Somalijska mačka

O pasmini

Somalijska mačka (somali) je polu-dugodlaka mačka lisičjeg izgleda, prepoznatljiva po bujnom repu, čupavim ušima i tikiranoj (agouti) dlaci s metalnim sjajem. Po veličini i građi vrlo je slična abesinskoj mački - zapravo je riječ o njezinoj dugodlakoj inačici, nastaloj iz istog genskog fonda. Somalijske mačke su srednje velike, mišićave i iznimno energične, popularne zbog znatiželjne, igrive i društvene naravi. Podrijetlo 'Etiopija/SAD' odražava dvojnu pozadinu pasmine: ime dolazi od susjedne zemlje nekadašnje Abesinije (Etiopije), dok se stvarni razvoj pasmine u samostalnu, priznatu pasminu dogodio u Sjevernoj Americi sredinom 20. stoljeća.

Somali i abesinska mačka: dugodlaki rođak

Somalijska mačka nije nastala kao samostalna pasmina, nego je dugodlaka inačica abesinske mačke (na portalu je pronađete pod abesinska mačka) - obje nose isti latinski naziv Felis catus i potječu iz istih linija. Gen za dugu dlaku je recesivan i desetljećima se povremeno pojavljivao u leglima čistokrvnih abesinskoj mački, a da ga uzgajivači nisu namjerno razvijali, jer je kratkodlaka varijanta genetski dominantna; dugodlaki mladunci rađali su se samo kad su oba roditelja bila skriveni nositelji istog gena. Prema nekim izvještajima, kanadska uzgajivačica Mary Mailing je već 1963. na lokalnoj izložbi pokazala takvu mačku, što je privuklo pažnju sudca Kena McGilla. Dokumentiranu ulogu u razvoju pasmine ipak ima prije svega američka uzgajivačica abesinskoj mački Evelyn Mague, koja je sredinom 60-ih kod svojih mačaka otkrila istu pojavu te 1965. uzgojila mačka Georgea - jednog od prvih namjerno priznatih dugodlakih abesinskoj mački. Mague je novu pasminu nazvala somali po Somaliji, susjednoj zemlji nekadašnje Abesinije (danas Etiopije); izbor imena bio je isključivo geografski i simboličan, jer stvarne uzgojne djelatnosti u Somaliji nije bilo. Američko udruženje CFA priznalo je somalija za prvenstveno natjecanje 1979. godine.

Izgled i dlaka

Somalijska mačka je srednje velika i atletska mačka s klinastom glavom, velikim ušima s čupercima dlake na vrhovima i velikim, izražajnim očima. Njezina najprepoznatljivija osobina je tikirana (agouti) dlaka - svaka pojedina dlaka ima nekoliko naizmjeničnih svijetlih i tamnih pruga, zbog čega krzno izgleda kao da ima sjajan, metalni sjaj. Dlaka je polu-duga do duga, mekana i fina, bez guste podlake koja bi se pretjerano filcala, s izraženim 'hlačama' na stražnjim nogama i bogatim, kićenim repom. Boje uključuju crveno-smeđu (ruddy), cimetovu, plavu i smeđkastu (fawn), a neka udruženja priznaju i čokoladnu i lila varijantu.

Temperament i narav

Somalijci važe za jedne od najenergičnijih i najznatiželjnijih mačjih pasmina. Igrivi su cijeli život, vole se penjati, skakati i istraživati svaki kutak doma, a poznati su i po vještini otvaranja ormarića i ladica. Unatoč visokoj aktivnosti, jako su vezani za ljude - žele biti u blizini članova obitelji, prate ih iz sobe u sobu, a naklonost izražavaju guranjem glave i gnječenjem šapama. Nisu mačke koje bi bile zadovoljne ako ih se dulje vrijeme ostavi same bez poticaja.

Aktivnost i prostor

Zbog iznimne energije i potrebe za kretanjem, somalijska mačka nije idealan izbor za mali stan bez dodatnog obogaćivanja okoliša. Treba joj visoke penjalice za mačke, police za penjanje i svakodnevna interaktivna igra, inače može postati destruktivna ili razviti tjeskobu zbog odvajanja. U dovoljno velikom i obogaćenom prostoru, pa i u stanu, dobro se snalazi, no vlasnik mora osigurati dovoljno vertikalnog prostora i vremena za igru - zato je svrstavamo među pasmine uvjetno prikladne za stanovanje u stanu.

Zdravlje

Budući da somalijska mačka potječe iz iste genetske osnove kao abesinska mačka, s njom dijeli i neke nasljedne bolesti. Manjak piruvat kinaze (PK) nasljedni je poremećaj metabolizma crvenih krvnih stanica koji uzrokuje hemolitičku anemiju; kod somalijaca je učestalost mutiranog gena u pojedinim populacijama procijenjena između 10 i 28 %, stoga se genetsko testiranje prije uzgoja preporučuje, a kod pojedinih udruženja (npr. GCCF) i zahtijeva. Somalijci su, uz abesinske mačke i nekoliko drugih pasmina, uvršteni i među pasmine podložne kasnoj progresivnoj atrofiji mrežnice (PRA-rdAc), nasljednoj degeneraciji mrežnice uzrokovanoj mutacijom gena CEP290 koja vodi u postupno sljepilo između treće i pete godine života; i za nju postoji pouzdan genetski test. Renalna (bubrežna) amiloidoza dobro je dokumentirana nasljedna bolest kod abesinskoj mački, dok je kod somalijaca u stručnoj literaturi manje precizno istražena - unatoč tome, i službena stranica američkog udruženja CFA spominje je kao bolest o kojoj bi budući vlasnici somalija trebali razgovarati s uzgajivačem, jer genetsko testiranje za nju trenutačno nije moguće.

Njega

Unatoč dugoj dlaci, njega somalijske mačke nije zahtjevna jer dlaka nema gustu podlaku i rijetko se filca ili čvora - tjedno četkanje obično je dovoljno, a u razdobljima intenzivnijeg linjanja preporučuje se češće četkanje. Redovito treba brinuti i o zubnoj higijeni, jer su mačke ove genetske skupine sklone bolestima desni, te o rezanju pandži.

Prikladnost za obitelj

Somalijci su društvene mačke koje se u pravilu dobro slažu s djecom i drugim kućnim ljubimcima, jer su socijalne i vole dijeliti prostor s društvom. No zbog visokih zahtjeva za pažnjom, igrom i obogaćivanjem okoliša nisu najprikladniji za potpuno neiskusne vlasnike ili kućanstva u kojima bi mačka veći dio dana provodila sama - bez dovoljno poticaja mogu postati tjeskobni ili destruktivni. Idealan vlasnik je aktivan, ima vremena za svakodnevnu igru i spreman je mački ponuditi bogato, vertikalno obogaćeno okruženje.

Prednosti i mane