Singapura (Singapura)

O pasmini

Singapura se smatra jednom od najmanjih priznatih pasmina domaće mačke na svijetu: prema standardu američkog udruženja Cat Fanciers' Association (CFA) odrasla ženka teži tek oko 1,8 do 2,3 kilograma, a mužjak od 2,7 do 3,2 kilograma. Unatoč sitnoj građi ne radi se o krhkoj mački - tijelo je mišićavo i kompaktno, a posebno upadaju u oči velike uši i oči koje odaju dojam stalne budnosti i znatiželje. Ime je dobila po nekadašnjem malajskom nazivu za Singapur.

Podrijetlo i sporna povijest

Službena priča kaže da su američki bračni par Hal i Tommy Meadow 1975. godine iz Singapura u SAD donijeli nekoliko smeđe iscrtanih uličnih mačaka te od njih razvili novu pasminu; CFA ju je registrirao 1981., a status prvenstva dobila je 1988. No priča je krajem 1980-ih i početkom 1990-ih postala jedna od najspornijih u cijeloj mačjoj kinologiji. Otkriveni su uvozni dokumenti koji su pokazivali da je Tommy Meadow 1974. u Singapur dovela abisinske i burmanske mačke - dakle prije navodnog 'otkrića' uličnih mačaka. Meadow je 1990. u razgovoru za list The Straits Times priznala da je izvorna priča djelomično izmišljena te je iznijela izmijenjenu verziju: mačke navodno potječu od singapurskih beskućnica koje je njezin suprug Hal poslao u SAD 1971. godine. U veljači 1991. morala je objašnjenja dati i upravnom odboru CFA-a, koji je istragu zaključio u listopadu 1990. bez utvrđenih nepravilnosti, zadržavši pasmini status 'prirodne pasmine'. Pitanje je djelomično razriješilo neovisno genetsko istraživanje iz 2007./2008. (Lipinski i sur., objavljeno u časopisu Genomics), koje je obuhvatilo 22 pasmine i utvrdilo da je Singapura genetski gotovo identična burmanskoj mački, dok je njezina povezanost sa stvarnim uličnim mačkama Singapura znatno slabija. To upućuje na to da je u nastanku pasmine vjerojatno sudjelovala burmanska mačka, a ne samo navodne singapurske ulične mačke. Poštenje prema čitatelju zahtijeva da prikažemo obje strane: tradicionalnu priču o otkriću i kasniju, dokumentima i DNK potkrijepljenu verziju prema kojoj je pasmina velikim dijelom oblikovana u SAD-u.

Nacionalna maskota Singapura

Baš u vrijeme kada se priča o podrijetlu počela urušavati, turistički ured Singapura (tadašnji Singapore Tourist Promotion Board, danas Singapore Tourism Board) proglasio je mačku između 1990. i 1991. nacionalnom maskotom pod imenom 'Kucinta' - skovanicom malajskih riječi za mačku (kucing) i ljubav (cinta). Uz rijeku Singapore postavljeno je nekoliko skulptura mačke, a CFA je na svojoj službenoj stranici i danas opisuje kao svojevrsni 'živi nacionalni spomenik' Singapura. Turistička kampanja postupno je napuštena oko 2000. godine, kada su ulične mačke u stambenim naseljima ponovno počele biti percipirane kao problem.

Izgled i prepoznatljivo krzno

CFA standard kod Singapure dopušta samo jednu bojnu varijantu: sepia-agouti s iscrtanim ('ticked') uzorkom - toplu boju bjelokosti prekrivaju tamnosmeđe (kakao) pruge, pri čemu svaka dlaka ima najmanje dvije tamne pruge odvojene svjetlijim zonama. Učinak podsjeća na staru sepia fotografiju. Krzno je kratko, fino i priljubljeno uz tijelo, pa zahtijeva vrlo malo njege. Tijelo je unatoč maloj veličini čvrsto i mišićavo, noge razmjerno snažne, glava zaobljena, a vrat kratak i debeo.

Karakter

Singapura je iznimno igriva, znatiželjna i nestašna mačka koja ostaje aktivna cijeli život. Voli se penjati, istraživati i promatrati okolinu s visine, a pritom je jako vezana uz svoje ljude i ne voli dugo ostajati sama. Prema strancima i novim okolinama isprva zna biti suzdržana ili plaha te joj treba vremena da se navikne, a lako je uplaši i iznenadna buka. Kada stekne povjerenje, postaje iznimno nježna i društvena mačka koja rado prati članove obitelji po stanu.

Zdravlje i genetska raznolikost

Singapura se općenito smatra zdravom pasminom bez raširenih kroničnih bolesti, a očekivani životni vijek od 11 do 15 godina (pojedinačni slučajevi i do 18 godina) dugačak je za mačku. Ipak, pasmina ima važnu posebnost: cijela suvremena populacija potječe od vrlo malog broja utemeljiteljskih mačaka iz 1970-ih i ranih 1980-ih, zbog čega ima jednu od najnižih razina genetske raznolikosti među svim dosad genetski istraženim mačjim pasminama (Lipinski i sur., 2007./2008.). Uski genski fond povezan je s dva dokumentirana problema: nedostatkom enzima piruvat kinaze (PK Def) - nasljednim poremećajem krvi koji može uzrokovati hemolitičku anemiju, a potječe iz abisinske genetske linije - koji se danas DNK testiranjem aktivno uklanja iz uzgojnih programa; te maternalnom inercijom (slabim trudovima tijekom poroda) zbog koje neke ženke zahtijevaju carski rez. Britansko udruženje GCCF stoga je preko svog odbora za pasminu odobrilo kontrolirani program međupasminskog križanja radi širenja genskog fonda.

Njega i životni prostor

Njega krzna je minimalna - povremeno češljanje posve je dovoljno. Zbog visoke energije potrebne su joj igračke, penjalice i police te redovita interaktivna igra s vlasnikom. Zbog male veličine i navike života u zatvorenom prostoru dobro se prilagođava stanu, no treba joj dovoljno poticaja jer inače može postati nemirna ili destruktivna. Budući da potječe iz tropske klime i osjetljiva je na glasnu ili kaotičnu okolinu, najbolje joj odgovaraju mirniji, topli domovi bez propuha.

Za koga je prikladna

Singapura je odličan izbor za vlasnike koji žele aktivnu, uz ljude vezanu mačku i spremni su svaki dan posvetiti vrijeme igri i druženju. Dobro se slaže sa starijom, mirnom djecom koja znaju pažljivo postupati sa sitnom mačkom, a uz postupno i oprezno upoznavanje može se naviknuti i na druge mačke ili mirne pse. Zbog sitne građe, početne plašljivosti i visokih zahtjeva za pažnjom nije nužno najbolji izbor za bučna kućanstva s malom djecom, razigranim psima ili za posve neiskusne vlasnike koji traže nezahtjevnu 'prvu mačku'.

Prednosti i mane