O vrsti
Meyerova papiga (Poicephalus meyeri) manja je afrička papiga iz roda Poicephalus koja među uzgajivačima vrijedi kao jedna od najuravnoteženijih vrsta za suživot s čovjekom - dovoljno tiha za stan, a dovoljno bistra i društvena da ne ostane samo ukrasna ptica u kavezu. U prirodi nastanjuje savane i riječne šume južno od Sahare, a u zatočeništvu je cijene ponajviše zbog mirne, samostalne naravi po kojoj se razlikuje od glasnijih i zahtjevnijih rođaka poput amazonki ili kakadua.
Izgled i srodne vrste
Meyerova papiga od glave do repa mjeri otprilike 21 do 24 centimetra i teži između 100 i 140 grama, što je svrstava među najmanje predstavnice roda Poicephalus - manja je jedino od patuljastih vrsta, dok je senegalska papiga iz istog roda tek nešto veća. Osnovna boja perja je tamno sivosmeđa do crna, trbuh i zadak su tirkizno zeleni, a na ramenom dijelu krila ima prepoznatljivu žutu mrlju po kojoj je najlakše razlikovati od srodnih vrsta. Kod nekih od šest podvrsta (npr. P. m. saturatus) žuta boja prekriva i tjeme, kod drugih (npr. nominalne P. m. meyeri) glava gotovo da nema žute boje. Oči su tamnosmeđe, kljun je siv.
Podrijetlo i život u prirodi
Vrsta je raširena velikim dijelom subsaharske Afrike - od Čada, Sudana i Etiopije na sjeveru do Namibije, Bocvane, Zimbabvea i Mozambika na jugu, s najvećom gustoćom u području delte Okavango. Živi ponajviše u otvorenim miombo šumama, savanskim šumarcima i uz rijeke, često i blizu poljoprivrednih površina. U prirodi se hrani sjemenkama, voćem, bobicama, mahunama leguminoza i povremeno kukcima, a kreće se u parovima ili manjim jatima koja se uz obilje hrane mogu okupiti i u skupine do 50 ptica. Prema procjeni IUCN-a svjetska je populacija velika i stabilna (područje rasprostranjenosti oko 6 milijuna km²), pa je vrsta svrstana u kategoriju najmanje zabrinjavajućih (Least Concern), a međunarodna trgovina regulirana je CITES Dodatkom II.
Tiha, ali ne ravnodušna
Meyerova papiga ubraja se među tiše vrste popularnih kućnih papiga - njezini su glasovi kratki zvižduci i škripanje, a ne glasno vrištanje, pa se često spominje kao prikladna i za stambene zgrade. To ne znači da je nijema: sposobna je oponašati pojedine riječi i zvukove, iako nije među najboljim govornicama. Po naravi je razmjerno samostalna - za razliku od amazonki ili kakadua ne traži neprekidan dodir i pažnju te se rado sama zabavlja igračkama, no to ne znači da se smije ostaviti bez druženja. Većina se dobro veže uz cijelu obitelj, ne samo uz jednu osobu, što je čini prikladnom za kućanstva s više članova. Pojedine jedinke mogu u razdoblju spolne zrelosti (3-4 godine) postati kljucave, što je kod roda Poicephalus uobičajeno i rana, dosljedna socijalizacija to obično ublaži.
Prehrana i prostor
Osnova prehrane treba biti kvalitetna peletirana smjesa, dopunjena svježim voćem, povrćem, kuhanim mahunarkama i povremeno orašastim plodovima - prehrana se, dakle, bitno ne razlikuje od one za druge srednje velike papige. Za unutarnji kavez preporučuje se najmanja duljina od oko 1,8 metara, odnosno, ako je dostupna volijera, najmanje 2,1 metar - u oba slučaja ptici je potrebno i dnevno vrijeme izvan kaveza za kretanje i istraživanje. Zbog razmjerno niže razine aktivnosti u usporedbi s drugim papigama lako može dobiti na težini ako je hrana prekoncentrirana ili kretanja premalo.
Zdravlje i dugovječnost
Uz dobru njegu meyerova papiga u zatočeništvu često doživi 20 do 30 godina, a neki izvori navode i više, što znači da je odluka o njezinoj nabavi dugoročna obiteljska obveza, a ne hir trenutka. Preporučuju se redoviti godišnji pregledi kod veterinara specijaliziranog za egzotične ptice, a novonabavljenu pticu vrijedi pregledati već u prvom tjednu. Kao i kod drugih papiga, jednolična prehrana prezasićena sjemenkama u kombinaciji s premalo kretanja povećava rizik od pretilosti i srodnih problema, čemu se najlakše doskoči raznolikom, peletiranom osnovom prehrane i dovoljno dnevnog kretanja.
Kome je (ne) prikladna
Zbog mirnog glasa, umjerene veličine i razmjerno uravnotežene naravi meyerova papiga često se preporučuje kao jedna od boljih prvih papiga za onoga tko želi pravu papigu, a ne samo manju pticu pjevicu - pod uvjetom da je svjestan barem dvadesetogodišnje obveze i dnevne potrebe za druženjem i mentalnim poticajima. Manje je prikladna za kućanstva koja očekuju mazivu, na dodir vezanu životinju, ili za one koji joj ne mogu posvetiti nekoliko sati pažnje dnevno. Zbog lovačkog nagona mačaka i pasa, kontakt s drugim kućnim ljubimcima preporučuje se samo uz stalni nadzor.
Temperament
mirna, samostalna, znatiželjna, odana, razmjerno tiha
Komu je namijenjena
iskusnim početnicima i mirnim obiteljima sa starijom djecom
Životni prostor
unutarnji kavez najmanje 1,8 m ili volijera od 2,1 m, dnevno kretanje
Njega
peletirana osnova, svježe voće/povrće, svakodnevno druženje i igračke za glodanje
Prednosti i mane
Prednosti vrste
razmjerno tih glas prikladan i za stanove, smireno i uravnoteženo ponašanje, dug životni vijek uz dobru njegu
Na što paziti
treba mu svakodnevno druženje i mentalna stimulacija, nije tipično maziva ptica, zahtijeva višedesetljetnu predanost skrbnika
Napomene
Vrsta je uvrštena u CITES Dodatak II, stoga svaka zakonito nabavljena ptica mora imati odgovarajuću dokumentaciju o podrijetlu. Riječ je o dugovječnoj životinji (često 20-30 godina), pa nabavu treba shvatiti kao višedesetljetnu obvezu, a ne kratkoročnu odluku.
