Njemački rex (German Rex)

O pasmini

Njemački rex mačja je pasmina prepoznatljiva po dlaci koja, umjesto da glatko prianja uz tijelo, tvori sitne kovrče – posljedica prirodne mutacije zamijećene sredinom 20. stoljeća u Berlinu. Riječ je o jednoj od najrjeđih mačjih pasmina na svijetu; prema procjenama krovnih felinoloških saveza u svijetu danas živi tek nekoliko stotina rodovnički vođenih primjeraka.

Naziv »rex« pasmina je preuzela od kovrčavih kunića iste oznake, kod kojih je slična mutacija dlake opisana i ranije. Danas pasminu priznaje isključivo FIFe (Međunarodna felinološka federacija), dok je druge velike organizacije, primjerice CFA, (još) ne vode kao samostalnu pasminu.

Kovrčava dlaka i srodstvo s cornish i devon rexom

Kovrčava dlaka njemačkog rexa posljedica je recesivne mutacije na istom genu koji uzrokuje kovrčanje i kod cornish rexa – zato ih vlasnici često miješaju. Ipak, riječ je o dvije zasebne loze: njemački rex potječe od mačke Lämmchen, pronađene 1951. u vrtu bolnice Hufeland u berlinskoj četvrti Buch, dok cornish rex potječe iz Cornwalla u Engleskoj iz otprilike istog razdoblja, ali iz posve drugog izvornog materijala. Dlaka njemačkog rexa nema grubih vodećih dlaka, pa je na dodir baršunasta i mekša od klasične kratke dlake; po gustoći i teksturi podsjeća na runo, zbog čega su njemačkog rexa nekad na njemačkom nazivali i »Pudel-Katze« (mačka pudlica). Tjelesna građa pasmine nešto je teža i zbijenija nego kod vitkijeg cornish rexa te više podsjeća na europsku kratkodlaku mačku.

Povijest koja je gotovo završila izumiranjem

Prva zabilježena kovrčava mačka na području današnje Njemačke bio je mačak po imenu Munk, rođen oko 1930. u blizini tadašnjeg Königsberga, no rodoslovlja njemačkog rexa ga ne ubrajaju u pretke pasmine jer nikad nije namjerno uzgajan. Stvarni početak pasmine dogodio se 1951., kada je liječnica Rose Scheuer-Karpin u vrtu berlinske bolnice zamijetila crnu kovrčavu mačku koju je nazvala Lämmchen (janješce). Godine 1957. Lämmchen je oskotila prve namjerno uzgojene kovrčave mačiće; troje od njih pasminu je odnijelo svako u svom smjeru – jedan je ostao u Njemačkoj, a druga dva završila su u Francuskoj i SAD-u, gdje su pomogla i u razvoju cornish rexa.

Budući da svi današnji njemački rexovi potječu od jedne jedine mačke, pasmina je stalno nosila rizik uskog genetskog grla. Prema zapisima rodoslovnih istraživača, uzgojna baza svela se do kraja devedesetih na svega dvije plodne ženke i nijednog plodnog mužjaka – pasmina je bila doslovno na rubu izumiranja. Uzgajivači su 2000. lozu spasili kontroliranim križanjem s abesinskom mačkom, što je njemački uzgojni odbor DEKZV 2005. retroaktivno službeno odobrio. Zbog tog poteza dio rodoslovnih istraživača danas otvoreno postavlja pitanje nose li suvremeni njemački rexovi uopće još izvornu mutaciju, označenu »gr«, ili je loza genetski već bliska mutaciji cornish rexa »cr« – pitanje koje u struci ostaje otvoreno.

Narav i svakodnevni život

Njemački rex društvena je, razigrana mačka snažno vezana uz ljude, koja rado prati vlasnika po stanu i teško podnosi dugotrajnu samoću. S djecom i drugim kućnim ljubimcima obično se dobro slaže ako je na njih navikla već kao mladunče. Razina aktivnosti je iznadprosječna, no ne pretjerana – pasmina uživa u igri i istraživanju, a za odmor rado potraži vlasnikovo krilo ili toplo mjesto u blizini.

Njega i zdravlje

Kovrčava dlaka iznenađujuće je nezahtjevna za njegu – kratka je, bez grubih vodećih dlaka, pa ne treba često češljanje ni profesionalno šišanje. Preporučuje se redovita provjera ušiju i očiju te povremeno kupanje ako dlaka postane masna. Budući da njemačkom rexu nedostaje deblji podsloj, nešto je osjetljiviji na hladnoću od mačaka s uobičajenom dlakom, pa mu je dobro osigurati toplo mjesto i ograničiti duže boravke vani po hladnoći. Zbog povijesno uskog genetskog fonda pri kupnji mladunčeta preporučuje se kod uzgajivača provjeriti rodoslovlje i zdravstvenu povijest loze – to ne znači da je svako pojedino mladunče manje zdravo, no razumna je opreznost kod tako malobrojne pasmine.

Kome je njemački rex prikladan

Njemački rex dobar je izbor za vlasnike koji traže društvenu, razmjerno nezahtjevnu mačku i spremni su prihvatiti da je riječ o iznimno rijetkoj pasmini s ograničenom ponudom mladunčadi u Europi i dugim listama čekanja kod uzgajivača. Zbog snažne vezanosti uz ljude nije najbolji izbor za kućanstva u kojima bi mačka često bila sama cijeli dan; bolje napreduje ondje gdje ima društvo – bilo ljudi, bilo drugih kućnih ljubimaca.

Prednosti i mane