O vrsti
Ara (Macaw) nije ime jedne vrste, nego zajednički naziv za rod Ara — skupinu velikih, glasnih i iznimno dugovječnih papiga iz porodice pravih papiga (Psittacidae), podrijetlom iz tropskih i suptropskih predjela Srednje i Južne Amerike. Rod obuhvaća oko osam još živućih vrsta, među njima i plavo-žutu aru i crveno-zelenu aru, koje na portalu Životinje već imaju vlastiti profil. Ova stranica predstavlja rod kao cjelinu — osobine zajedničke svim arama, bez obzira na vrstu ili boju perja.
Taksonomija i raznolikost vrsta
Rod Ara okuplja oko osam još živućih vrsta koje se međusobno razlikuju uglavnom po boji perja i veličini, a dijele istu tjelesnu građu, dug životni vijek i sličan način života. Među najpoznatijima su škrlatna ara (Ara macao), plavo-žuta ara (Ara ararauna) — na portalu opisana posebno —, crveno-zelena ara (Ara chloropterus), također s vlastitim profilom, vojna ara (Ara militaris), divovska zelena ara (Ara ambiguus), crvenolica ara (Ara rubrogenys), plavogrla ara (Ara glaucogularis) i kestenjastočela ara (Ara severus). Rod je nekada obitavao i na karipskim otocima: kubanska ara (Ara tricolor), jedina ara endemska za jedan otok, izumrla je oko 1864. godine nakon što su posljednje ptice ustrijeljene na Kubi — posljedica krčenja šuma za nasade duhana i šećerne trske te lova. Ovaj je slučaj jedno od rijetkih dobro dokumentiranih izumiranja vrste iz ovog roda.
Izgled i tjelesne značajke
Are su među najvećim papigama na svijetu — tijelo im može mjeriti od 60 do 100 cm duljine (uključujući dugi, šiljasti rep), a teže između 0,9 i 1,7 kg, ovisno o vrsti. Najprepoznatljivije tjelesno obilježje je iznimno snažan, zakrivljen kljun, prilagođen lomljenju tvrdih palminih koštica i sjemenki debele ljuske koje druge životinje u prirodi ne mogu otvoriti; gornji dio kljuna nije čvrsto srastao s lubanjom, što mu daje dodatnu pokretljivost i polugu. Druga značajka, jedinstvena među papigama, jest gola ili rijetko operjena kožna mrlja oko očiju i na obrazima; uzorak sitnih perja na tom području jedinstven je za svaku pticu, poput otiska prsta, i često se koristi za razlikovanje pojedinačnih jedinki.
Ponašanje, glasanje i inteligencija
Are žive u parovima ili manjim jatima i iznimno su društvene životinje visoke inteligencije, usporedive s inteligencijom velikih majmuna. Poznate su po glasnim, daleko čujnim pozivima — kreštanju, vrištanju i gukanju — kojima održavaju kontakt s partnerom ili jatom na velikim udaljenostima kroz gustu tropsku šumu, obilježavaju teritorij i upozoravaju na opasnost. Upravo ta osobina, ključna za preživljavanje u divljini, u zatočeništvu postaje jedan od glavnih razloga sukoba s vlasnicima i susjedima.
Prirodno stanište i rasprostranjenost
Rod Ara rasprostranjen je u tropskim nizinskim šumama, savanama i priobalnim područjima od Meksika i Srednje Amerike do velikog dijela Južne Amerike, pri čemu su neke vrste vezane uz vrlo uska područja (primjerice plavogrla ara samo uz savane departmana Beni u Boliviji). Povijesno su are nastanjivale i pojedine karipske otoke, odakle su danas nestale.
