Za sve kojima životinje znače svijet.
Preskoči na sadržaj
Turska angora (Turkish Angora)
Upoznaj pasminu

Turska angora (Turkish Angora)

Felis catus

  • Stan
  • Aktivna

Turska angora jedna je od najstarijih prirodnih pasmina mačaka, podrijetlom iz okolice Ankare u Turskoj – vitka, atletska i izrazito vezana uz ljude mačka s bogatom, ali lako održivom dlakom.

Dijeli

Zahtjevnost njege

2/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Potreba za aktivnošću

4/5 ljestvica zahtjevnosti

ManjeViše

Njega u praksi

Jednoslojnu svilenkastu dlaku češljamo jednom do dvaput tjedno finim češljem ili četkom, ljeti nešto češće zbog linjanja; kupanje nije često potrebno. Kod bijelih mladunaca plavih očiju preporučuje se BAER testiranje sluha, a inače je riječ o čvrstoj, dugovječnoj pasmini bez izraženih nasljednih opterećenja.

Brzi pregled pasmine

Status u Europi
Prisutna u Europi
Komu je namijenjena
Iskusnije vlasnike mačaka i obitelji koje mački mogu posvetiti puno pažnje, igre i mentalnih izazova te je prihvatiti kao ravnopravnog, prilično samosvojeg člana kućanstva.
Stan
Da
S djecom
Da
S drugim vrstama
Uvjetno
Za početnike
Uvjetno
Tip
polu-dugodlaka
Porijeklo
Turska
Životni prostor
Dobro se prilagođava životu u stanu ako ima na raspolaganju visoke police, penjalice za mačke i dovoljno prilika za kretanje i igru - riječ je o atletskoj i znatiželjnoj pasmini kojoj je potreban vertikalni prostor i svakodnevna stimulacija.
Aktivnost
4 / 5
Njega
2 / 5
Životni vijek
12 – 18 godina
Veličina
Srednja
Težina
2.5 – 5.0 kg

O pasmini

Turska angora (Turkish Angora) smatra se jednom od najstarijih prirodnih pasmina domaće mačke i vjerojatnim pretkom nekoliko drugih dugodlakih pasmina. Ime je dobila po Ankari (nekad Angora), glavnom gradu Turske, odakle potječe. Riječ je o vitkoj, izduženoj mački srednje veličine s svilenkastom, jednoslojnom dlakom bez podlanke - zato djeluje raskošno, no zapravo je razmjerno nezahtjevna za održavanje.

Podrijetlo i povijest

Pisani izvori o bijeloj dugodlakoj mački iz Angore u Europi sežu do 16. stoljeća; prema podacima CFA-e prvi primjerak iz Angore stigao je već 1520., a zapisi o pasmini česti su od 1600-ih nadalje, kada je kao egzotičan i cijenjen dar donošena europskom plemstvu. Pasmina je bila popularna i u Francuskoj, gdje je navodno bila među ljubimcima Marije Antoanete. Usponom organiziranog uzgoja mačaka u Engleskoj tursku angoru često su križali s perzijskom mačkom radi poboljšanja dlake, što je gotovo dovelo do nestanka čistokrvne pasmine.

Zoološki vrt u Ankari i spašavanje pasmine

Budući da je u Turskoj turska angora doživljavana kao nacionalna baština, turska je vlada već 1930-ih poticala programe očuvanja u zoološkim vrtovima, a pasminu je konačno učvrstio poseban program Zoološkog vrta u Ankari, koji od 1962. sustavno uzgaja isključivo bijele turske angore plavih, jantarnih ili raznobojnih (odd-eyed) očiju. Vrt je vodio precizne rodovničke zapise i dugo je bio vrlo suzdržan pri izvozu životinja u inozemstvo. Ipak je 1962./1963. poklonio uzgojni par (mačku Yildicek i mačka Yildiz) američkom bračnom paru, pukovniku i gospođi Grant, čime su postavljeni temelji američkog uzgoja turske angore i kasnijeg priznanja pasmine pri CFA-i 1970. godine. Program iz Ankare i danas se smatra jednim od rijetkih primjera u kojima je zoološki vrt formalno preuzeo ulogu čuvara domaće pasmine mačke kao pitanje nacionalnog ponosa.

