Bourkeova papiga (Bourke's Parrot)

O vrsti

Papiga koja oživi u sumrak

Bourkova papiga jedna je od rijetkih papiga s krepuskularnim ritmom - najživlja je u ranim jutarnjim i večernjim satima, dok danju radije miruje. Vlasnici koji to ne znaju ponekad pomisle da je ptica danju apatična ili bolesna, no zapravo je riječ o posve prirodnom rasporedu aktivnosti ove vrste tijekom dana.

To znači da će Bourkova papiga svoju energiju i znatiželju pokazati uglavnom navečer, kad se obitelj vrati kući ili kad svjetlo u prostoriji oslabi - tada je najbolje planirati igru i druženje.

Jedna od najtiših papiga uopće

Bourkova papiga ne smatra se govornicom i rijetko oponaša zvukove ili riječi - oglašava se mekim čavrljanjem, a glasno vrištanje kod nje je rijetkost. Zbog toga spada među najtiše papige, što je čini prikladnom i za stanove s tankim zidovima, gdje bi glasnija vrsta brzo izazvala probleme sa susjedima.

To ujedno znači da onaj tko traži papigu koja će naučiti govoriti ili zviždati melodije, to kod Bourkove papige neće pronaći - njezina prednost je mir, a ne izražajnost.

Nježna, ali ne i mazna ptica

Bourkova papiga po naravi je nježna i nenametljiva, no nije izrazito mazna ptica. Uz povjerenje i strpljiv, dosljedan rad postaje pitoma prema vlasniku, no rjeđe će sama tražiti blizak tjelesni kontakt kakav primjerice traži kakadu ili neke vrste sinjih papiga.

Za vlasnika to znači realna očekivanja: prijaznog, mirnog stanara, a ne pticu koja će sama penjati na rame ili tražiti maženje.

Umjerene potrebe za kretanjem

Za razliku od temperamentnijih malih papiga, Bourkovoj papigi nije potrebna izrazito velika volijera, no svaki dan ipak treba prostor za let i nešto vremena izvan kaveza. Dovoljna je prostranija volijera ili redovite dnevne prilike za let u sigurno pripremljenoj prostoriji.

Njezina mirna narav ne znači da može živjeti bez kretanja - riječ je samo o manje intenzivnim, ali i dalje redovitim potrebama za tjelesnom aktivnošću.

Miroljubno društvo - sama, u paru ili s drugim pticama

Bourkova papiga smatra se jednom od najmiroljubivijih malih papiga i u dovoljno prostranoj volijeri može sobivati s drugim mirnim vrstama, primjerice astrildama, grlicama ili drugim malim papigama. Po tome se razlikuje od mnogih drugih malih papiga koje u zajedničkoj volijeri postaju teritorijalne.

Preporučljivo joj je osigurati partnera iste vrste jer u prirodi živi u parovima ili manjim jatima i u zatočeništvu najbolje uspijeva u paru. Uz puno vlasnikove pažnje i svakodnevnu interakciju dobro se snalazi i samostalno.

Njega i prehrana

Njega Bourkove papige smatra se nezahtjevnom - riječ je o jednoj od jednostavnijih malih papiga za održavanje, što je uz tihu narav glavni razlog zašto se preporučuje i manje iskusnim vlasnicima. Osnovu prehrane treba činiti kvalitetna mješavina sjemenki ili peleta za male papige, dopunjena svježim povrćem, lisnatim zelenilom i manjom količinom voća.

Budući da je vrsta tiša i manje zahtjevna glede prostora, obogaćivanje ne traži jednako intenzivan dnevni program kao kod aktivnijih srodnica, no redovite igračke za čeprkanje i glodanje i dalje se preporučuju radi sprječavanja dosade.

Idealna prva papiga - ali i dalje papiga

Bourkova papiga smatra se jednom od najprikladnijih malih papiga za početnike zbog mirne, nenametljive naravi, tihog oglašavanja i jednostavne njege. Ipak, kao i svaka papiga, svaki dan joj je potrebna pažnja, prostor za let i socijalni kontakt - nije ptica koju se može ostaviti danima samu u kavezu.

Uz dobru njegu u zatočeništvu doživi otprilike 10 do 15 godina, što pri odluci o nabavi vrijedi uzeti u obzir jednako ozbiljno kao i kod bilo koje druge papige.

Prednosti i mane