O pasmini
Perzijska mačka jedna je od najprepoznatljivijih pasmina na svijetu - zbog iznimno duge, guste dlake i posve spljoštenog, okruglog lica. Takva ekstremna građa glave nosi i ozbiljne zdravstvene teme koje se ne smiju zanemariti: otežano disanje, kronično suzenje očiju i zbijenost zubi, uz genetsku bolest policističnih bubrega (PKD1), koja je desetljećima bila vodeća nasljedna bolest pasmine. S druge strane, perzijska mačka iznimno je mirna, tiha i domaća životinja kojoj treba malo kretanja, ali zato mnogo svakodnevne njege dlake.
Podrijetlo i put do Britanije
Preci pasmine bile su dugodlake mačke iz Perzije/Irana i Afganistana, koje su u Europu stigle već u 17. stoljeću zahvaljujući talijanskim trgovcima. Suvremenu pasminu su, međutim, uglavnom oblikovali britanski uzgajivači - perzijske mačke prevladale su već na prvoj izložbi mačaka u Londonu 1871., a 1906. bile su jedna od šest osnivačkih pasmina američkog udruženja CFA.
Od prirodnog do ekstremnog tipa
Prvotne perzijske mačke imale su razmjerno normalnu njušku. Spontana mutacija krajem 1950-ih donijela je tzv. 'peke-face' tip s iznimno spljoštenim licem, koji je nakratko priznat kao zasebna varijanta, no zbog zdravstvenih problema napušten do sredine 1990-ih. Njegovo je nasljeđe ipak ostalo: tijekom 1970-ih i 1980-ih američki su uzgajivači počeli ciljano naglašavati ekstremni tip glave ('ultra-tipiziranje'), a CFA je 2007. u standard čak upisala okomito poravnanje čela, nosa i brade. Danas zato postoje i ekstremno spljošteni izložbeni tipovi i umjereniji 'tradicionalni' odnosno doll-face perzijci.
Spljošteno lice i disanje
Zbog izrazito skraćene njuške mnoge perzijske mačke imaju uže nosnice i nepravilno postavljene nosne školjke - potonje je utvrđeno kod otprilike petine pregledanih brahiocefaličnih mačaka. Posljedice su glasnije disanje, hrkanje, brže zamaranje pri naporu i lošije podnošenje vrućine. Problemi su u pravilu blaži nego kod ekstremno brahiocefaličnih pasmina pasa, no stvarni su i dokumentirani, a teži oblici ponekad zahtijevaju kiruršku korekciju nosnica.
Suzenje i oči
Spljošteno lice skraćuje i iskrivljuje suzne kanaliće, a plitka očna duplja povećava izloženost očne jabučice - u jednom je istraživanju izmjereno gotovo četiri puta veće izbočenje jabučice iz orbite u odnosu na obične domaće mačke. Posljedica je kronično suzenje (epifora) koje može nadraživati kožu ispod očiju, a povećan je i rizik od čira na rožnici jer perzijske mačke imaju i smanjenu osjetljivost rožnice. Redovito čišćenje predjela oko očiju stoga je dio svakodnevne njege.
Zubi
Skraćena čeljust često ne pruža dovoljno mjesta za sve zube, pa su kod perzijskih mačaka česti nepravilni položaji zubi - jedno je istraživanje kod perzijskih mačaka u prosjeku zabilježilo dva neporavnata zuba, naspram gotovo nula kod domaćih kratkodlakih mačaka. To povećava rizik nakupljanja zubnog plaka i bolesti desni.
PKD1 i genetsko testiranje
Policistična bolest bubrega (PKD1) bila je toliko česta kod perzijskih mačaka da su je nekad nazivali 'bolešću perzijskih mačaka' - devedesetih i početkom 2000-ih ultrazvukom je bilo zahvaćeno od 33 do gotovo 50 posto pregledanih životinja. Otkriće mutacije u genu PKD1 omogućilo je precizan DNK test koji nosioce prepoznaje već kod mladunčadi. Zahvaljujući sustavnom testiranju u uzgoju, učestalost je u testiranim populacijama znatno pala - brazilska je studija, primjerice, zabilježila pad s 33 na 5 posto unutar manje od desetljeća - iako mutacija kod netestiranih linija i dalje nije rijetkost. Kupci mladunčadi trebali bi uvijek provjeriti jesu li roditelji DNK testirani.
Svakodnevna njega dlake
Duga, gusta poddlaka zahtijeva svakodnevno češljanje metalnim češljem, jer se inače brzo zapetlja u čvorove, osobito iza ušiju, ispod pazuha i oko stražnjice. Preporučuje se i kupanje otprilike svakih četiri do šest tjedana, a čvorove treba potpuno ukloniti prije kupanja jer ih voda samo dodatno stegne. Zbog opsega njege mnogi se vlasnici odlučuju za profesionalno šišanje i kupanje.
Mirna narav, niska aktivnost
Perzijska mačka poznata je po smirenoj, tihoj naravi i niskoj potrebi za kretanjem - radije počiva u krilu nego što lovi igračke po stanu. Upravo ta smirenost čini je idealnom za stanove i mirna kućanstva, no ujedno znači da treba paziti na tjelesnu težinu jer suvišni kilogrami dodatno opterećuju već otežano disanje.
Temperament
mirna, nježna, tiha, domaća, strpljiva
Komu je namijenjena
Mirne obitelji, umirovljenike, ljubitelje njege dlake
Životni prostor
Izvrsna za stanove; ne treba joj vrt ni velik prostor
Njega
Svakodnevno češljanje, redovito kupanje, čišćenje očiju, praćenje disanja i bubrega (PKD1)
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
iznimno mirna i tiha narav, prikladna za stanove i mirna kućanstva, vrlo niska potreba za kretanjem i napornom igrom
Na što paziti
spljošteno lice povećava rizik od otežanog disanja, suzenja očiju i zubnih problema, duga dlaka zahtijeva svakodnevno češljanje i redovito kupanje, bez provjereno testiranih roditelja postoji rizik od nasljedne bolesti bubrega PKD1
Napomene
Perzijska mačka ekstreman je primjer spljoštenog mačjeg lica (brahiocefalija), što može značiti otežano disanje, kronično suzenje očiju i zbijenost zubi - izraženije nego kod običnih mačaka, no u pravilu blaže nego kod ekstremno brahiocefaličnih pasmina pasa. Pasmina je povijesno bila jako opterećena i nasljednom bolešću bubrega PKD1; prije kupnje mladunčeta uvijek provjerite imaju li roditelji važeći DNK test na PKD1.