Izgled: od 'samo bijele' do svih boja

Kada su prve turske angore 1954. stigle u SAD, dugo su priznavane isključivo u bijeloj boji - CFA je bijele turske angore počela registrirati 1968., a obojene varijante tek 1978. Danas su dopuštene gotovo sve boje i uzorci osim čokoladne, lila i colourpoint uzorka. Prepoznatljive značajke pasmine su klinasta glava, velike, visoko postavljene i prema van usmjerene uši (takozvani 'zečji' izgled), bademaste oči plave, zelene, jantarne ili bakrene boje te dug, bogato kitnjast rep. Posebno se cijene mačke s 'odd eyes' - jednim plavim i jednim jantarnim ili zelenim okom.

Bijela boja, plave oči i gluhoća

Kod bijelih mačaka, što je povijesno najtipičnija boja turske angore, poznata je povezanost dominantnog gena za bijelu boju (W), plavih očiju i urođene senzorineuralne gluhoće. Istraživanje objavljeno u časopisu G3 (Genes, Genomes, Genetics, 2014.) pokazalo je da umetanje retrovirusnog elementa (FERV1) u gen KIT uzrokuje pleiotropni učinak: potpuno sprječava pigmentaciju dlake, a djelomično uzrokuje i gluhoću te hipopigmentaciju šarenice (plave oči). Prema podacima organizacije International Cat Care, mačka s dva plava oka je 3 do 5 puta vjerojatnije gluha od mačke bez plavih očiju, a mačka s jednim plavim okom otprilike dvostruko vjerojatnije. Zato se kod bijelih turskih angora, osobito iz plavooke/odd-eyed linije, preporučuje BAER testiranje sluha kod mladunčadi, a odgovorni uzgajivači bijele jedinke često pare s obojenima kako bi smanjili rizik.

Turska angora ili turski van?

Tursku angoru često zamjenjuju s turskim vanom, koji je posve druga, zasebno priznata pasmina s područja jezera Van na istoku Turske. Turski van je veći i mišićaviji (mužjaci mogu težiti i do 9 kg), a prepoznatljiv je prije svega po svom karakterističnom 'van' uzorku - bijelom tijelu s obojenom glavom i repom, dok je ostatak tijela gotovo posve bijel. Turska angora je naspram toga vitkija, sitnijih kostiju te prema standardu dopušta jednobojne, dvobojne ili uzorkovane kombinacije, no bez tog specifičnog 'van' uzorka. Van je poznat i po neobičnoj ljubavi prema vodi, dok to kod angore nije posebno istaknuta osobina pasmine.

Temperament i svakodnevni život

Turska angora je, prema opisu CFA-e, suprotnost svom krhkom izgledu - riječ je o mački snažne muskulature i vrlo jake volje. Vrlo je inteligentna, znatiželjna i jedna od najinteraktivnijih i najvezanijih pasmina: često prati vlasnike po stanu, 'pomaže' im u poslovima i voli glasno komunicirati, gotovo kroz razgovor. Zbog toga je po ponašanju često uspoređuju s psom. Unatoč prijateljskoj naravi, može biti, kako upozorava VCA, i naprasite naravi te ima izraženo dominantan karakter - s drugim mačkama i psima uglavnom se dobro slaže, no voli preuzeti vodeću ulogu u zajednici, stoga se uvođenje novih kućnih ljubimaca preporučuje postupno i pod nadzorom.

Njega i zdravlje

Jednoslojna, svilenkasta dlaka bez podlanke razmjerno se malo filca i zahtijeva samo tjedno do dvotjedno češljanje finim češljem ili četkom, ljeti nešto češće zbog linjanja. Turska angora inače je čvrsta i dugovječna pasmina; glavna specifična briga je gore spomenuta povezanost bijele/plavooke boje s urođenom gluhoćom, a inače se smatra razmjerno zdravom prirodnom pasminom bez izraženih genetskih opterećenja tipičnih za neke umjetno oblikovane pasmine.

