Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Upoznaj vrstu

Ara

Ara spp.

  • Aktivna

Ara (Macaw) je rod velikih, iznimno inteligentnih i glasnih papiga iz Srednje i Južne Amerike, poznatih po dugom životnom vijeku i zahtjevnoj njezi.

Dijeli

Zahtjevnost njege

4/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

5/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Prehrana bi trebala biti temeljena na kvalitetnoj peleti za velike papige, dopunjenoj svježim povrćem, voćem i orašastim plodovima u ljusci za grickanje; potrebna im je svakodnevna mentalna stimulacija (igračke, trening, druženje) i redoviti veterinarski pregledi kod specijalista za egzotične životinje.

Brzi pregled vrste

Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici papiga koji imaju puno prostora, vremena za višesatno svakodnevno druženje i spremni su na višedesetljetnu obvezu.
Zahtjevnost skrbi
visoka
Glasnoća
visoka
Potreba za društvom
visoka
Potreba za letenjem
visoka
Društvo iste vrste
preporučeno
S drugim vrstama
Uvjetno
Za početnike
Ne
Tip
velika papiga
Porijeklo
Srednja Amerika/Južna Amerika
Životni prostor
Arama je potrebna velika, čvrsta volijera ili prostorija namijenjena isključivo njima, s puno igračaka za grickanje i dnevnim izlaskom iz kaveza radi leta i kretanja; nisu prikladne za stanove ili susjedstvo osjetljivo na buku.
Aktivnost
5 / 5
Životni vijek
30 – 60 godina
Veličina
Vrlo velika
Težina
0,9 – 1,7 kg
Duljina
60 – 100 cm

O vrsti

Ara (Macaw) nije ime jedne vrste, nego zajednički naziv za rod Ara — skupinu velikih, glasnih i iznimno dugovječnih papiga iz porodice pravih papiga (Psittacidae), podrijetlom iz tropskih i suptropskih predjela Srednje i Južne Amerike. Rod obuhvaća oko osam još živućih vrsta, među njima i plavo-žutu aru i crveno-zelenu aru, koje na portalu Životinje već imaju vlastiti profil. Ova stranica predstavlja rod kao cjelinu — osobine zajedničke svim arama, bez obzira na vrstu ili boju perja.

Taksonomija i raznolikost vrsta

Rod Ara okuplja oko osam još živućih vrsta koje se međusobno razlikuju uglavnom po boji perja i veličini, a dijele istu tjelesnu građu, dug životni vijek i sličan način života. Među najpoznatijima su škrlatna ara (Ara macao), plavo-žuta ara (Ara ararauna) — na portalu opisana posebno —, crveno-zelena ara (Ara chloropterus), također s vlastitim profilom, vojna ara (Ara militaris), divovska zelena ara (Ara ambiguus), crvenolica ara (Ara rubrogenys), plavogrla ara (Ara glaucogularis) i kestenjastočela ara (Ara severus). Rod je nekada obitavao i na karipskim otocima: kubanska ara (Ara tricolor), jedina ara endemska za jedan otok, izumrla je oko 1864. godine nakon što su posljednje ptice ustrijeljene na Kubi — posljedica krčenja šuma za nasade duhana i šećerne trske te lova. Ovaj je slučaj jedno od rijetkih dobro dokumentiranih izumiranja vrste iz ovog roda.

Izgled i tjelesne značajke

Are su među najvećim papigama na svijetu — tijelo im može mjeriti od 60 do 100 cm duljine (uključujući dugi, šiljasti rep), a teže između 0,9 i 1,7 kg, ovisno o vrsti. Najprepoznatljivije tjelesno obilježje je iznimno snažan, zakrivljen kljun, prilagođen lomljenju tvrdih palminih koštica i sjemenki debele ljuske koje druge životinje u prirodi ne mogu otvoriti; gornji dio kljuna nije čvrsto srastao s lubanjom, što mu daje dodatnu pokretljivost i polugu. Druga značajka, jedinstvena među papigama, jest gola ili rijetko operjena kožna mrlja oko očiju i na obrazima; uzorak sitnih perja na tom području jedinstven je za svaku pticu, poput otiska prsta, i često se koristi za razlikovanje pojedinačnih jedinki.

