O vrsti
Izgled i veličina
Domaći smrdljivac pripitomljeni je oblik prugastog smrdljivca (Mephitis mephitis), srednje velikog sjevernoameričkog mesojeda iz porodice Mephitidae. Tijelo odrasle životinje, zajedno s dugim čupavim repom, mjeri između 52 i 77 cm, a masa se kreće od 1,8 do 4,5 kg, iznimno i do 5,5 kg; mužjaci su prosječno oko 10 % krupniji od ženki (Wikipedia). Kratke, snažne noge i dugi pandže na prednjim šapama prilagođene su kopanju po tlu u potrazi za hranom, a mala trokutasta glava daje mu prepoznatljiv profil. Karakteristična crno-bijela šara na leđima ostaje ista kao kod divljih jedinki, povremeno se pojavljuju i smeđe ili kremaste varijante boje.
Podrijetlo
Vrsta je izvorno rasprostranjena u Sjevernoj Americi - od juga Kanade, preko cijelih SAD-a, do sjevernog Meksika, gdje nastanjuje mješovite šume, grmlje, otvorena polja i sve češće rubove naselja. U Europi ne postoji divlja populacija; sve jedinke koje se drže kao ljubimci potječu od uvezenih ili u SAD-u uzgojenih životinja.
Ponašanje i temperament
Riječ je o pretežno noćnoj i po prirodi samotnoj životinji - mužjaci u sezoni parenja (sredina veljače do sredine travnja) brane „harem“ ženki, inače žive odvojeno. Specijalizirani izvori za vlasnike opisuju pripitomljene smrdljivce kao znatiželjne, razigrane i iznenađujuće društvene ako su rano socijalizirani, no upozoravaju i na tvrdoglavost te potrebu za strpljivim vlasnikom (Skunk Haven; Exotic Pet Hub). Prije nego što (ako uopće) posegne za obrambenim mlazom, životinja prvo upozorava lupanjem nogama, siktanjem i podignutim repom; sam mlaz iz analnih žlijezda (svaka sadrži oko 15 ml mošusa) može precizno pogoditi cilj udaljen i do 3 metra (Wikipedia). Zajednički život s drugim ljubimcima, poput pasa ili mačaka, zahtijeva oprez i postupno navikavanje, jer je riječ o mesojedu s vlastitim instinktima.
Prehrana
U prirodi je smrdljivac pretežno kukcojed i svejed - hrani se kukcima, ličinkama, sitnim kralježnjacima, jajima i sezonskim biljem. U divljini se sastav prehrane mijenja tijekom godine - u proljeće i ljeto prevladavaju kukci, a u jesen i zimu više biljne hrane i lešine, što je smisleno oponašati raznolikošću obroka i kod kućnog uzgoja. Specijalistički vodiči za vlasnike preporučuju osnovu od kvalitetne komercijalne granulirane hrane namijenjene smrdljivcima ili tvorovima, dnevno dopunjenu povrćem i voćem (batat, mrkva, mahune, bobičasto voće) te manjom količinom kuhanog mesa (do otprilike 10 % dnevnih kalorija), uz dodatak kalcija (Exotic Pet Hub; Skunk Haven). Životinje lako debljaju, pa je kontrola porcija nužna.
Smještaj i njega
Preporučena temperatura okoline je između otprilike 15 i 27 °C, uz dobru ventilaciju i vlagu. Smrdljivci se vješto penju i pomiču predmete u potrazi za hranom, stoga prostor mora biti sigurno zatvoren. Preporučljivo je osigurati skrovišta poput kutija ili tunela te dovoljno prilika za kopanje i istraživanje, jer je riječ o znatiželjnoj i pokretljivoj životinji. Dio vlasnika uspješno ih navikne na kutiju za nuždu, iako to ne uspijeva tako pouzdano kao kod mačaka (Skunk Haven). Pandže je potrebno rezati otprilike jednom mjesečno. Zajedničko držanje više smrdljivaca se ne preporučuje jer je riječ o samotnoj vrsti.
Zdravlje i životni vijek
Uz odgovarajuću skrb, pripitomljeni smrdljivci u zatočeništvu u prosjeku žive 8 do 12 godina, a neki i dulje (Exotic Pet Hub); u divljini je očekivani životni vijek znatno kraći. Česti zdravstveni problemi uključuju upalu ili začepljenje mirisnih žlijezda, respiratorne infekcije, parazite i prehrambene alergije, zbog čega je nužan pristup veterinaru specijaliziranom za egzotične vrste - a takvih je malo. Preporučuju se redoviti veterinarski pregledi barem jednom godišnje te cijepljenje i zaštita od parazita prema uputama veterinara.
