O vrsti
Rozela (rod Platycercus) zajednički je naziv za skupinu živopisno obojenih papiga podrijetlom isključivo iz Australije, koje pripadaju tzv. širokorepim papigama – ime roda doslovno znači „plosnatorepe". U prirodi naseljavaju eukaliptusove šume, obalne šume, parkove, rubove poljoprivrednih površina, pa i gradske vrtove, gdje ih se često vidi u parovima ili manjim jatima kako se hrane na tlu ili u krošnjama. Među ljubiteljima egzotičnih ptica iznimno su popularne zbog kontrastnog, višebojnog perja, dok je njihova narav – neovisna, znatiželjna i suzdržana prema fizičkom kontaktu s ljudima – iznenadila mnoge nove vlasnike.
Rod šarolikih uzoraka: raznolikost boja perja
Svjetska zaklada za papige (World Parrot Trust) rod Platycercus opisuje kao skupinu od šest vrsta i devetnaest podvrsta; pojedini taksonomi, koji neke podvrste priznaju kao samostalne vrste, govore i o osam vrsta. Svima je zajedničko izrazito „blokovsko" bojanje – glava, prsa, leđa i krila često su obojeni u potpuno odvojenim, kontrastnim poljima boje, a leđa i pleća krasi karakterističan tamni, ljuskasti uzorak perja. Istočna rozela (Platycercus eximius) ima intenzivno crvenu glavu, bijele obraze i blijedozeleni trbuh, grimizna rozela (P. elegans) tamnocrvenu boju s plavo-ljubičastim obrazima, a blijedoglava rozela (P. adscitus) svijetložutu do bijelu glavu u kontrastu s plavim prsima. Upravo ta raznolikost boja razlog je što rozele vrijede za jednu od najfotogeničnijih skupina australskih papiga.
Podrijetlo i stanište
Sve vrste i podvrste roda Platycercus podrijetlom su iz Australije, gdje pojedine populacije naseljavaju vrlo različite dijelove kontinenta – od jugozapadne Australije, gdje živi zapadna rozela, preko istočne obale i Tasmanije, gdje nalazimo istočnu, grimiznu i zelenu rozelu, do sjevera kontinenta, domovine sjeverne rozele. U prirodi se hrane uglavnom sjemenkama eukaliptusa i akacije, travnim sjemenkama, bobicama i cvjetnim pupoljcima, a hranu traže i u krošnjama i na tlu. U zatočeništvu su razmjerno česte volijerske ptice diljem Europe jer dobro podnose umjerenu klimu uz suho sklonište od hladnoće, vjetra i kiše.
Narav: aktivna, ali ne (pretjerano) umiljata papiga
Unatoč raskošnom izgledu, rozela nije tipična „mazna" kućna papiga. Aviculture Hub, australski izvor za uzgajivače, o istočnoj rozeli navodi da takve ptice „općenito ne postaju osobito dobri kućni ljubimci, čak ni kad su ručno odgojene", jer „ne pokazuju posebno zadovoljstvo zbog ljudskog kontakta i povremeno grizu". Rozele su, dakle, neovisne, znatiželjne i inteligentne, no dodirivanje i maženje često izbjegavaju, iako se mogu naviknuti sjediti na ramenu. Nisu izrazite govornice, ali su vješte zviždačice koje pamte jednostavne melodije. Budućim vlasnicima vrijedi iskreno reći: rozela je najsretnija kao aktivna, vizualno upečatljiva ptica u volijeri, a ne kao papiga za blizak fizički kontakt.
Odnos prema drugim pticama: teritorijalnost i agresivnost
Rozele su poznate po izraženoj teritorijalnosti prema drugim pticama – pa i prema jedinkama vlastite vrste izvan ustaljenog uzgojnog para. Izvor Aviculture Hub za istočnu rozelu izričito preporučuje smještaj „samo u volijerama s jednim parom" i upozorava da se rozele križaju s više drugih australskih vrsta papiga, što ugrožava čistoću linija u uzgoju. Slično i World Parrot Trust kod blijedoglave rozele preporučuje da se ne smještaju zajedno s drugim rozelama. Zbog toga rozela nije prikladan izbor za mješovitu volijeru ili zajednički smještaj s drugim vrstama ptica – najbolje uspijeva sama ili u ustaljenom paru.
