O pasmini
Turska angora (Turkish Angora) smatra se jednom od najstarijih prirodnih pasmina domaće mačke i vjerojatnim pretkom nekoliko drugih dugodlakih pasmina. Ime je dobila po Ankari (nekad Angora), glavnom gradu Turske, odakle potječe. Riječ je o vitkoj, izduženoj mački srednje veličine s svilenkastom, jednoslojnom dlakom bez podlanke - zato djeluje raskošno, no zapravo je razmjerno nezahtjevna za održavanje.
Podrijetlo i povijest
Pisani izvori o bijeloj dugodlakoj mački iz Angore u Europi sežu do 16. stoljeća; prema podacima CFA-e prvi primjerak iz Angore stigao je već 1520., a zapisi o pasmini česti su od 1600-ih nadalje, kada je kao egzotičan i cijenjen dar donošena europskom plemstvu. Pasmina je bila popularna i u Francuskoj, gdje je navodno bila među ljubimcima Marije Antoanete. Usponom organiziranog uzgoja mačaka u Engleskoj tursku angoru često su križali s perzijskom mačkom radi poboljšanja dlake, što je gotovo dovelo do nestanka čistokrvne pasmine.
Zoološki vrt u Ankari i spašavanje pasmine
Budući da je u Turskoj turska angora doživljavana kao nacionalna baština, turska je vlada već 1930-ih poticala programe očuvanja u zoološkim vrtovima, a pasminu je konačno učvrstio poseban program Zoološkog vrta u Ankari, koji od 1962. sustavno uzgaja isključivo bijele turske angore plavih, jantarnih ili raznobojnih (odd-eyed) očiju. Vrt je vodio precizne rodovničke zapise i dugo je bio vrlo suzdržan pri izvozu životinja u inozemstvo. Ipak je 1962./1963. poklonio uzgojni par (mačku Yildicek i mačka Yildiz) američkom bračnom paru, pukovniku i gospođi Grant, čime su postavljeni temelji američkog uzgoja turske angore i kasnijeg priznanja pasmine pri CFA-i 1970. godine. Program iz Ankare i danas se smatra jednim od rijetkih primjera u kojima je zoološki vrt formalno preuzeo ulogu čuvara domaće pasmine mačke kao pitanje nacionalnog ponosa.
Izgled: od 'samo bijele' do svih boja
Kada su prve turske angore 1954. stigle u SAD, dugo su priznavane isključivo u bijeloj boji - CFA je bijele turske angore počela registrirati 1968., a obojene varijante tek 1978. Danas su dopuštene gotovo sve boje i uzorci osim čokoladne, lila i colourpoint uzorka. Prepoznatljive značajke pasmine su klinasta glava, velike, visoko postavljene i prema van usmjerene uši (takozvani 'zečji' izgled), bademaste oči plave, zelene, jantarne ili bakrene boje te dug, bogato kitnjast rep. Posebno se cijene mačke s 'odd eyes' - jednim plavim i jednim jantarnim ili zelenim okom.
Bijela boja, plave oči i gluhoća
Kod bijelih mačaka, što je povijesno najtipičnija boja turske angore, poznata je povezanost dominantnog gena za bijelu boju (W), plavih očiju i urođene senzorineuralne gluhoće. Istraživanje objavljeno u časopisu G3 (Genes, Genomes, Genetics, 2014.) pokazalo je da umetanje retrovirusnog elementa (FERV1) u gen KIT uzrokuje pleiotropni učinak: potpuno sprječava pigmentaciju dlake, a djelomično uzrokuje i gluhoću te hipopigmentaciju šarenice (plave oči). Prema podacima organizacije International Cat Care, mačka s dva plava oka je 3 do 5 puta vjerojatnije gluha od mačke bez plavih očiju, a mačka s jednim plavim okom otprilike dvostruko vjerojatnije. Zato se kod bijelih turskih angora, osobito iz plavooke/odd-eyed linije, preporučuje BAER testiranje sluha kod mladunčadi, a odgovorni uzgajivači bijele jedinke često pare s obojenima kako bi smanjili rizik.
