O vrsti
Naziv 'agapornis' ili 'ljubavni papagaj' zapravo ne označava jednu vrstu, nego rod od devet divljih afričkih vrsta papiga. U kućnom uzgoju i prodaji gotovo se uvijek misli na ružičastolicog agapornisa (Agapornis roseicollis), najrasprostranjeniju i najčešće uzgajanu vrstu roda, a često i na blisko srodne Fischerova (Agapornis fischeri) ili maskiranog agapornisa (Agapornis personatus). Ime roda dolazi od grčke riječi agape (ljubav) i latinske ornis (ptica) - ne odnosi se na romantičnu ljubav prema ljudima, nego na uočljivu naviku parova da satima sjede tijesno jedno uz drugo i međusobno se čiste kljunom.
Veličina
Riječ je o jednoj od najmanjih papiga koje se drže u kućama: teži između 40 i 60 g (kod ružičastolicog agapornisa i do oko 63 g), a duljina joj je od 13 cm kod maskiranog do 17-18 cm kod ružičastolicog agapornisa. Uz dobru njegu doživi 10 do 15 godina, dok World Parrot Trust za Fischerova i maskiranog agapornisa navodi i 15-20 godina u zatočeništvu. Unatoč sitnoći, iznimno je aktivna, znatiželjna i glasna ptica kojoj je potrebno mnogo mentalne stimulacije - igračke za glodanje i penjanje te svakodnevna pažnja. Prehrana bi se trebala temeljiti na kvalitetnoj peletiranoj smjesi dopunjenoj svježim povrćem i manjom količinom sjemenki, jer sama sjemenska prehrana ne pokriva sve nutritivne potrebe; posudice za hranu i vodu neka budu od keramike ili porculana, jer rado gricka plastiku.
Mit o paru
Među vlasnicima kruži tvrdnja da agapornis bez para ne može preživjeti ili biti sretan - to je pojednostavljenje. Priznati izvori poput veterinarske mreže VCA i vodiča PetMD navode da jedan, rano socijaliziran agapornis uz svakodnevno, višesatno druženje s vlasnikom može razviti snažnu i trajnu privrženost prema njemu - ponekad i jaču nego što je razvije par koji se usmjeri jedno na drugo i postane manje zainteresiran za ljude. S druge strane, par nije automatsko rješenje: dvije ptice treba postupno i pod nadzorom upoznavati na neutralnom teritoriju jer se sukobi mogu javiti i unutar para. Društvena potreba je, dakle, stvarna, no zadovoljava se ili odgovarajućim partnerom ili predanim vlasnikom - ne automatski dodavanjem druge ptice u isti kavez bez postupnog upoznavanja.
Teritorijalnost
Upravo zbog jake vezanosti uz teritorij i partnera, agapornis je među uzgajivačima poznat kao iznenađujuće borben za svoju veličinu. Prema drugim pticama, čak i znatno većima, zna biti izrazito agresivan - u mješovitim volijerama, primjerice, ružičastolici agapornis može napasti i usmrtiti manjeg Fischerova agapornisa, a ženke su često teritorijalnije od mužjaka, osobito u sezoni parenja. Zato agapornise u pravilu ne smještamo u isti kavez ili manju volijeru s drugim vrstama ptica, a oprez je potreban i u blizini pasa i mačaka.
Bojne mutacije
U zatočeništvu se kod agapornisa, ponajviše kod ružičastolicog, razvila iznimno bogata paleta bojnih mutacija - od lutino i žutih do tirkizne, ljubičaste, cimetove, opalinske i šarene (pied) varijante. Prema Wikipediji i specijaliziranim udrugama poput African Love Bird Society, ružičastolici agapornis ima najširi raspon bojnih mutacija od svih devet vrsta roda, što je rezultat desetljeća namjernog selektivnog uzgoja.
Određivanje spola
Spol kod najčešće uzgajanih vrsta - ružičastolicog, Fischerova i maskiranog agapornisa - gotovo je nemoguće razlikovati golim okom jer mužjak i ženka imaju jednako obojeno perje (monomorfizam). Pouzdano određivanje spola zahtijeva DNK test iz pera ili krvi, odnosno endoskopski pregled kod veterinara; težina i oblik glave mogu biti naznaka, ali nisu pouzdan pokazatelj.
Kome je prikladan
Zbog svoje sitnoće agapornis je prikladan i za manji stan, no nije ptica za početnike niti za kućanstva s malom djecom - unatoč sitnom kljunu zna bolno ugristi, a osim toga traži puno dnevne pažnje ili pažljivo uvedeno društvo druge ptice. Najbolje odgovara iskusnim ili predanim vlasnicima spremnima svaki dan izdvojiti vrijeme za druženje, koji ne planiraju drugu vrstu ptice u istom kavezu i prihvaćaju da je riječ o glasnoj, znatiželjnoj i ponekad tvrdoglavoj životinji snažnog karaktera. Budući da je riječ o dugovječnoj ptici koja vlasnika može pratiti 15 i više godina, već na početku isplati se pronaći veterinara s iskustvom u radu s pticama i s njim dogovoriti redoviti godišnji pregled.
Temperament
znatiželjna, samouvjerena, glasna, teritorijalna, privržena
Komu je namijenjena
iskusne vlasnike ptica, ne za malu djecu
Životni prostor
manji kavez/volijera u stanu, svakodnevno vrijeme izvan kaveza
Njega
svakodnevna pažnja ili kompatibilan partner, igračke za glodanje, DNK test za spol
Prednosti i mane
Prednosti vrste
mala i prikladna i za manji stan, iznimno šarolika zbog bogatih bojnih mutacija kod ružičastolicog agapornisa, sposobna razviti snažnu privrženost vlasniku i kao samostalna ptica
Na što paziti
zna biti izrazito agresivna prema drugim pticama u istom kavezu ili volijeri, nije prikladna za obitelji s malom djecom zbog bolnog ugriza, kao samostalna ptica zahtijeva puno dnevne pažnje
Napomene
U mješovitoj volijeri agapornis, unatoč sitnoj građi, može teško ozlijediti ili čak usmrtiti manju ili drukčiju vrstu ptice - zato ga nikad ne smještajte s drugim vrstama u isti kavez.
