vrste i podvrste roda Platycercus podrijetlom su iz Australije, gdje pojedine populacije naseljavaju vrlo različite dijelove kontinenta – od jugozapadne Australije, gdje živi zapadna rozela, preko istočne obale i Tasmanije, gdje nalazimo istočnu, grimiznu i zelenu rozelu, do sjevera kontinenta, domovine sjeverne rozele. U prirodi se hrane uglavnom sjemenkama eukaliptusa i akacije, travnim sjemenkama, bobicama i cvjetnim pupoljcima, a hranu traže i u krošnjama i na tlu. U zatočeništvu su razmjerno česte volijerske ptice diljem Europe jer dobro podnose umjerenu klimu uz suho sklonište od hladnoće, vjetra i kiše.
Narav: aktivna, ali ne (pretjerano) umiljata papiga
Unatoč raskošnom izgledu, rozela nije tipična „mazna" kućna papiga. Aviculture Hub, australski izvor za uzgajivače, o istočnoj rozeli navodi da takve ptice „općenito ne postaju osobito dobri kućni ljubimci, čak ni kad su ručno odgojene", jer „ne pokazuju posebno zadovoljstvo zbog ljudskog kontakta i povremeno grizu". Rozele su, dakle, neovisne, znatiželjne i inteligentne, no dodirivanje i maženje često izbjegavaju, iako se mogu naviknuti sjediti na ramenu. Nisu izrazite govornice, ali su vješte zviždačice koje pamte jednostavne melodije. Budućim vlasnicima vrijedi iskreno reći: rozela je najsretnija kao aktivna, vizualno upečatljiva ptica u volijeri, a ne kao papiga za blizak fizički kontakt.
Odnos prema drugim pticama: teritorijalnost i agresivnost
Rozele su poznate po izraženoj teritorijalnosti prema drugim pticama – pa i prema jedinkama vlastite vrste izvan ustaljenog uzgojnog para. Izvor Aviculture Hub za istočnu rozelu izričito preporučuje smještaj „samo u volijerama s jednim parom" i upozorava da se rozele križaju s više drugih australskih vrsta papiga, što ugrožava čistoću linija u uzgoju. Slično i World Parrot Trust kod blijedoglave rozele preporučuje da se ne smještaju zajedno s drugim rozelama. Zbog toga rozela nije prikladan izbor za mješovitu volijeru ili zajednički smještaj s drugim vrstama ptica – najbolje uspijeva sama ili u ustaljenom paru.
Smještaj i prostor za let
Rozele su izdržljive letačice, stoga trebaju prostranu volijeru – izvori preporučuju duljinu od najmanje 3 do 5 metara. Budući da rado glodaju drvo, preporučuje se metalna konstrukcija volijere, a betonski pod olakšava čišćenje. Ako je volijera postavljena uz drugu, između njih treba biti dvostruka žica koja sprječava ozljede zbog međusobnih sukoba kroz mrežu.
Prehrana i svakodnevna njega
U zatočeništvu trebaju raznoliku prehranu: mješavinu manjih sjemenki (primjerice proso, zob i šafranika), proklijale mahunarke, svježe povrće (mrkva, kukuruz, mahune), voće i orašaste plodove, po mogućnosti nadopunjene kvalitetnom peletiranom hranom radi hranjive uravnoteženosti. Njega perja i kljuna kod rozela je razmjerno nezahtjevna jer su to čistoke ptice koje same brinu o urednosti perja. No budući da rozele rado traže hranu i po tlu volijere, redovito čišćenje nastambe i zamjena podloge ključni su za sprječavanje gljivičnih infekcija i unutarnjih parazita, na koje su nešto osjetljivije od nekih drugih vrsta papiga.
Zdravlje: sklonost bolesti PBFD
Poput drugih australskih papiga, i rozele su osjetljive na psitacinu bolest kljuna i perja (PBFD), koju uzrokuje vrlo postojan cirkovirus. Prema podacima veterinarske mreže VCA Animal Hospitals, afričke, australske i azijske vrste papiga znatno su podložnije virusu od južnoameričkih vrsta, a bolest uzrokuje deformacije kljuna i poremećaje razvoja perja za koje trenutačno ne postoji lijek. Prije uvođenja nove ptice u postojeću skupinu stoga je preporučljivo obaviti veterinarski pregled odnosno testiranje, a zaraženu jedinku dosljedno odvojiti od drugih papiga.
Podaci o zdravlju i njezi opći su i ne zamjenjuju pregled. O zdravlju, prehrani, cijepljenju i liječenju svog ljubimca uvijek se posavjetuj sa svojim veterinarom.
Temperament
Rozela je živahna, znatiželjna i inteligentna papiga koja, za razliku od mnogih popularnih kućnih papiga, nije osobito umiljata – uglavnom ne voli dodirivanje i maženje, iako se može naviknuti sjediti na ramenu. Nije izrazita govornica, ali je vješta zviždačica koja pamti jednostavne melodije. Najbolje uspijeva kao aktivna, vizualno upečatljiva ptica u volijeri, a ne kao papiga za blizak fizički kontakt.
Komu je namijenjena
Rozela je prikladna za iskusnije ljubitelje papiga i uzgajivače koji mogu osigurati prostranu vanjsku volijeru (najmanje 3-5 m dužine) i prihvaćaju da je riječ o aktivnoj, ali ne osobito umiljatoj ptici. Manje je prikladna za obitelji koje traže papigu za blizak fizički kontakt ili za vlasnike drugih ptica, jer je prema jedinkama izvan uzgojnog para i drugim vrstama često agresivna.
Životni prostor
Rozela treba prostranu vanjsku volijeru duljine najmanje 3 do 5 metara jer je izdržljiva letačica. Budući da rado gricka drvo, preporučuje se metalna konstrukcija, a betonski pod olakšava čišćenje. Prikladna je za smještaj u vrtu ili dvorištu u umjerenoj klimi, uz zaklon od hladnoće i vjetra; nije prikladna za život u maloj sobnoj krletci.
Prednosti i mane
Prednosti vrste
iznimno šareno i kontrastno perje, popularna volijerska ptica s dugim životnim vijekom, razmjerno nezahtjevna prehrana sjemenkama i povrćem
Na što paziti
nije prikladna za zajedničku nastambu s drugim pticama, ne voli dodirivanje i nije izrazito umiljata, treba veliku vanjsku volijeru za let