Turska angora ili turski van?
Tursku angoru često zamjenjuju s turskim vanom, koji je posve druga, zasebno priznata pasmina s područja jezera Van na istoku Turske. Turski van je veći i mišićaviji (mužjaci mogu težiti i do 9 kg), a prepoznatljiv je prije svega po svom karakterističnom 'van' uzorku - bijelom tijelu s obojenom glavom i repom, dok je ostatak tijela gotovo posve bijel. Turska angora je naspram toga vitkija, sitnijih kostiju te prema standardu dopušta jednobojne, dvobojne ili uzorkovane kombinacije, no bez tog specifičnog 'van' uzorka. Van je poznat i po neobičnoj ljubavi prema vodi, dok to kod angore nije posebno istaknuta osobina pasmine.
Temperament i svakodnevni život
Turska angora je, prema opisu CFA-e, suprotnost svom krhkom izgledu - riječ je o mački snažne muskulature i vrlo jake volje. Vrlo je inteligentna, znatiželjna i jedna od najinteraktivnijih i najvezanijih pasmina: često prati vlasnike po stanu, 'pomaže' im u poslovima i voli glasno komunicirati, gotovo kroz razgovor. Zbog toga je po ponašanju često uspoređuju s psom. Unatoč prijateljskoj naravi, može biti, kako upozorava VCA, i naprasite naravi te ima izraženo dominantan karakter - s drugim mačkama i psima uglavnom se dobro slaže, no voli preuzeti vodeću ulogu u zajednici, stoga se uvođenje novih kućnih ljubimaca preporučuje postupno i pod nadzorom.
Njega i zdravlje
Jednoslojna, svilenkasta dlaka bez podlanke razmjerno se malo filca i zahtijeva samo tjedno do dvotjedno češljanje finim češljem ili četkom, ljeti nešto češće zbog linjanja. Turska angora inače je čvrsta i dugovječna pasmina; glavna specifična briga je gore spomenuta povezanost bijele/plavooke boje s urođenom gluhoćom, a inače se smatra razmjerno zdravom prirodnom pasminom bez izraženih genetskih opterećenja tipičnih za neke umjetno oblikovane pasmine.
Temperament
Inteligentna, atletska i iznimno društvena mačka jake volje - voli biti u središtu zbivanja, glasno 'razgovara' s vlasnicima i prati ih po stanu, no pritom je i pomalo dominantna prema drugim kućnim ljubimcima.
Komu je namijenjena
Iskusnije vlasnike mačaka i obitelji koje mački mogu posvetiti puno pažnje, igre i mentalnih izazova te je prihvatiti kao ravnopravnog, prilično samosvojeg člana kućanstva.
Životni prostor
Dobro se prilagođava životu u stanu ako ima na raspolaganju visoke police, penjalice za mačke i dovoljno prilika za kretanje i igru - riječ je o atletskoj i znatiželjnoj pasmini kojoj je potreban vertikalni prostor i svakodnevna stimulacija.
Njega
Jednoslojnu svilenkastu dlaku češljamo jednom do dvaput tjedno finim češljem ili četkom, ljeti nešto češće zbog linjanja; kupanje nije često potrebno. Kod bijelih mladunaca plavih očiju preporučuje se BAER testiranje sluha, a inače je riječ o čvrstoj, dugovječnoj pasmini bez izraženih nasljednih opterećenja.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
elegantan i atletski izgled, jako vezana uz obitelj i interaktivna, jednostavna njega jednoslojne dlake bez podlanke
Na što paziti
treba puno druženja i mentalnih izazova, može biti glasna i naprasite naravi, bijele jedinke s plavim očima nosi povećan rizik od gluhoće