Ponašanje, glasanje i inteligencija

Are žive u parovima ili manjim jatima i iznimno su društvene životinje visoke inteligencije, usporedive s inteligencijom velikih majmuna. Poznate su po glasnim, daleko čujnim pozivima — kreštanju, vrištanju i gukanju — kojima održavaju kontakt s partnerom ili jatom na velikim udaljenostima kroz gustu tropsku šumu, obilježavaju teritorij i upozoravaju na opasnost. Upravo ta osobina, ključna za preživljavanje u divljini, u zatočeništvu postaje jedan od glavnih razloga sukoba s vlasnicima i susjedima.

Prirodno stanište i rasprostranjenost

Rod Ara rasprostranjen je u tropskim nizinskim šumama, savanama i priobalnim područjima od Meksika i Srednje Amerike do velikog dijela Južne Amerike, pri čemu su neke vrste vezane uz vrlo uska područja (primjerice plavogrla ara samo uz savane departmana Beni u Boliviji). Povijesno su are nastanjivale i pojedine karipske otoke, odakle su danas nestale.

Status ugroženosti i prijetnje

Neke vrste roda Ara ubrajaju se među najugroženije papige na svijetu. Divovska zelena ara (Ara ambiguus) prema procjeni organizacije World Parrot Trust svrstana je među kritično ugrožene vrste, s populacijom od samo 500 do 1.000 odraslih jedinki; pad uzrokuju krčenje šuma i nezakoniti izlov za trgovinu kućnim ljubimcima. Sličnu je sudbinu doživjela plavogrla ara, koja se smatrala gotovo izumrlom sve dok nije 1992. ponovno otkrivena u savanama sjeverne Bolivije; tadašnja procjena populacije iznosila je samo oko 50 ptica, a danas zahvaljujući programima zaštite na privatnim posjedima broji nekoliko stotina jedinki i smatra se stabilnom, no i dalje kritično ugroženom. Glavne prijetnje za većinu vrsta ostaju gubitak staništa i nezakoniti izlov mladunaca iz gnijezda za tržište kućnih ptica.

Ara kao kućni ljubimac - zahtjevi i izazovi

Zbog veličine, glasnoće i dugog životnog vijeka (od 30 pa do čak 60 godina) are su među najzahtjevnijim papigama za držanje u zatočeništvu. Trebaju nekoliko sati dnevnog druženja i leta izvan kaveza, prostranu volijeru i stalnu mentalnu stimulaciju; bez toga često razvijaju vrištanje, agresivnost i uništavanje vlastitog perja (samočupanje), što je u stručnoj literaturi o dobrobiti papiga dokumentirano kao jedan od najčešćih znakova stresa i dosade kod zatočenih papiga. Ti problemi su i glavni razlog zašto mnogi vlasnici aru kasnije predaju u skloništa ili specijalizirana utočišta, jer ne mogu osigurati dovoljno vremena i prostora tijekom cijelog, višedesetljetnog životnog vijeka životinje.

Zdravlje

Kod ara i drugih velikih papiga javlja se proventrikularna dilatacijska bolest (PDD), uzrokovana papigijim bornavirusom, koja zahvaća živčani sustav probavnog trakta i dovodi do kroničnog mršavljenja i neprobavljene hrane u izmetu; bolest je prvi put opisana krajem 1970-ih upravo kod ara, pa je dugo nosila naziv 'bolest kržljanja ara'. Osim toga, are su sklone bolestima povezanim sa stresom i nedostatkom kretanja u zatočeništvu, među kojima je najčešće spomenuto samočupanje perja. Redoviti pregledi kod veterinara specijaliziranog za egzotične životinje stoga su nužni tijekom cijelog života ptice.

