Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Turski van (Turkish Van)
Upoznaj pasminu

Turski van (Turkish Van)

Felis catus

  • Aktivna

Turski van velika je, mišićava, polu-dugodlaka mačka s istoka Turske, poznata po jedinstvenom bijelo-obojenom "van uzorku" i neobičnoj ljubavi prema vodi.

Dijeli

Zahtjevnost njege

2/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

4/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Tjedno češljanje je dovoljno, češće tijekom linjanja u proljeće i jesen. Potrebna mu je dnevna igra i mentalni izazovi jer je vrlo aktivan i inteligentan. Ako uživa u vodi, ponudite mu sigurnu priliku za igru s njom, primjerice plitku posudu ili fontanu za mačke.

Brzi pregled pasmine

Status u Europi
Prisutna u Europi
Komu je namijenjena
Obitelji s djecom, aktivni vlasnici koji mogu osigurati dovoljno igre i kretanja te kućanstva s drugim kućnim ljubimcima.
Stan
Uvjetno
S djecom
Da
S drugim vrstama
Da
Za početnike
Uvjetno
Tip
polu-dugodlaka
Porijeklo
Turska
Životni prostor
Najbolje uspijeva u prostranijem domu s puno prilika za igru i penjanje; u stanu može živjeti ako dobiva dovoljno dnevne interaktivne aktivnosti i vertikalnog prostora.
Aktivnost
4 / 5
Njega
2 / 5
Životni vijek
12 – 17 godina
Veličina
Velika
Težina
4.0 – 7.0 kg

O pasmini

Turski van (Turkish Van) velika je, mišićava mačka s polu-dugom dlakom, prepoznatljiva po jedinstvenom uzorku: gotovo posve bijelo tijelo s bojom ograničenom na glavu i rep. Riječ je o jednoj od najstarijih prirodnih pasmina mačaka, podrijetlom s surovog, klimatski raznolikog područja jezera Van na istoku Turske. Odrasle mačke dosežu 4 do 7 kg, mužjaci su znatno veći i mišićaviji od ženki, a pasmina sporo sazrijeva - punu tjelesnu razvijenost dostiže tek s 3 do 5 godina. Turski vanovi znatiželjni su, inteligentni i iznenađujuće vole vodu - osobina po kojoj su postali poznati diljem svijeta.

Podrijetlo kraj jezera Van

Turski van smatra se prirodnom, stoljećima starom pasminom s područja jezera Van na istoku Turske, nekoć dijela drevne Armenije. U zapadni svijet pasmina je stigla 1955., kada su britanske fotografkinje Laura Lushington i Sonia Halliday tijekom putovanja Turskom (po narudžbi turskog ministarstva turizma) na dar dobile dva nesrodna mladunca i odvele ih u Englesku, gdje su postavile temelje pasmine. Britansko udruženje GCCF službeno je priznalo pasminu (tada nazvanu jednostavno "turska mačka") 1969., a naziv "turski van" ustalio se kasnije, kako bi je jasnije razlikovali od turske angore. Američko udruženje CFA priznalo je pasminu 1994.

Uzorak "van" i boje

Naziv pasmine dao je ime cijeloj skupini bojenih uzoraka kod mačaka: "van uzorak" znači blistavo bijelo tijelo s bojom ograničenom na glavu i rep. Prema službenom standardu CFA-a, dopušteno je najviše 15 % obojenosti drugdje na tijelu (bez glave i repa) - više od toga smatra se diskvalifikacijom, jer bi mačka djelovala dvobojno umjesto "van". Klasična i najprepoznatljivija boja topla je crvena do duboko kestenjasta (auburn), a priznate su i krem, crna, plava te razne tigraste i kornjačevinaste kombinacije. Oči su jantarne, plave ili raznobojne. Dlaka je polu-duga, mekana "poput kašmira", bez poddlake - ljeti je kratka i nalikuje kratkodlakoj varijanti, a zimi znatno duža i gušća, s bogatim ovratnikom oko vrata i grmolikim repom.

Mačka koja voli plivati

Turski van nadaleko je poznat kao "mačka plivačica" - nadimak potječe upravo iz priče Lushington i Halliday, koje su bile iznenađene kad su njihovi mladunci tijekom odmora kraj potoka sami uskočili u vodu i veselo plivali. CFA potvrđuje da je riječ o autentičnoj osobini pasmine: mnogi turski vanovi rado se igraju s vodom, plivaju u bazenima ili jezerima te se sami nauče otvarati slavine. Tome pridonosi posebna građa dlake bez poddlake, koja manje upija vodu i brže se suši, a vjerojatno i nasljeđe tople, sušne klime uz jezero Van. To, naravno, ne znači da će baš svaka jedinka biti oduševljena vodom - sklonost je izražena i dobro dokumentirana, no razlikuje se od mačke do mačke.

Turski van ili turska angora?

Turskog vana često zamjenjuju s turskom angorom, jer obje pasmine potječu iz Turske i imaju polu-dugu do dugu dlaku, no riječ je o jasno odvojenim pasminama. Turska angora obično je jednobojna (najčešće bijela), vitkije i elegantnije građe, a potječe s područja Ankare (nekadašnje Angore) u središnjoj Turskoj. Turski van je veći i mišićaviji, dolazi s istoka zemlje, s područja jezera Van, a njegova prepoznatljiva osobina upravo je spomenuti "van uzorak" - gotovo posve bijela mačka s bojom samo na glavi i repu. Zanimljivo, naziv "turski van" namjerno je uveden 1979. (u SAD-u 1985.) kako bi se pasmine konačno razdvojile i izbjegla zabuna među uzgajivačima i izlagačima.