Uklanjanje žlijezda i zakonska regulativa
Kod kućnih smrdljivaca žlijezde koje proizvode mirisni sekret često se kirurški uklanjaju (tzv. descenting), obično još kod uzgajivača prije prodaje mladunčeta (Skunk Haven). Zahvat je etički sporan i u pojedinim zemljama izričito zabranjen - u Ujedinjenom Kraljevstvu ga zabranjuje Zakon o dobrobiti životinja iz 2006. (Animal Welfare Act) (Wikipedia). Kod ove vrste je zakonska provjera doista bitna: smrdljivci se u mnogim državama smatraju mogućim prenositeljima bjesnoće, a u SAD-u je držanje regulirano posebno u svakoj saveznoj državi, od potpune zabrane do slobodnog uzgoja. Prugasti smrdljivac (Mephitis mephitis) nije uvršten na službeni popis invazivnih stranih vrsta od značaja za Uniju prema Uredbi (EU) br. 1143/2014 (Wikipedia), no to ne znači da je držanje u EU-u automatski dopušteno. Za Hrvatsku trenutno ne postoji jasna zakonska regulativa o egzotičnim kućnim ljubimcima - prijedlog tzv. pozitivne liste dopuštenih vrsta iz 2017. godine nije usvojen (Monitor.hr; Prijatelji životinja). Ni za Sloveniju nije pronađen propis koji bi smrdljivca izričito spominjao. Prije nabave smrdljivca stoga je nužno provjeriti važeće propise, uvjete uvoza i cijepljenja kod nadležnih veterinarskih tijela.
Prikladnost za obitelj
Zbog pravne nesigurnosti, zahtjevne i teško dostupne veterinarske skrbi, rizika povezanog s bjesnoćom te posebnih prehrambenih i stambenih potreba, smrdljivac nije prikladan kućni ljubimac za početnike niti za obitelji s malom djecom. Prikladniji je iskusnim vlasnicima egzotičnih životinja spremnim uložiti vrijeme, novac i temeljito istraživanje prije nabave.
Temperament
znatiželjan, razigran, tvrdoglav, oprezan, inteligentan
Komu je namijenjena
Iskusni vlasnici egzotičnih životinja
Životni prostor
Sigurno zatvoren prostor, stabilna temperatura 15-27 °C
Njega
Posebna prehrana, mjesečno rezanje pandži, rijedak pristup veterinaru za egzote
Prednosti i mane
Prednosti vrste
znatiželjan i razigran karakter, jedinstven izgled prepoznatljive boje, uz ranu socijalizaciju može razviti snažnu vezu s vlasnikom.
Na što paziti
u mnogim je zemljama držanje pravno ograničeno ili zabranjeno zbog rizika od bjesnoće, veterinarska skrb za egzotične vrste je skupa i teško dostupna, uklanjanje mirisnih žlijezda etički je sporno i mjestimično zabranjeno.
Napomene
Držanje smrdljivaca izvan Sjeverne Amerike pravno je osjetljivo pitanje i jedna od rijetkih tema kod ove vrste gdje je točnost doista bitna. Prugasti smrdljivac (Mephitis mephitis) nije uvršten na službeni popis invazivnih stranih vrsta od značaja za Uniju prema Uredbi (EU) br. 1143/2014, no to ne znači da je držanje u EU-u automatski dopušteno. U SAD-u je vlasništvo regulirano posebno u svakoj saveznoj državi, od potpune zabrane do slobodnog uzgoja, jer se smrdljivci smatraju mogućim prenositeljima bjesnoće. U Ujedinjenom Kraljevstvu je držanje dopušteno, ali je uklanjanje mirisnih žlijezda od 2006. zakonom zabranjeno. Za Hrvatsku i Sloveniju nije pronađen propis koji bi izričito spominjao smrdljivca - opći zakon o zaštiti životinja ograničava držanje zahtjevnih ili opasnih divljih vrsta, a Hrvatska trenutno nema jasnu regulativu za egzotične ljubimce. Prije nabave stoga obavezno provjerite važeće propise kod nadležnih veterinarskih tijela.