Podaci o zdravlju i njezi opći su i ne zamjenjuju pregled. O zdravlju, prehrani, cijepljenju i liječenju svog ljubimca uvijek se posavjetuj sa svojim veterinarom.

Temperament

Are su iznimno inteligentne, znatiželjne i društvene ptice koje u prirodi žive u bliskim parovima ili jatima i neprestano komuniciraju glasnim pozivima. Emocionalno su vezane uz partnera ili skrbnika, no istovremeno samouvjerene i tvrdoglave kada im je dosadno ili se osjećaju zanemareno. Bez dovoljno druženja i poticaja brzo postaju glasne, zahtjevne i sklone uništavanju perja.

Komu je namijenjena

Iskusni vlasnici papiga koji imaju puno prostora, vremena za višesatno svakodnevno druženje i spremni su na višedesetljetnu obvezu.

Životni prostor

Arama je potrebna velika, čvrsta volijera ili prostorija namijenjena isključivo njima, s puno igračaka za grickanje i dnevnim izlaskom iz kaveza radi leta i kretanja; nisu prikladne za stanove ili susjedstvo osjetljivo na buku.

Prednosti i mane

Prednosti vrste

iznimno inteligentna i sposobna za učenje životinja, izrazito dug životni vijek, snažna emocionalna povezanost sa skrbnikom

Na što paziti

vrlo je glasna i može smetati susjedima, treba ogroman prostor i svakodnevno druženje, visok rizik od čupanja perja bez odgovarajuće stimulacije

Česta pitanja

Koliko vrsta papiga pripada rodu Ara?

Rodu Ara pripada oko osam još živućih vrsta, među njima škrlatna, plavo-žuta, crveno-zelena, vojna, divovska zelena, crvenolica, plavogrla i kestenjastočela ara. Nekada je rod uključivao i na Kubi izumrlu kubansku aru. Sve su velike papige iz Srednje i Južne Amerike.

Po čemu se are razlikuju od drugih papiga?

Are se ističu veličinom, dugim šiljastim repom, iznimno snažnim kljunom za lomljenje tvrdih sjemenki te golom kožom lica s jedinstvenim uzorkom perja, koji je kod svake ptice drukčiji, poput otiska prsta. Također su iznimno inteligentne, radoznale i društvene ptice koje u prirodi žive u uskim parovima ili jatima.

Koliko dugo živi ara?

Are su među najdugovječnijim papigama - uz dobru njegu u zatočeništvu dožive od 30 pa do čak 60 godina, ovisno o vrsti i kvaliteti skrbi. Nabava are zato je obveza na nekoliko desetljeća. Za redovite preglede posavjetuj se sa svojim veterinarom, po mogućnosti stručnjakom za egzotične životinje.

Je li ara prikladna životinja za početnike?

Ne. Are su među najzahtjevnijim papigama - trebaju puno prostora, nekoliko sati dnevnog druženja i iskustvo s velikim papigama, stoga se ne preporučuju prvim vlasnicima ptica. Trebaju veliku, čvrstu voljeru ili sobu namijenjenu samo njima i nisu prikladne za stanove.

Zašto su are tako glasne?

U prirodi glasni pozivi arama omogućuju održavanje kontakta s partnerom ili jatom na velikim udaljenostima kroz gustu tropsku šumu te upozoravanje na opasnost. U zatočeništvu ta prirodna potreba za glasnim oglašavanjem ostaje jednako izražena. Bez dovoljno druženja i stimulacije postaju još glasnije.

Jesu li sve vrste ara ugrožene?

Ne podjednako - neke, poput plavo-žute are, smatraju se najmanje ugroženima, dok su primjerice divovska zelena ara i plavogrla ara svrstane među kritično ugrožene vrste zbog gubitka staništa i nezakonite trgovine. Rod obuhvaća oko osam još živućih vrsta, pa se stanje od vrste do vrste jako razlikuje.

Srodne vrste

Podaci o vrsti uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i dodatno čitanje