Status ugroženosti i prijetnje
Neke vrste roda Ara ubrajaju se među najugroženije papige na svijetu. Divovska zelena ara (Ara ambiguus) prema procjeni organizacije World Parrot Trust svrstana je među kritično ugrožene vrste, s populacijom od samo 500 do 1.000 odraslih jedinki; pad uzrokuju krčenje šuma i nezakoniti izlov za trgovinu kućnim ljubimcima. Sličnu je sudbinu doživjela plavogrla ara, koja se smatrala gotovo izumrlom sve dok nije 1992. ponovno otkrivena u savanama sjeverne Bolivije; tadašnja procjena populacije iznosila je samo oko 50 ptica, a danas zahvaljujući programima zaštite na privatnim posjedima broji nekoliko stotina jedinki i smatra se stabilnom, no i dalje kritično ugroženom. Glavne prijetnje za većinu vrsta ostaju gubitak staništa i nezakoniti izlov mladunaca iz gnijezda za tržište kućnih ptica.
Ara kao kućni ljubimac - zahtjevi i izazovi
Zbog veličine, glasnoće i dugog životnog vijeka (od 30 pa do čak 60 godina) are su među najzahtjevnijim papigama za držanje u zatočeništvu. Trebaju nekoliko sati dnevnog druženja i leta izvan kaveza, prostranu volijeru i stalnu mentalnu stimulaciju; bez toga često razvijaju vrištanje, agresivnost i uništavanje vlastitog perja (samočupanje), što je u stručnoj literaturi o dobrobiti papiga dokumentirano kao jedan od najčešćih znakova stresa i dosade kod zatočenih papiga. Ti problemi su i glavni razlog zašto mnogi vlasnici aru kasnije predaju u skloništa ili specijalizirana utočišta, jer ne mogu osigurati dovoljno vremena i prostora tijekom cijelog, višedesetljetnog životnog vijeka životinje.
Zdravlje
Kod ara i drugih velikih papiga javlja se proventrikularna dilatacijska bolest (PDD), uzrokovana papigijim bornavirusom, koja zahvaća živčani sustav probavnog trakta i dovodi do kroničnog mršavljenja i neprobavljene hrane u izmetu; bolest je prvi put opisana krajem 1970-ih upravo kod ara, pa je dugo nosila naziv 'bolest kržljanja ara'. Osim toga, are su sklone bolestima povezanim sa stresom i nedostatkom kretanja u zatočeništvu, među kojima je najčešće spomenuto samočupanje perja. Redoviti pregledi kod veterinara specijaliziranog za egzotične životinje stoga su nužni tijekom cijelog života ptice.
Temperament
Are su iznimno inteligentne, znatiželjne i društvene ptice koje u prirodi žive u bliskim parovima ili jatima i neprestano komuniciraju glasnim pozivima. Emocionalno su vezane uz partnera ili skrbnika, no istovremeno samouvjerene i tvrdoglave kada im je dosadno ili se osjećaju zanemareno. Bez dovoljno druženja i poticaja brzo postaju glasne, zahtjevne i sklone uništavanju perja.
Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici papiga koji imaju puno prostora, vremena za višesatno svakodnevno druženje i spremni su na višedesetljetnu obvezu.
Životni prostor
Arama je potrebna velika, čvrsta volijera ili prostorija namijenjena isključivo njima, s puno igračaka za grickanje i dnevnim izlaskom iz kaveza radi leta i kretanja; nisu prikladne za stanove ili susjedstvo osjetljivo na buku.
Njega
Prehrana bi trebala biti temeljena na kvalitetnoj peleti za velike papige, dopunjenoj svježim povrćem, voćem i orašastim plodovima u ljusci za grickanje; potrebna im je svakodnevna mentalna stimulacija (igračke, trening, druženje) i redoviti veterinarski pregledi kod specijalista za egzotične životinje.
Prednosti i mane
Prednosti vrste
iznimno inteligentna i sposobna za učenje životinja, izrazito dug životni vijek, snažna emocionalna povezanost sa skrbnikom
Na što paziti
vrlo je glasna i može smetati susjedima, treba ogroman prostor i svakodnevno druženje, visok rizik od čupanja perja bez odgovarajuće stimulacije