Temperament

Inteligentna, atletska i iznimno društvena mačka jake volje - voli biti u središtu zbivanja, glasno 'razgovara' s vlasnicima i prati ih po stanu, no pritom je i pomalo dominantna prema drugim kućnim ljubimcima.

Komu je namijenjena

Iskusnije vlasnike mačaka i obitelji koje mački mogu posvetiti puno pažnje, igre i mentalnih izazova te je prihvatiti kao ravnopravnog, prilično samosvojeg člana kućanstva.

Životni prostor

Dobro se prilagođava životu u stanu ako ima na raspolaganju visoke police, penjalice za mačke i dovoljno prilika za kretanje i igru - riječ je o atletskoj i znatiželjnoj pasmini kojoj je potreban vertikalni prostor i svakodnevna stimulacija.

Njega

Jednoslojnu svilenkastu dlaku češljamo jednom do dvaput tjedno finim češljem ili četkom, ljeti nešto češće zbog linjanja; kupanje nije često potrebno. Kod bijelih mladunaca plavih očiju preporučuje se BAER testiranje sluha, a inače je riječ o čvrstoj, dugovječnoj pasmini bez izraženih nasljednih opterećenja.

Prednosti i mane

Prednosti pasmine

elegantan i atletski izgled, jako vezana uz obitelj i interaktivna, jednostavna njega jednoslojne dlake bez podlanke

Na što paziti

treba puno druženja i mentalnih izazova, može biti glasna i naprasite naravi, bijele jedinke s plavim očima nosi povećan rizik od gluhoće

Česta pitanja

Jesu li sve turske angore bijele?

Ne. Povijesno je pasmina dugo priznavana isključivo u bijeloj boji (CFA je tako registrira od 1968.), a od 1978. priznate su gotovo sve boje i uzorci osim čokoladne, lila i colourpoint uzorka. Bijela s plavim ili odd-eyed očima ostaje najikoničnija varijanta.

Jesu li bijele turske angore doista češće gluhe?

Da, postoji dobro dokumentirana genetska povezanost. Istraživanje u časopisu G3 pokazalo je pleiotropni učinak gena za bijelu boju (W) na sluh i boju šarenice, a prema podacima International Cat Care mačka s dva plava oka 3 do 5 puta je vjerojatnije gluha od mačke bez plavih očiju. Preporučuje se BAER testiranje mladunaca.

Kako razlikujemo tursku angoru od turskog vana?

Turski van zasebna je pasmina s područja jezera Van, veća i mišićavija, prepoznatljiva po karakterističnom 'van' uzorku (bijelo tijelo s obojenom glavom i repom). Turska angora je vitkija i dopušta jednobojne, dvobojne ili uzorkovane kombinacije, ali ne i taj specifičan van uzorak.

Kako je Zoološki vrt u Ankari spasio pasminu od izumiranja?

Budući da je pasmina u Europi zbog križanja s perzijskom mačkom gotovo nestala, Zoološki vrt u Ankari od 1962. vodio je strog, znanstveno utemeljen uzgojni program isključivo bijelih turskih angora plavih, jantarnih ili odd-eyed očiju uz precizne rodovnike. Godine 1962./1963. prvi uzgojni par poklonio je američkom bračnom paru Grant, čime je postavljen temelj uzgoja izvan Turske.

Je li turska angora prikladna za početnike?

Uvjetno. Njega dlake je jednostavna, no mačka je vrlo aktivna, glasna i emocionalno zahtjevna - treba puno interakcije, igre i mentalnih izazova, stoga je prikladnija za vlasnike spremne svakodnevno posvetiti vrijeme druženju.

Slaže li se turska angora dobro s drugim kućnim ljubimcima?

U pravilu da, no ima izrazito dominantan karakter i voli preuzeti vodeću ulogu u kućanstvu. S drugim mačkama i psima obično se dobro slaže, no preporučuje se postupno i nadzirano uvođenje novog ljubimca.

Srodne pasmine

Podaci o pasmini uređivački su pripremljeni na portalu Živalce.si.

Izvori i dodatno čitanje