O pasmini
Kartuzijanka, poznata i pod francuskim imenom chartreux, jedna je od najstarijih prirodnih pasmina mačaka podrijetlom iz Francuske. Prepoznatljiva je po gustoj, plavosivoj vunastoj dlaci, bakreno-zlatim očima i širokom licu zbog kojeg izgleda kao da se stalno blago smiješi. Riječ je o mirnoj, tihoj i odanoj mački koja je stoljećima bila dio francuskog seoskog krajolika, u 20. stoljeću je dvaput gotovo izumrla, a od izumiranja su je spasili predani uzgajivači. Danas je kartuzijanka priznata pasmina kod svih većih krovnih udruga, uključujući CFA i francuski registar LOOF.
Podrijetlo u Francuskoj
Tragovi plavosivih mačaka u Francuskoj sežu do 16. stoljeća - francuski pjesnik Joachim du Bellay 1558. opisao je svoju sivu mačku imenom Belaud, što upućuje na to da su jednobojne sive mačke tada već bile raširene u Francuskoj. Prirodoslovci Linné i Buffon opisali su pasminu u 18. stoljeću kao francusku plavu mačku i dali joj latinski naziv Felis catus coeruleus. Prvi poznati spomen imena 'chartreux' za plave mačke nalazi se u Savaryjevom Općem rječniku trgovine iz 1723., gdje piše da je mačka tako nazvana po kartuzijanskim redovnicima koji su navodno posjedovali prve primjerke pasmine.
Legenda o redovnicima i istina o imenu
Priča da su pasminu uzgojili redovnici samostana Grande Chartreuse u francuskim Alpama vrlo je popularna među ljubiteljima mačaka, ali slabo dokumentirana. Godine 1972. prior samostana na zahtjev istraživača pregledao je arhive i potvrdio da u njima nema nikakvog zapisa o namjernom uzgoju te ili bilo koje druge pasmine mačaka. Povjesničar Jean Simonnet ponudio je vjerojatnije objašnjenje: ime navodno potječe od 'pile des Chartreux', cijenjene španjolske vune 18. stoljeća, poznate po gustoj, kovrčavoj teksturi sličnoj dlaci ove mačke. Nazivanje životinje po poznatoj sirovini bilo je uobičajeno u tadašnjem stočarstvu, pa CFA danas legendu o redovnicima smatra povijesno nepotvrđenom.
Pasmina koja je gotovo nestala
Kartuzijanka je dvaput bila na rubu izumiranja. Prvi svjetski rat znatno je smanjio populaciju, a nakon Drugog svjetskog rata u Francuskoj je od prirodnih kolonija preživjelo tek nekoliko životinja. Ključnu ulogu u obnovi pasmine odigrala je kolonija mačaka pri bolnici na otoku Belle-Île uz bretonsku obalu, gdje su sestre Léger započele namjeran uzgoj. Zbog malog genskog fonda uzgajivači su nakon rata preživjele životinje povremeno križali s britanskim kratkodlakim i perzijskim mačkama. Godine 1970. krovna udruga FIFe nakratko je spojila kartuzijanku s britanskom plavom mačkom pod jednim standardom, no francuski uzgajivači 1977. postigli su njezino izdvajanje u samostojnu pasminu.
Izgled: plavosiva dlaka i bakrene oči
Kartuzijanka ima srednje dugu, blago vunastu dlaku s gustim donjim slojem i vodoodbojnim vanjskim slojem, koja se kod starijih mačaka na vratu i bokovima 'lomi' slično ovčjoj vuni. Boja varira od svijetlo pepeljaste do škriljasto plave, bez uzoraka i mrlja. Oči su okrugle i izražajne, boje od bakrene do zlatne, a najviše se cijeni čista, žarko narančasta boja. Tijelo je zdepasto i mišićavo, širokih ramena, dubokih prsa i razmjerno kratkih nogu, dok je glava okrugla, s punim obrazima i uskom njuškom, zbog čega mačka djeluje kao da se stalno blago smiješi.
Tiha i odana narav
Kartuzijanke su poznate po izrazito tihom glasu - mnoge jedva mijauču ili uopće ne mijauču, a umjesto toga oglašavaju se tihim, visokim cvrkutavim zvukovima. Umjesto glasom, sporazumijevaju se izražajnim pogledom i govorom tijela, zbog čega ih se ponekad naziva 'tihim lovcima'. Mirne su, uravnotežene i odane obitelji, dok su prema strancima isprva suzdržane. Prema djeci i drugim kućnim ljubimcima uglavnom su strpljive i prilagodljive, iako im za navikavanje na pse treba više vremena. Ostaju igrive cijeli život i rado prate svoje ljude po kući, a da pritom nisu nametljive.
Njega dlake
Dlaka kartuzijanke unatoč gustoći ne zahtijeva zahtjevnu njegu - tjedno češljanje dovoljno je za uklanjanje odumrle dlake i održavanje sjaja. Tijekom proljetne i jesenske izmjene dlake, kada mačka gubi donji sloj, preporučuje se češljanje nekoliko puta tjedno. Budući da je riječ o zdepastoj, mišićavoj mački sklonoj debljanju, važno je pratiti količinu hrane i poticati je na kretanje. Redovito je potrebno brinuti i o zubima jer se kod pasmine spominje sklonost zubnom kamencu i upali desni.
Zdravlje i očekivani životni vijek
Kartuzijanka je općenito zdrava i izdržljiva pasmina s očekivanim životnim vijekom od 12 do 15 godina. Kod dijela populacije opisana je nasljedna sklonost luksaciji patele (iščašenju čašice koljena), stoga odgovorni uzgajivači preporučuju pregled koljena već prilikom sterilizacije ili kastracije mladunčeta. Budući da mačka kasno sazrijeva - punu tjelesnu građu doseže tek s tri do pet godina - i sklona je debljanju, u svim životnim razdobljima važna je uravnotežena prehrana i redoviti veterinarski pregledi.
Temperament
Mirna, uravnotežena i tiha mačka, duboko vezana uz svoju obitelj, dok je prema strancima isprva suzdržana. Rijetko mijauče, radije se oglašava tihim cvrkutom ili se služi govorom tijela. Ostaje igriva cijeli život i rado prati svoje ljude po kući.
Komu je namijenjena
Prikladna je za obitelji s djecom, kućanstva s drugim ljubimcima, stanare stanova te za vlasnike početnike koji traže mirnu i nenametljivu mačku.
Životni prostor
Kartuzijanka se izvrsno prilagođava životu u stanu jer je mirna, tiha i ne zahtijeva puno prostora, uz uvjet da ima mjesto za penjanje i igru. Jednako dobro uspijeva i u kući s vrtom, gdje pod nadzorom može istraživati okolinu.
Njega
Dlaku je dovoljno češljati jednom tjedno, a u vrijeme mijenjanja dlake i češće. Budući da je sklona debljanju, potrebna joj je kontrolirana prehrana i redovito kretanje. Preporučuje se i redovita briga o zubima jer se kod pasmine javlja sklonost zubnom kamencu.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
mirna i tiha mačka, prikladna za stan, jednostavna njega dlake
Na što paziti
suzdržana prema strancima, sklona debljanju, jako linja u sezonskim mijenama dlake
