O pasmini
Norveška šumska mačka velika je, prirodno nastala pasmina iz skandinavskih šuma, poznata po trostrukoj, vodootpornoj dlaci i mirnoj samostalnosti, a nosi i jednu od najpozitivnijih priča u genetici mačjih pasmina: nekoć smrtonosnu metaboličku bolest genetsko je testiranje danas gotovo istisnulo iz pasmine. Odrasli mužjaci mogu doseći i do 9 kg, no 'odraslost' kod ove pasmine traje gotovo pet godina.
Mitologija vikinškog doba
Preci današnjeg skogkatta ('šumska mačka' na norveškom) lovili su miševe na norveškim farmama, a prema predaji i na vikinškim brodovima, davno prije nego što su postojale izložbe mačaka. Američko udruženje CFA u svojoj službenoj povijesti pasmine izravno spominje mitologiju: božica plodnosti Freyja navodno je putovala kolima koja su vukle velike mačke, a norveške narodne priče opisuju planinsku 'vilinsku mačku' dovoljno spretnu da se penje po strmim liticama. Koliko je od toga doista vezano uz pretka današnje pasmine, nemoguće je dokazati, no veza između norveških domorodačkih mačaka i Freyjinih mačaka autentičan je i dugotrajan dio norveškog kulturnog pamćenja, a ne marketinška izmišljotina.
Stvorena za norveške zime
Dlaka po kojoj je pasmina odmah prepoznatljiva nije naknadno dodano izložbeno obilježje, nego pravi alat za preživljavanje. Gusta, vunasta donja dlaka zadržava toplinu uz kožu, dok dugi, sjajni pokrovni dlačici stvaraju vanjski sloj koji odbija kišu i snijeg prije nego što dopru do kože. Rezultat je istovremeno prirodna kabanica i prirodni džemper u jednoj dlaci, dopunjeni velikim, snažnim šapama prilagođenima hodanju po snijegu i penjanju po drveću. Norveška udruženja pasmine ovu prirodnu populaciju, koja je poluslobodno živjela u norveškim šumama, prate unatrag sve do razdoblja prije bilo kakvog organiziranog uzgoja u 20. stoljeću.
Priča o uspjehu genetike
Bolest nakupljanja glikogena tipa IV (GSD IV) metabolička je bolest koja se među mačkama javlja isključivo kod ove pasmine, a uzrokuje je specifična preraspodjela u genu GBE1. Mačići koji naslijede dvije oštećene kopije gena ili ugibaju od niske razine šećera u krvi ubrzo nakon rođenja, ili naizgled zdravi razviju napredujuću mišićnu slabost i zatajenje srca do otprilike 15. mjeseca života – povijesno gledano, uvijek sa smrtnim ishodom. Genetski test na tu mutaciju, razvijen u SAD-u 1996. i dostupan u Europi od 2007., potpuno je promijenio situaciju: uzgajivači danas brisom sluznice obraza prepoznaju nositelje mutacije i jednostavno izbjegavaju parenje dvaju nositelja, umjesto da dobre mačke posve isključe iz uzgoja. Međunarodni programi testiranja, usklađeni preko zdravstvenih baza mačjih registara, provode se od 2008., a GSD IV je danas u testiranim, registriranim linijama rijetkost – prava pobjeda konzervacijske genetike, a ne trajna prijetnja mački iz dobrog uzgojnog programa.
Srce i dalje treba pratiti
Za razliku od Maine Coona, kod kojeg specifična genska mutacija uzrokuje hipertrofičnu kardiomiopatiju (HCM) i može se izravno testirati, norveška šumska mačka ima obiteljski oblik srčane bolesti s dokumentiranim nasljednim obrascem, no bez još identificirane pojedinačne mutacije. Veterinarska kardiološka istraživanja stoga preporučuju redovite ultrazvučne preglede srca – uz nešto niži granični prag debljine stijenke nego kod drugih pasmina – umjesto jednokratnog genetskog testa, jer je probir ultrazvukom trenutno jedina pouzdana metoda ranog otkrivanja.
Sporo odrasta
Većina mačaka odraslu veličinu doseže unutar godine dana, no ova pasmina ne. Norveške šumske mačke obično dosegnu odraslu visinu u prvoj ili drugoj godini, no još se nekoliko godina 'pune' u kostima, mišićima i dlaci – izvori o pasmini kao vrijeme do pune tjelesne zrelosti navode otprilike pet godina, što je jedno od najduljih razdoblja rasta među domaćim mačkama. Vlasnici dvogodišnje 'mačke-mladunčeta' koja se čini da još raste jednostavno promatraju posve uobičajen dio pasmine.
Mirna, samostalna družica
Po naravi je riječ o mački koja je više samodostatna nego lijepljiva: naklonjena na svoj način, uglavnom tiha i radije sjedi u blizini obitelji nego u krilu. Većina jedinki dobro se slaže s djecom i drugim kućnim ljubimcima uz postupno upoznavanje, iako pasmina pravu toplinu obično čuva za ljude koje već poznaje, a ne za nastupanje pred posjetiteljima.
Svakodnevna njega
Polu-duga dlaka svakog proljeća obilno gubi vunastu donju dlaku, no manje se filca nego kod mnogih dugodlakih pasmina, pa obično dostaje temeljito tjedno češljanje (češće tijekom proljetnog linjanja). S obzirom na sklonost penjanju i ljubav prema visini, mačji toranj ili police za dobrobit znače više od kvadrature stana – stan je stoga sasvim prikladan sve dok ima kamo se penjati.
Temperament
samostalna, nježna, mirna, prilagodljiva, tiho privržena
Komu je namijenjena
Mirne obitelji, druge ljubimce, strpljive vlasnike
Životni prostor
Prilagodljiva stanu uz prostor za penjanje i visoke police
Njega
Tjedno češljanje, više u proljeće; preporučeni redoviti pregledi srca
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
vodootporna dlaka koja se unatoč dužini rijetko filca, mirna i samostalna narav prikladna za obitelji i druge kućne ljubimce, te prava priča o genetskom uspjehu otkako je genetsko testiranje bolest GSD IV učinilo rijetkom u testiranim linijama
Na što paziti
za potpunu tjelesnu zrelost treba i do pet godina, pa je potrebno strpljenje, i dalje zahtijeva redovite ultrazvučne preglede srca zbog obiteljske srčane bolesti bez poznate pojedinačne mutacije, te se obilno linja tijekom proljetne izmjene dlake
Napomene
Kod uzgajivača uvijek provjerite rezultate genetskog testa na GSD IV (ili podrijetlo od roditelja iz testiranih linija): mutaciju koja uzrokuje ovu nekoć smrtonosnu metaboličku bolest moguće je prepoznati jednostavnim brisom sluznice obraza, a otkako je testiranje uvedeno 1996. godine, u registriranim, testiranim linijama postala je rijetka – mačka od testiranih roditelja nosi gotovo nikakav rizik.