Smještaj i prostor za let
Rozele su izdržljive letačice, stoga trebaju prostranu volijeru – izvori preporučuju duljinu od najmanje 3 do 5 metara. Budući da rado glodaju drvo, preporučuje se metalna konstrukcija volijere, a betonski pod olakšava čišćenje. Ako je volijera postavljena uz drugu, između njih treba biti dvostruka žica koja sprječava ozljede zbog međusobnih sukoba kroz mrežu.
Prehrana i svakodnevna njega
U zatočeništvu trebaju raznoliku prehranu: mješavinu manjih sjemenki (primjerice proso, zob i šafranika), proklijale mahunarke, svježe povrće (mrkva, kukuruz, mahune), voće i orašaste plodove, po mogućnosti nadopunjene kvalitetnom peletiranom hranom radi hranjive uravnoteženosti. Njega perja i kljuna kod rozela je razmjerno nezahtjevna jer su to čistoke ptice koje same brinu o urednosti perja. No budući da rozele rado traže hranu i po tlu volijere, redovito čišćenje nastambe i zamjena podloge ključni su za sprječavanje gljivičnih infekcija i unutarnjih parazita, na koje su nešto osjetljivije od nekih drugih vrsta papiga.
Zdravlje: sklonost bolesti PBFD
Poput drugih australskih papiga, i rozele su osjetljive na psitacinu bolest kljuna i perja (PBFD), koju uzrokuje vrlo postojan cirkovirus. Prema podacima veterinarske mreže VCA Animal Hospitals, afričke, australske i azijske vrste papiga znatno su podložnije virusu od južnoameričkih vrsta, a bolest uzrokuje deformacije kljuna i poremećaje razvoja perja za koje trenutačno ne postoji lijek. Prije uvođenja nove ptice u postojeću skupinu stoga je preporučljivo obaviti veterinarski pregled odnosno testiranje, a zaraženu jedinku dosljedno odvojiti od drugih papiga.
Temperament
Rozela je živahna, znatiželjna i inteligentna papiga koja, za razliku od mnogih popularnih kućnih papiga, nije osobito umiljata – uglavnom ne voli dodirivanje i maženje, iako se može naviknuti sjediti na ramenu. Nije izrazita govornica, ali je vješta zviždačica koja pamti jednostavne melodije. Najbolje uspijeva kao aktivna, vizualno upečatljiva ptica u volijeri, a ne kao papiga za blizak fizički kontakt.
Komu je namijenjena
Rozela je prikladna za iskusnije ljubitelje papiga i uzgajivače koji mogu osigurati prostranu vanjsku volijeru (najmanje 3-5 m dužine) i prihvaćaju da je riječ o aktivnoj, ali ne osobito umiljatoj ptici. Manje je prikladna za obitelji koje traže papigu za blizak fizički kontakt ili za vlasnike drugih ptica, jer je prema jedinkama izvan uzgojnog para i drugim vrstama često agresivna.
Životni prostor
Rozela treba prostranu vanjsku volijeru duljine najmanje 3 do 5 metara jer je izdržljiva letačica. Budući da rado gricka drvo, preporučuje se metalna konstrukcija, a betonski pod olakšava čišćenje. Prikladna je za smještaj u vrtu ili dvorištu u umjerenoj klimi, uz zaklon od hladnoće i vjetra; nije prikladna za život u maloj sobnoj krletci.
Njega
U zatočeništvu treba raznoliku prehranu: mješavinu manjih sjemenki, proklijale mahunarke, povrće, voće i orašaste plodove, po mogućnosti nadopunjene kvalitetnom peletiranom hranom. Njega perja je nezahtjevna, no redovito čišćenje volijere je važno jer rozele rado traže hranu po tlu. Preporučuje se redoviti veterinarski pregled, uključujući provjeru na bolest kljuna i perja (PBFD).
Prednosti i mane
Prednosti vrste
iznimno šareno i kontrastno perje, popularna volijerska ptica s dugim životnim vijekom, razmjerno nezahtjevna prehrana sjemenkama i povrćem
Na što paziti
nije prikladna za zajedničku nastambu s drugim pticama, ne voli dodirivanje i nije izrazito umiljata, treba veliku vanjsku volijeru za let
