O vrsti
Menih papagaj (Quaker Parrot) mala je, živopisno zelena papiga iz Južne Amerike, popularna među uzgajivačima zbog iznimne inteligencije, društvenosti i natprosječne sposobnosti govora za tako malu pticu. Znanstveni naziv Myiopsitta monachus potječe od sivkasto-bijelog perja na prsima i licu koje podsjeća na redovničku halju - otud naziv »menih«. U engleskom govornom području uvriježio se trgovački naziv »Quaker Parrot«, dok ornitolozi i znanstvena literatura dosljedno koriste izraz »monk parakeet«. Riječ je o jednoj od najprilagodljivijih vrsta papiga na svijetu, što dokazuje i njezina sposobnost preživljavanja u klimama koje su za tropske papige inače posve neprikladne.
Izgled i tjelesne karakteristike
Menih papagaj mjeri od 28 do 31 cm dužine tijela (uključujući rep) i teži između 90 i 140 g, što ga svrstava među male papige. Prevladavajuća boja perja je živo zelena, trbuh je žućkasto-zelen, čelo i obrazi sivkasti, s prepoznatljivim ljuskastim uzorkom na prsima po kojem je vrsta i dobila ime. Kljun je svijetlo ružičast, oči tamne. U zatočeništvu se pojavljuju i bojne mutacije (plava, žuta, sivo-zelena), koje u prirodi ne postoje. Uz dobru njegu menih papagaji dožive od 20 do 30 godina, a neki izvori navode i pojedince koji su živjeli i dulje.
Podrijetlo i prirodno stanište
Vrsta potječe iz umjerenih i suptropskih predjela Južne Amerike - Argentine, Urugvaja, Paragvaja, Bolivije i južnog dijela Brazila. U prirodi nastanjuje otvoreni nizinski krajolik: savane, palmove gajeve, riječne šume i poljoprivredne površine, a dobro se prilagodila i gradskom okruženju. Hrani se sjemenkama divljih i uzgajanih biljaka, voćem, pupoljcima, cvjetovima te povremeno kukcima. Živi u parovima ili jatima od 30 do 50 jedinki, a izvan sezone gniježđenja jata mogu biti i veća, dok ptice cijelu godinu zajedno prenoće u gnijezdima.
Jedinstveno gniježđenje - gradnja gnijezda od grančica
Menih papagaj prava je posebnost među papigama: jedna je od samo dvije vrste papiga na svijetu - uz srodnu vrstu cliff parakeet - koja ne gnijezdi u šupljinama stabala, nego si od grančica samostalno gradi veliko, kupolasto gnijezdo. Prema podacima organizacije World Parrot Trust, jedan gnijezdni kompleks može sadržavati do 20 zasebnih gnijezdnih komora, u ekstremnim slučajevima i više od 100. Svaki par gradi vlastitu »stambenu jedinicu« s vlastitim ulazom, koju nadograđuje na zajedničku konstrukciju, pa gnijezdo s vremenom preraste u pravo višestambeno »naselje«, koje može težiti nekoliko stotina kilograma i koje istovremeno koristi nekoliko desetaka parova. Ovo jedinstveno ponašanje omogućuje pticama da cijelu godinu zajedno prenoće u zaklonu gnijezda, što im olakšava preživljavanje hladnih zima - jedan od ključnih razloga zašto se vrsta uspjela naturalizirati i u predjelima Sjeverne Amerike i Europe koji su znatno hladniji od njezine južnoameričke domovine.
Invazivne populacije i zakonska ograničenja
Zbog bijegova i namjernih puštanja iz trgovine kućnim ljubimcima, menih papagaji naturalizirali su se u više od 10 saveznih država SAD-a (među njima Florida, Illinois, New York, Teksas) te u dijelovima Europe, uključujući Španjolsku, Veliku Britaniju, Belgiju i Italiju. Prema podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN Global Invasive Species Database), u Argentini divlje populacije uzrokuju znatnu štetu na usjevima, dok se u SAD-u i Europi poljoprivredna šteta dosad pokazala manjom nego što se isprva očekivalo. Znatno veći, dobro dokumentiran problem su gnijezda izgrađena na električnim stupovima i transformatorskim postajama: samo u petomjesečnom razdoblju 2001. godine u južnoj Floridi zabilježeno je 198 nestanaka struje povezanih s gnijezdima menih papagaja, a šteta je premašila 245.000 američkih dolara izgubljenog prihoda i troškova popravaka. Zbog rizika od širenja invazivnih populacija, nekoliko američkih saveznih država - među njima Kalifornija, Georgia, Havaji, Kansas, Kentucky, Tennessee i Wyoming - u potpunosti zabranjuje držanje menih papagaja kao kućnih ljubimaca; kalifornijski pravilnik (14 CCR § 671) vrstu Myiopsitta monachus izričito svrstava među »štetne« (detrimental) životinje za koje se ne izdaju dozvole za privatno vlasništvo. Neke druge savezne države, primjerice New York, Connecticut i Virginia, dopuštaju držanje uz uvjete poput prstenovanja, registracije ili podrezanih letnih pera. To je važan praktičan podatak za svakoga tko razmišlja o nabavi ove ptice izvan Hrvatske odnosno EU.
