Sfinks (Sphynx)

O pasmini

Sfinks mačka je jedna od najprepoznatljivijih mačjih pasmina na svijetu upravo zbog izgleda bez dlake, no zapravo nije potpuno gola - kožu joj prekriva tanak, jedva vidljiv paperjast sloj, sličan breskvinoj kožici. Pasmina je nastala iz prirodne genetske mutacije koja se pojavila 1966. u Torontu u Kanadi, po čemu je dobila i ime 'sfinks mačka', zbog sličnosti s egipatskim kipovima. Budući da nema klasičnu dlaku, treba bitno drugačiju, često zahtjevniju njegu kože, ušiju i temperature nego dlakave pasmine - suprotno raširenom mitu da 'gola mačka znači bez njege'. Uz to je poznata po iznimno društvenoj, na ljude vezanoj naravi, zbog koje mnoge podsjeća na psa.

Genetika bez dlake

Golost sfinks mačke nije bolest ni gubitak dlake, nego posljedica recesivne mutacije gena KRT71, važnog za stvaranje keratina u unutarnjoj ovojnici dlačnog folikula. Zbog mutacije dlaka nema čvrsto oblikovan korijen pa ispada gotovo odmah, prije nego što izraste u vidljivu dlaku. Mačka mora naslijediti mutirani oblik gena od oba roditelja da bi se rodila bez dlake. Posljedica nije potpuna golost - većina sfinks mački ima tanak, jedva vidljiv paperjast sloj po tijelu te ponešto više kratke dlake na hrptu nosa, ušima i repu.

Njega kože i kupanje

Budući da sfinks mačka nema dlaku koja bi upijala prirodna kožna ulja, ona se nakuplja na koži i može uzrokovati masne mrlje, neugodan miris ili nadraženost kože ako se redovito ne uklanjaju. Izvori o njezi preporučuju kupanje otprilike jednom tjedno do jednom u dva tjedna, ovisno o pojedinoj mački i količini izlučenog ulja - nekima treba češće kupanje, drugima rjeđe. Za pranje treba koristiti blage šampone namijenjene mačkama, jer prečesto ili agresivno pranje može isušiti kožu i zapravo povećati lučenje ulja. To znači da je njega kože kod sfinks mačke zahtjevnija, a ne manje zahtjevna, nego kod dlakavih pasmina.

Osjetljivost na temperaturu i sunce

Bez izolacijskog sloja dlake sfinks mačka brzo gubi tjelesnu toplinu, pa u hladnom okruženju traži topla mjesta, deke ili ljudsku blizinu, a po potrebi joj koristi i odjeća za mačke. Isto vrijedi za sunce: koža sfinks mačke izložena je izravnoj sunčevoj svjetlosti i može zadobiti opekline, stoga veterinarski izvori odsvjetuju dulje izlaganje suncu bez zaštite, poput zaštitne odjeće ili sigurne zaštite od sunca za mačke. Zbog tih rizika sfinks mačka se preporučuje isključivo kao mačka za život u zatvorenom prostoru.

Uši, nokti i kožni nabori

Isti višak kožnog ulja koji se nakuplja na tijelu često se nakuplja i u ušnom kanalu, gdje se miješa s prirodnim ušnim voskom u tamnu, gustu masu; budući da sfinks mačka nema dlaku koja bi štitila kanal od prašine i vlage, upale uha su kod nje češće nego kod drugih pasmina. Preporučuje se redovito, tjedno čišćenje ušiju blagim sredstvom za mačke. Pozornost trebaju i kožni nabori (osobito oko vrata i šapa) te nokti, koje treba redovito rezati.

Zdravlje srca (HKM)

Kod sfinks mački je, kao i kod nekoliko drugih pasmina mačaka, dokumentirana hipertrofična kardiomiopatija (HKM) - najčešća srčana bolest u mačaka. Istraživači su kod sfinks mačaka otkrili varijantu gena ALMS1 povezanu s bolešću, no pronađena je kod samo oko 60% oboljelih životinja, što znači da su kod sfinks mačaka vjerojatno uključeni i drugi, još ne posve razjašnjeni genetski čimbenici. Genetski test na tu varijantu nije pouzdan pokazatelj: mačka bez pronađene mutacije ipak može oboljeti, a mačka s mutacijom možda nikad neće razviti bolest. Zato veterinarske genetske klinike mačkama s pozitivnim testom preporučuju redovite (godišnje) preglede srca ultrazvukom.

Temperament sličan psu

Sfinks mačke se smatraju jednom od najdruštvenijih i na ljude najvezanijih mačjih pasmina - znatiželjne su, prate vlasnike po stanu, glasno komuniciraju i aktivno traže pozornost, zbog čega ih vlasnici, a i veterinari, često opisuju kao 'pse u mačjem tijelu'. Loše podnose dugotrajnu samoću, pa im godi društvo čovjeka ili drugog kućnog ljubimca tijekom dana.

Prikladnost za obitelj

Zbog društvenosti, razigranosti i strpljivosti sfinks mačke se u pravilu dobro slažu s djecom i drugim kućnim ljubimcima, iako je kod male djece preporučljiv nadzor jer njihova osjetljiva, nezaštićena koža nije otporna na grubo rukovanje. Velika britanska studija VetCompass iz 2024., koja je analizirala podatke o gotovo 8.000 mačjih smrti, kod sfinks mačaka je zabilježila znatno kraći prosječni životni vijek (6,7 godina) od prosjeka svih pasmina (11,7 godina), što istraživači povezuju s većom opterećenošću pasminski uvjetovanim bolestima. To ne znači da će svaka sfinks mačka kratko živjeti, no pokazuje da je riječ o pasmini kojoj treba pažljiv, informiran vlasnik.

Prednosti i mane