Afrički patuljasti jež (African Pygmy Hedgehog)

O vrsti

Afrički patuljasti jež (Atelerix albiventris), na engleskom i four-toed hedgehog, malen je kukcojedni sisavac podrijetlom iz suhih, otvorenih staništa središnje i istočne Afrike. Kao kućni ljubimci trebaju se držati samo jedinke uzgojene u zatočeništvu. Prema veterinarskom priručniku Merck odrasli mužjaci teže 400–600 g, a ženke 300–400 g, dok opuštena životinja mjeri otprilike 18–23 cm. Riječ je o noćnom samotaru kojemu je potrebna stalna toplina i vlasnik spreman na večernji ritam.

Nije isto što i divlji jež iz vrta

Divlji jež koji dolazi u vrt druga je vrsta i ne pripada u stan. U Sloveniji su europski jež (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi jež (u izvornoj uredbi naveden kao Erinaceus concolor) zaštićeni Prilogom 1 Uredbe o zavarovanih prosto živečih živalskih vrstah (Uradni list RS, br. 46/04 s izmjenama), koja člankom 13. zabranjuje držanje u zatočeništvu živih jedinki tih vrsta uzetih iz prirode. Europski jež znatno je i teži – odrasle jedinke imaju 800–1200 g – te zimi hibernira, dok afrički patuljasti jež u kućnim uvjetima ne smije pasti u stanje ukočenosti.

Toplina je uvjet, a ne luksuz

Afričkom patuljastom ježu potrebno je ujednačeno toplo okruženje: priručnik Merck navodi prihvatljiv raspon od 22 do 32 °C, a optimalnim smatra 24–29 °C. Kraljevski veterinarski koledž (RVC) preporučuje 24–30 °C i smještaj nastambe podalje od izravnog sunca. Ako je ježu prehladno ili prevruće, može pasti u torpor, stanje ukočenosti koje se za ovu vrstu smatra nezdravim. Tijekom naših zima to znači grijanu prostoriju ili sigurno reguliran izvor topline s termometrom u nastambi, a ne sobu koja je „obično topla”.

Samotar koji noću prijeđe mnogo

Svaki odrasli jež mora živjeti sam. RSPCA upozorava da bi se dva ježa u istoj nastambi vjerojatno potukla, a mladi mogu spolno sazrijeti već s 2–3 mjeseca, pa ih treba na vrijeme razdvojiti po spolu. Danju jež spava i ne treba ga buditi; aktivan postaje navečer i noću, kada u prirodi u potrazi za hranom prijeđe nekoliko kilometara. Za vlasnika to znači druženje uglavnom u večernjim satima i mnogo prilika za kretanje.

Nastamba i kotač

Priručnik Merck preporučuje podnu površinu od najmanje 0,6 × 0,9 m, a RVC najveću nastambu koju možete osigurati. Dno ne smije biti od žice jer ozljeđuje šape. Kotač za trčanje mora imati punu podlogu od metala ili plastike jer noge mogu zapeti među prečkama. Kao stelja dobro služe reciklirani papir ili strugotine jasike, a u nastambi mora biti barem jedno skrovište za spavanje i dovoljno mjesta za istraživanje. RSPCA upozorava da se ježevi često drže u premalim kavezima koji ne odgovaraju tako aktivnoj životinji.

Prehrana bez viška kalorija

Afrički patuljasti jež svejed je koji se u prirodi hrani ponajprije beskralježnjacima. Prema preporukama priručnika Merck osnovu prehrane čini gotova hrana za ježeve ili kukcojede, uz dodatak kukaca hranjenih kvalitetnom hranom i manji udio povrća i voća. Sirovo meso i jaja ne daju se zbog rizika od zaraze salmonelom. Pretilost je kod ježeva u zatočeništvu česta, pa RVC savjetuje odmjerene obroke, hranjenje navečer i uklanjanje nepojedenih ostataka ujutro.

Zdravlje: što valja pratiti

Tumori su kod ove vrste vrlo česti: priručnik MSD navodi ih kao jedan od glavnih uzroka smrti, a u jednom istraživanju više od 80 % opisanih tumora bilo je zloćudno. Može se pojaviti i sindrom klimavog ježa (wobbly hedgehog syndrome), progresivna živčana bolest nepoznata uzroka koja obično počinje nesigurnim hodom stražnjih nogu i za koju dosad nije pronađeno uspješno liječenje. Česte su i kožne grinje (Caparinia tripilis), gljivične infekcije kože koje se mogu prenijeti na ljude, bolesti zuba te bolest srčanog mišića, koja se obično javlja kod ježeva starih tri godine ili više. Budući da jež može biti kliconoša salmonele, pranje ruku nakon rukovanja razumna je navika. RVC preporučuje godišnji pregled kod veterinara za egzotične životinje jer se problemi u ranoj fazi lakše rješavaju.

Bodlje, klupko i samopomazivanje

Pri rukovanju se većina afričkih patuljastih ježeva sklupča u čvrstu loptu, pa je navikavanje na ruke spor proces; RVC ističe da se ježevi s kojima se rukuje od malih nogu bolje prilagođavaju. Posebnost vrste je samopomazivanje: na nov miris ili okus jež stvara pjenastu slinu i razmazuje je po bodljama. To je prirodno ponašanje i samo po sebi nije znak bolesti.

Kome odgovara

Afrički patuljasti jež odgovara odraslom vlasniku koji može osigurati stalnu toplinu, prostranu nastambu, kontroliranu prehranu i pristup veterinaru za egzotične životinje. Životni vijek prema priručniku Merck obično iznosi 4–6 godina, a pojedine jedinke žive i dulje. RSPCA smatra da jež ima potrebe koje je u prosječnom kućanstvu teško zadovoljiti te da liječenje može biti skupo. Nije prikladan za malu djecu jer danju spava, pod stresom se sklupča u bodljikavu loptu i treba miran prostor. Prije kupnje provjerite i lokalne propise jer je posjedovanje egzotičnih životinja ponegdje ograničeno.

Prednosti i mane