Temperament i sposobnost govora
Menih papagaji smatraju se jednim od najboljih »govornika« među malim papigama - prema avikulturnim izvorima rijetko se nađe jedinka koja ne nauči barem nekoliko riječi, a mnoge usvoje rječnik od 50 do 100 riječi te vješto oponašaju i druge zvukove iz okoline, od zvona telefona do laveža psa. To su samouvjerene, znatiželjne i vrlo inteligentne ptice koje se snažno vežu uz svoje »ljudsko jato«, no znaju biti i tvrdoglave i teritorijalne, osobito u razdoblju spolne zrelosti, kada mogu postati sklone grickanju nepoznatih ruku. Njihov glas nije toliko prodoran kao kod većih papiga, no ipak je znatno glasniji od tihih vrsta, stoga zahtijeva razmišljanje o suživotu sa susjedima.
Zdravlje i prehrana
Prema veterinarskim izvorima (VCA Animal Hospitals, Harrison's Bird Foods), menih papagaji su, kao i većina papiga s pretežno sjemenskom prehranom, skloni pretilosti, povišenom kolesterolu i masnoj bolesti jetre (hepatalnoj lipidozi). Sjemenke suncokreta i druge uljane sjemenke sadrže i do 50 % masti, a istovremeno premalo vitamina A i bjelančevina, što dugoročno opterećuje jetra. Preporučena prehrana stoga se temelji na kvalitetnim peletima, dopunjenim svježim povrćem i manjom količinom voća, dok sjemenke trebaju biti tek povremena nagrada, a ne osnova obroka. Redoviti pregledi kod veterinara specijaliziranog za ptice te dovoljno kretanja pomažu u sprječavanju tih inače čestih zdravstvenih problema.
Prikladnost za vlasnike i životni prostor
Menih papagaju potreban je velik kavez (najmanje 60 x 60 x 90 cm), bogat igračkama, jer je vrlo aktivan i znatiželjan. Zbog glasnoće i teritorijalnog ponašanja nije idealna prva ptica za svakoga, no uz dosljednog, strpljivog vlasnika koji mu posvećuje dovoljno pažnje i društvenog kontakta, pokazuje se kao jedna od najzabavnijih i najprivrženijih papiga među manjim vrstama. Prije kupnje vrijedi provjeriti i lokalne propise, jer je u nekim državama držanje ove vrste ograničeno ili zabranjeno upravo zbog njezine sposobnosti da u prirodi stvori samoodržive divlje populacije.
Temperament
Menih papagaj je samouvjerena, znatiželjna i iznimno inteligentna ptica, snažno vezana uz svog vlasnika, s jednom od najboljih sposobnosti govora među malim papigama. Unatoč prijateljskoj naravi, može postati tvrdoglav i teritorijalan, osobito u razdoblju spolne zrelosti, kada rado grize nepoznate ruke. Vrlo je glasna i aktivna ptica kojoj je potrebno mnogo pažnje, igračaka i društvenog kontakta sa svojim »ljudskim jatom«.
Komu je namijenjena
Za iskusne vlasnike ptica koji mogu ponuditi puno pažnje, dosljedan odgoj i prihvaćaju glasnoću ove vrste; manje prikladna za obitelji s malom djecom ili stanove s tankim zidovima.
Životni prostor
Potreban mu je prostran kavez (najmanje 60 × 60 × 90 cm) s puno igračaka i dnevno vrijeme izvan kaveza pod nadzorom; zbog glasnoće, a u nekim državama i zakonskih ograničenja, nije prikladan za svako stambeno okruženje.
Njega
Prehrana bi se trebala temeljiti na kvalitetnim peletima uz dodatak svježeg povrća i manje količine voća; sjemenke trebaju biti tek povremena nagrada, jer prekomjerno hranjenje sjemenkama povećava rizik od masne bolesti jetre. Potrebno mu je svakodnevno kretanje, društveni kontakt i mentalna stimulacija (igračke, dresura), a redoviti pregledi kod veterinara za ptice preporučuju se barem jednom godišnje.
Prednosti i mane
Prednosti vrste
iznimna sposobnost govora, visoka inteligencija i privrženost vlasniku, dug životni vijek
Na što paziti
glasno oglašavanje, teritorijalno grickanje u pubertetu, u više država zakonski ograničen ili zabranjen