Ćud i ponašanje

Turski vanovi aktivni su, inteligentni i samouvjereni - rado se igraju donošenja predmeta, otvaraju ormariće i vrata te si sami znaju napraviti igračku od svakodnevnih predmeta. Nisu tipične mačke za krilo, no vrlo su vezani uz obitelj, rado je prate po domu i odmaraju se u njezinoj blizini. Zbog visoke inteligencije i znatiželje trebaju redovitu mentalnu i tjelesnu stimulaciju - bez nje mogu postati nemirni ili si sami pronaći (često neželjeno) zanimaciju. Općenito se dobro slažu s djecom koja ih znaju poštovati te s drugim kućnim ljubimcima, iako u društvu više mačaka rado preuzimaju ulogu vodeće mačke.

Zdravlje

Turski van smatra se robusnom, prirodnom pasminom bez poznatih pasminski specifičnih genetskih bolesti, navode CFA i veterinarski izvori. Zanimljivo je da turski vanovi - iako su pretežno bijeli - nisu izloženi povećanom riziku od urođene gluhoće, koja je inače česta kod bijelih mačaka plavih očiju. Višegodišnje istraživanje centra za istraživanje mačaka kraj jezera Van (Sveučilište Yüzüncü Yıl, Turska) na više od 300 mačaka pokazalo je da čak 86 % ispitanih mačaka ima odličan sluh te da van mačke među gotovo 20 bijelih pasmina imaju najniži udio gluhoće - vjerojatno zato što njihov uzorak boje potječe od drugog gena (pjegavost) nego potpuno bijela boja. Kao i kod svih većih i vrlo aktivnih mačaka, vrijedi paziti na tjelesnu težinu i redovito kretanje, no posebnih zdravstvenih upozorenja inače nema.

Njega dlake

Unatoč polu-dugoj dlaci, njega turskog vana iznenađujuće je jednostavna jer dlaka nema poddlaku pa se slabije filca i manje zapetljava. Tjedno češljanje obično je dovoljno, a u razdobljima linjanja (proljeće/jesen) vrijedi češljati češće. Svjetlije jedinke mogu biti osjetljive na sunčane opekline na nosu i ušima, stoga im ljeti treba ograničiti izravno sunce. Zbog veličine, mišićave građe i visoke razine energije trebaju dovoljno prostora za kretanje i dnevnu interaktivnu igru - malen, dosadan prostor im ne odgovara.

Temperament

Aktivan, inteligentan, samouvjeren i razigran, a ujedno prilično samostalan - nije tipična mačka za krilo, no snažno je vezan uz obitelj i rado je prati po domu. Znatiželjan i vrlo pametan, treba mu redovita mentalna i tjelesna stimulacija.

Komu je namijenjena

Obitelji s djecom, aktivni vlasnici koji mogu osigurati dovoljno igre i kretanja te kućanstva s drugim kućnim ljubimcima.

Životni prostor

Najbolje uspijeva u prostranijem domu s puno prilika za igru i penjanje; u stanu može živjeti ako dobiva dovoljno dnevne interaktivne aktivnosti i vertikalnog prostora.

Njega

Tjedno češljanje je dovoljno, češće tijekom linjanja u proljeće i jesen. Potrebna mu je dnevna igra i mentalni izazovi jer je vrlo aktivan i inteligentan. Ako uživa u vodi, ponudite mu sigurnu priliku za igru s njom, primjerice plitku posudu ili fontanu za mačke.

Prednosti i mane

Prednosti pasmine

vrlo je inteligentan i razigran, dlaka je iznenađujuće jednostavna za njegu, dobro se slaže s djecom i drugim kućnim ljubimcima

Na što paziti

treba mu puno kretanja i mentalnih izazova, nije prikladan za potpuno neiskusne vlasnike, sklon je otvaranju vrata i slavina

Česta pitanja

Zašto se turskog vana naziva "mačkom plivačicom"?

Jer je jedna od rijetkih pasmina mačaka koja voli igrati se u vodi, pa čak i plivati - osobina uočena već kod prvih mačaka koje su 1955. u Englesku dovele Laura Lushington i Sonia Halliday. Tome pridonosi i dlaka bez poddlake, koja se brzo suši.

Što je "van uzorak"?

Van uzorak standardizirani je bojeni uzorak, nazvan upravo po ovoj pasmini: gotovo posve bijelo tijelo s bojom ograničenom na glavu i rep, pri čemu je prema CFA standardu dopušteno najviše 15 % dodatne obojenosti drugdje na tijelu.

Po čemu se turski van razlikuje od turske angore?

Turski van je veći i mišićaviji, potječe s područja jezera Van na istoku Turske i ima prepoznatljiv dvobojni "van uzorak". Turska angora obično je jednobojna, vitkija je i potječe s područja Ankare u središnjoj Turskoj.

Jesu li turski vanovi skloni gluhoći jer su pretežno bijeli?

Ne u istoj mjeri kao druge bijele mačke. Istraživanje na više od 300 mačaka kraj jezera Van pokazalo je da 86 % ispitanih ima odličan sluh te da van mačke među bijelim pasminama imaju najniži udio urođene gluhoće, vjerojatno zbog drugačije genetske osnove bojenog uzorka.

Je li turski van prikladan za početnike?

Djelomično. Njega dlake je jednostavna, no riječ je o vrlo aktivnoj i inteligentnoj mački kojoj treba puno igre, mentalnih izazova i pažnje - bez toga može postati nemirna ili si sama pronaći zanimaciju, primjerice otvaranjem vrata i slavina.

Snalazi li se turski van dobro u stanu?

Može, ako ima dovoljno dnevne igre, površina za penjanje i mentalnih poticaja. No zbog veličine, mišićave građe i visoke energije bolje mu odgovara prostraniji dom s puno prilika za kretanje.

Srodne pasmine

Podaci o pasmini uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i dodatno čitanje