O vrsti
Loriket je hrvatski naziv za šarene papige iz roda Trichoglossus, podrijetlom iz Australije, Nove Gvineje i obližnjih pacifičkih otoka; rod obuhvaća oko dvadesetak vrsta, a ime dolazi od grčkih riječi za 'dlaku' i 'jezik', što upućuje na njihov poseban, četkasto završen vrh jezika. Najpoznatija i u zatočeništvu najčešća vrsta je Trichoglossus moluccanus (engl. rainbow lorikeet), jedna od najprepoznatljivijih australskih ptica. Loriketi se od većine papiga razlikuju već po osnovnoj prehrani: umjesto sjemenkama i orašastim plodovima hrane se nektarom i peludom, što je oblikovalo i njihovu jedinstvenu tjelesnu građu. Iznimno su aktivne, glasne i društvene ptice kojima je u zatočeništvu potreban iskusan ili vrlo predan vlasnik, prilagođena prehrana i puno dnevne pažnje.
Izgled i boje
Loriketi su male do srednje velike papige, duge od 25 do 30 centimetara i teške između 90 i 160 grama. Trichoglossus moluccanus ima tamnoplavu glavu, zelena leđa, krila i rep te narančasto-žute grudi i tamnoplav trbuh - kombinacija boja zbog koje ptica djeluje poput pravog 'duginog' papagaja. Mladunci imaju tamniji kljun koji sazrijevanjem posvijetli u narančastu boju. Spolovi su po boji slični, pa ih vizualno obično nije moguće pouzdano razlikovati.
Jedinstvena prehrana
Najvažnija biološka posebnost loriketa jest jezik s četkastim vrhom: sitne papile na njegovom vrhu tijekom hranjenja se raščešljaju poput čekinja i upijaju nektar te pelud iz cvjetova. Zbog te prilagodbe loriketi u prirodi posjećuju tisuće biljnih vrsta i važni su oprašivači, među ostalim i kokosovih palmi. U zatočeništvu to znači da im standardna sjemenska mješavina nije primjerena niti dovoljna - trebaju namjenski formuliranu komercijalnu nektarsku odnosno peletiranu hranu za loriket, ponuđenu više puta dnevno i nadopunjenu svježim voćem i povrćem s niskim udjelom željeza.
Tekući izmet i čišćenje
Prehrana s visokim udjelom vlage u kombinaciji s razmjerno kratkim probavnim traktom znači da loriketi hranu probavljaju brzo te izmet izlučuju češće i u puno tekućem obliku nego papige koje jedu sjemenke. To nije znak bolesti, nego normalna posljedica njihove fiziologije, no zahtijeva znatno češće čišćenje kaveza, okolice i pribora za hranjenje. Vlasnici si obično pomažu perivim podlogama i svakodnevnim čišćenjem poda ispod kaveza - bez takvog održavanja loriket brzo postane jedna od najneurednijih papiga u kućanstvu.
Temperament i aktivnost
Loriketi su iznimno energične, znatiželjne i razigrane ptice - često se hrane i igraju naglavačke, penju po mreži kaveza i istražuju svaki novi predmet u svojoj blizini. Također su vrlo glasni: njihov repertoar seže od tihog čebrljanja do prodornih poziva koji se čuju na priličnoj udaljenosti, osobito kada su uzbuđeni ili dosade se. Bez dovoljno igračaka, vremena za let izvan kaveza i dnevne interakcije s vlasnikom mogu razviti vrištanje, grizenje ili čupanje perja, pa im je potreban velik kavez, prostor za kretanje i stalna mentalna stimulacija.
Društvo i druge ptice
Prema svojim vlasnicima loriketi znaju biti vrlo privrženi, razigrani i komunikativni, a u prirodi žive u velikim, glasnim jatima, što upućuje na snažnu potrebu za društvom vlastite vrste. U zatočeništvu je slika drugačija: loriketi znaju biti izrazito teritorijalni i agresivni prema drugim vrstama ptica, ali i prema pripadnicima vlastite vrste, ako nisu uspostavljeni kao uigran, oprezno predstavljen par. Zato ih većina izvora preporučuje držati pojedinačno ili u pažljivo uvedenom paru, nikada nenadzirano zajedno s drugim pticama u istom kavezu ili prostoriji; ista oprevznost vrijedi i za kontakt s drugim kućnim ljubimcima.
Zdravlje i dugovječnost
Loriketi uz dobru njegu u zatočeništvu mogu doživjeti od 15 do 25 godina, što je dugoročna obveza usporediva s manjim psom. Posebna zdravstvena opasnost kod ovog roda jest hemokromatoza, bolest nakupljanja željeza u jetri - loriketi iz hrane apsorbiraju iznimno velik udio željeza, pa im prehrana mora biti namjenski niska na željezo, a voće s visokim udjelom željeza ili vitamina C nudi se samo povremeno. Redoviti pregledi kod veterinara specijaliziranog za ptice i redovito vaganje ptice pomažu u ranom otkrivanju eventualnih problema.
Prikladnost za početnike
Zbog zahtjevne prehrane, čestog čišćenja, glasnoće i potrebe za velikim prostorom za kretanje loriket nije papiga za posve neiskusnog početnika niti za stan s tankim zidovima ili bliskim susjedima. Prikladan je za vlasnika koji je spreman svaki dan posvetiti vrijeme hranjenju, igri i čišćenju te prihvatiti da će ptica biti vokalno vrlo prisutna. Uz odgovarajuću njegu i dovoljno poticaja loriketi se smatraju jednim od najzabavnijih i najkomunikativnijih papiga, prikladnim prije svega za iskusne ili vrlo predane vlasnike ptica.
Temperament
Loriket je iznimno energična, znatiželjna i razigrana papiga koja rado penje, leti i istražuje svaki kutak svoje okoline, često i naglavačke. Prema vlasniku zna biti vrlo privržen i komunikativan, no istodobno je glasan i može biti teritorijalan prema drugim pticama, zbog čega mu je potrebno mnogo pažnje, igračaka i dnevne stimulacije.
Komu je namijenjena
Loriket je prikladan za iskusne vlasnike ptica ili vrlo predane početnike koji su spremni svaki dan brinuti se o posebnoj prehrani, čestom čišćenju i pružati puno socijalne interakcije. Nije prikladan za obitelji s malom djecom, kućanstva s drugim pticama niti za stanove u kojima bi glasnoća mogla smetati.
Životni prostor
Loriketu je potreban velik i visok kavez s puno igračaka za penjanje te dnevno vrijeme izvan kaveza za let i kretanje. Zbog tekućeg izmeta preporučljivo je kavez postaviti na perivu podlogu ili pod koji se lako čisti, podalje od tepiha i tekstila.
Njega
Temelj njege je specijalizirana komercijalna nektarska odnosno peletirana hrana za loriket, ponuđena više puta dnevno i nadopunjena svježim voćem i povrćem s niskim udjelom željeza. Kavez i pribor za hranjenje potrebno je čistiti svakodnevno, a pticu redovito voditi na preglede kod veterinara specijaliziranog za ptice zbog rizika od hemokromatoze.
Prednosti i mane
Prednosti vrste
iznimno šareno i živopisno perje, vrlo inteligentna i igriva papiga, dug životni vijek do 25 godina
Na što paziti
zahtijeva posebnu nektarsku prehranu, čest tekući izmet i učestalo čišćenje, vrlo glasna i neprikladna za stanove
