Ragdoll mačka (Ragdoll)

O pasmini

Ragdoll je diljem svijeta poznat po tome da se navodno potpuno opusti kada ga podignete, kao da je od krpe – otud i ime pasmine. Ta je slika dijelom točna, dijelom mit. Znanstveno potvrđenog, za pasminu specifičnog tjelesnog refleksa 'omlitavljenja' nema – nitko ga nije sustavno istražio niti dokazao. Ono što je dokumentirano i doista posebno kod ragdolla jest iznimno smiren, povjerljiv temperament koji podnosi dodir i nošenje, a koji je pasmina namjerno odabirana kroz generacije uzgoja. Neke mačke doista postanu opuštenije od drugih pasmina kad ih podignete, druge se uopće ne opuste – razlika ovisi o jedinki, navici na rukovanje, raspoloženju i načinu na koji je podižete.

Podrijetlo pasmine

Pasmina potječe s početka 1960-ih iz Riversidea u Kaliforniji, gdje je uzgajivačica Ann Baker započela uzgoj s bijelom dugodlakom mačkom po imenu Josephine. Povijest prvih generacija poznata je uglavnom iz vlastitih, često proturječnih pripovijesti same Baker, pa je treba uzeti s rezervom – neke tvrdnje iz tog razdoblja (primjerice priče o tome kako je nesreća navodno promijenila Josephinienu narav) nisu povijesno provjerljive i spadaju više u folklor pasmine nego u dokumentiranu činjenicu. Pouzdanije je da je Baker 1971. zaštitila ime i osnovala vlastiti, zatvoreni registar, čime je uzgoj ograničila. Tek kad su se 1975. od nje odvojili uzgajivači Denny i Laura Dayton te pasminu otvorili drugim registrima, krenuo je put prema službenom priznanju – CFA ju je registrirala 1993., a TICA ju je prihvatila već ranije, krajem 1970-ih.

Veličina

Ragdoll je jedna od najvećih domaćih pasmina mačaka: mužjaci često dosežu ili premašuju 9 kg, ženke su obično manje. Posebnost pasmine iznimno je sporo odrastanje – prema službenom standardu udruge TICA mačka doseže punu tjelesnu veličinu i težinu tek s otprilike četiri godine, a konačnu boju krzna oko treće godine. To znači da je jednogodišnji ili dvogodišnji ragdoll tek na pola puta do svog konačnog izgleda, što je vrijedno znati prije nego što procijenite veličinu mladunčeta ili mlađe odrasle jedinke.

Njega dlake

Krzno je srednje dugo i sastoji se uglavnom od pokrovnih dlaka, a poddlake ima malo, zbog čega se manje čupa i manje je sklono zapetljavanju nego kod nekih drugih dugodlakih pasmina, primjerice perzijske mačke. To ne znači da njega nije potrebna: preporučuje se češljanje jednom do dvaput tjedno, a tijekom sezonskog linjanja češće. Boja je uvijek takozvani 'point' uzorak – ista genetika kao kod sijamske mačke – s izrazito plavim očima i tamnijim vrhovima na licu, ušima, nogama i repu.

Hipertrofična kardiomiopatija

Najvažnija zdravstvena tema kod ragdolla jest hipertrofična kardiomiopatija (HCM), nasljedna bolest srčanog mišića kod koje je u ove pasmine identificirana specifična mutacija R820W u genu MYBPC3. Nasljeđivanje je autosomno dominantno s nepotpunom penetracijom, što znači da neke mačke s mutacijom nikad ne razviju bolest, druge je razviju tek u starijoj dobi. Mačke s dvije kopije mutirane varijante (homozigoti) obično imaju raniji i teži tijek bolesti. Dostupan je genetski test (bris obraza ili krv), no on sam nije dovoljan – veterinarski genetski laboratoriji izričito upozoravaju da i mačka s negativnim testom može razviti HCM zbog drugih, još neutvrđenih uzroka, dok se mačkama s pozitivnim rezultatom preporučuje redoviti godišnji ultrazvučni pregled srca. Zanimljivo je da je ista mutacija povezana s hipertrofičnom kardiomiopatijom i kod ljudi, zbog čega je ragdoll postao važan prirodni model u kardiološkim istraživanjima. Genetsko testiranje oba roditelja prije uzgoja stoga je nužno, a vlasnicima kućnih ljubimaca preporučljivo barem radi procjene rizika.

Ostali zdravstveni rizici

Osim HCM-a, istraživanja kod ragdolla spominju i nešto povećan rizik od mokraćnih kamenaca, ali i manju učestalost dijabetesa u usporedbi s miješanim pasminama. Zbog velike tjelesne mase i razmjerno niske potrebe za kretanjem, pasmina je sklona i prekomjernoj tjelesnoj težini ako se hrana i aktivnost ne kontroliraju. U svakodnevnom životu ragdoll je poznat kao iznimno druželjubiv, prilagodljiv suživotnik prijateljski nastrojen prema djeci i drugim životinjama u kućanstvu, koji rado prati vlasnika po stanu i može naučiti jednostavne trikove poput donošenja predmeta. Zbog niske aktivnosti i prilagodljivosti pogodan je za život u stanu, no budući da je toliko vezan uz društvo, nije mačka koja dobro podnosi duge sate potpune samoće – najbolje napreduje ondje gdje ima redovito društvo ljudi ili drugih životinja.

Prednosti i mane