Modro-rumena ara

O vrsti

Modro-žuta ara (Ara ararauna) vrsta je velike papige iz obitelji papiga (Psittacidae), rasprostranjena u tropskim nizinama Južne Amerike, od istočne Kolumbije i Venezuele preko Gvajane, Ekvadora i Perua do Bolivije te velikog dijela Brazila. U engleskim izvorima jednako se često naziva 'Blue-and-yellow Macaw' kao i starijim, i dalje vrlo raširenim nazivom 'Blue-and-gold Macaw' - oba naziva označavaju istu vrstu i u ornitološkim se izvorima koriste naizmjenično. Odrasla životinja mjeri od glave do vrha repa oko 80 do 90 cm, čime spada među najveće papige na svijetu, a raspon krila prema podacima nekoliko zooloških vrtova iznosi između 100 i 115 cm. Tijelo prekriva živopisno plavo perje na leđima i krilima te zlatno-žuto perje na trbuhu i prsima, dok lice obilježavaju goli bijeli obrazi s tankim crtama tamnog perja. U prirodi se hrani uglavnom voćem, sjemenkama, orašastim plodovima i pupoljcima, a posebno rado posjećuje izložene riječne obale s glinom - unosom gline (geofagija) neutralizira prirodne toksine iz pojedinih sjemenki i nadopunjuje unos minerala.

Desetljeća zajedničke obveze

Modro-žuta ara spada među najdugovječnije papige: u divljini doživi otprilike 30 do 35 godina, a u pažljivo vođenom zatočeništvu, prema podacima Svjetske zaklade za papige (World Parrot Trust), često i 60 godina ili više. To znači da kupnja mladunca može postati cjeloživotna obveza koja po dužini nadmašuje mnoga životna razdoblja - od studentskih dana do umirovljenja. Uz dug životni vijek, riječ je i o iznimno inteligentnoj i društveno složenoj životinji, što znači da joj je potrebna stalna mentalna stimulacija te iskrena, svakodnevna povezanost sa skrbnikom ili s drugom pticom iste vrste.

Kljun koji drobi orahe - i namještaj

Ara ima jedan od najsnažnijih kljunova među svim papigama, prilagođen za drobljenje tvrdih orašastih plodova i sjemenki palmi u prirodi. U zatočeništvu ista snaga brzo pronalazi novu metu - drveni namještaj, okvire prozora ili kavez od obične lakirane žice, koji s vremenom može oštetiti. Zato veterinarski izvori, među njima VCA Animal Hospitals, preporučuju kaveze od nehrđajućeg čelika ili posebno ojačanih materijala te stalnu ponudu razgradivih igračaka - komada tvrdog drveta, kartona i užadi - koje ptici omogućuju da grizenje usmjeri drugamo, a ne na sebe ili na stan.

Voljera umjesto kaveza

Zbog svoje veličine i visoke razine aktivnosti modro-žuta ara nije prikladna za život u standardnom sobnom kavezu bez dnevnog izlaska. World Parrot Trust preporučuje voljeru ili ogradu dugu barem 15 metara gdje je to moguće, a inače barem nekoliko sati dnevnog leta ili kretanja izvan kaveza u sigurnom prostoru. Ptica koja veći dio dana provede zatvorena bez kretanja brzo razvija probleme u ponašanju. Upravo zbog te potrebe za prostorom i kretanjem ara praktički nije prikladna za manji stan.

Kad dosada postane zdravstveni rizik

Slično kao i kod drugih velikih papiga, i kod modro-žute are se uz nedostatak poticaja mogu razviti ponavljajuća, stereotipna ponašanja - najčešće samoozljeđujuće čupanje perja, ali i pretjerano vrištanje ili grizenje kaveza. Prije nego što uzrok pripišemo dosadi, uvijek je vrijedno kod veterinara za egzotične životinje isključiti zdravstvene uzroke. Osim ponašajnih rizika, are, kao i brojne druge velike papige, mogu oboljeti i od proventrikularne dilatacijske bolesti (PDD) - ozbiljne, prema Merck Veterinary Manualu često smrtonosne virusne bolesti živčanog sustava koju uzrokuje ptičji bornavirus. Bolest nije specifična isključivo za are, no prvi put je opisana upravo kod makaoa, pa je vrijedno je poznavati.

Glas koji dopire kroz šumu - i kroz zgradu

U prirodi se are oglašavaju glasnim pozivima tijekom leta, koji jatima pomažu ostati povezanima na velike udaljenosti kroz gustu prašumu. U zatočeništvu ta prirodna potreba za glasnim sporazumijevanjem ne nestaje - veterinarski izvori njihovo oglašavanje opisuju kao glasne, oštre i prodorne krikove, a procjene glasnoće u pojedinim izvorima znatno premašuju 90 decibela. Zbog toga je ara jedna od manje prikladnih papiga za stanove s tankim zidovima ili naselja s bliskim susjedima.

Vrsta bez izravne ugroženosti, ali strogo nadzirana u trgovini

IUCN trenutačno svrstava modro-žutu aru među najmanje zabrinjavajuće vrste (Least Concern), prvenstveno zbog njezinog vrlo velikog rasprostranjenja diljem velikog dijela Južne Amerike. Unatoč tome, vrsta je uvrštena u Dodatak II konvencije CITES, što znači da je međunarodna trgovina njome strogo nadzirana. Budući vlasnik stoga uvijek treba provjeriti podrijetlo životinje i dokumentaciju o uzgoju u zatočeništvu.

Za koga je prikladna

Modro-žuta ara prikladan je izbor samo za iskusnog vlasnika papiga koji može osigurati veliku voljeru ili kavez, nekoliko sati dnevnog kretanja izvan njega, dugoročnu financijsku i vremensku obvezu te pristup veterinaru specijaliziranom za egzotične ptice. Nije prikladna za početnike, za stanove u gusto naseljenim zgradama niti za kućanstva koja očekuju tihu ili nezahtjevnu životinju.

Prednosti i mane