O pasmini
Himalajska mačka jedina je domaća mačka kod koje se stručnjaci ni danas ne slažu je li riječ o samostalnoj pasmini ili tek o bojnoj varijanti druge pasmine. Bez obzira na službenu klasifikaciju, riječ je o dugodlakoj mački kompaktnog tijela perzijske mačke, plavih očiju i tamnijih vrhova sijamske mačke – kombinaciji koju je nemoguće zamijeniti s drugom mačkom.
Perzijka sa sijamskom bojom
Himalajska mačka nastala je ciljanim križanjem perzijske i sijamske mačke, čime su uzgajivači željeli spojiti tjelesnu građu perzijke s bojnim uzorkom i plavim očima sijamke. Prvi pokušaji sežu u tridesete godine 20. stoljeća na Harvard, gdje su rezultati 1936. objavljeni u časopisu Journal of Heredity, no pasmina tada još nije bila službeno priznata. U Velikoj Britaniji je Brian Sterling-Webb tijekom otprilike deset godina razvio vlastitu liniju, koju je 1955. pod nazivom »Longhaired Colourpoint« priznao britanski GCCF. U SAD-u je udruga CFA pasminu pod imenom »Himalayan« priznala 1957. godine.
Je li uopće samostalna pasmina
Odgovor ovisi o registru, što je kod mačjih pasmina rijetkost. CFA (od 1984.) i britanski GCCF himalajsku mačku smatraju bojnom – colourpoint – varijantom perzijske mačke, a ne zasebnom pasminom, TICA je vodi u istoj skupini standarda kao perzijsku mačku, a svjetska federacija WCF spojila ju je sa sijamskom colourpoint mačkom i javanskom mačkom u jednu pasminu naziva »Colourpoint«. Kao stvarno samostalnu pasminu priznaje je tek manjina registara, među njima američka ACFA. Za vlasnika to u praksi znači uglavnom jedno: na izložbi ista mačka može nastupiti kao »perzijska mačka, colourpoint«, a ne nužno kao »himalajska mačka«.
Izgled i dlaka
Tijelo je zbijeno, nisko na nogama i široko u prsima – jednako kao kod perzijske mačke. Glava je okrugla i masivna, nos kratak i uvučen, uši male i zaobljene. Dlaka je duga i gusta po cijelom tijelu, uključujući rep, uši i međuprstni prostor. Prepoznatljiv colourpoint uzorak znači da je tijelo svijetlo, a hladniji dijelovi tijela – njuška, uši, noge i rep – tamniji; standard kod pjegavih (pointed) jedinki uvijek zahtijeva plave oči, dok jednobojne perzijske mačke obično imaju bakrene oči. Priznata je većina boja osim mink i sepije.
Narav
Himalajska mačka slovi kao jedna od najmirnijih i najodanijih mačjih pasmina – za razliku od svoje sijamske pretkinje razmjerno je tiha i ne oglašava se pretjerano. Voli biti u blizini obitelji, no bez pretjeranih zahtjeva; prikladna je za mirna kućanstva koja cijene mačku koja će radije ležati u blizini nego skakati po ormarima.
Njega dlake i očiju
Duga dlaka najveći je zahtjev ove pasmine: bez svakodnevnog češljanja brzo se zapetlja i stvara čvorove, ponajviše iza ušiju, pod pazusima i oko repa. Zbog kratkog nosa česti su i tragovi suzenja, stoga je preporučljivo lice svakodnevno obrisati vlažnom krpicom. Redovito treba pregledavati i nabore na licu te čistiti uši.
Zdravlje
Budući da je himalajska mačka genetski perzijska mačka, nasljeđuje i njezine zdravstvene posebnosti. Najvažnija je policistična bolest bubrega (PKD), nasljedna bolest kod koje se u bubrezima stvaraju ciste; istraživanja su kod perzijskih mačaka prije uvođenja DNK testiranja zabilježila i do gotovo polovicu oboljelih životinja, dok danas odgovorni uzgajivači testom PKD1 oboljele jedinke isključuju iz uzgoja. Spljošteno lice (brahicefalija) može biti povezano s otežanim disanjem, suzenjem i oštećenjima rožnice, a kod poroda je zbog oblika glave rizik od komplikacija nešto viši nego kod mačaka uobičajenog oblika glave. Smisleno je i redovito praćenje srca, jer je hipertrofična kardiomiopatija kod perzijskih mačaka češća nego u općoj populaciji. Uz pažljiv uzgoj i redovite veterinarske preglede himalajska mačka ipak može živjeti dugo i kvalitetno.
Kome je prikladna
Himalajska mačka najbolji je izbor za vlasnike koji vode razmjerno miran život i svaki dan imaju barem nekoliko minuta za češljanje dlake i brisanje nabora na licu. Zbog smirene naravi dobro se snalazi u stanu te je u pravilu prijateljski nastrojena prema djeci i drugim mirnim kućnim ljubimcima, no manje je prikladna za početnike koji još nisu navikli na redovitu njegu duge dlake i praćenje zdravlja brahicefalične mačke.
Temperament
mirna, nježna, tiha, odana
Komu je namijenjena
mirnim vlasnicima s vremenom za svakodnevnu njegu dlake
Životni prostor
stan ili kuća, mirna okolina bez prevelike vreve
Njega
svakodnevno češljanje dlake, čišćenje suznih tragova, redoviti nadzor bubrega i disanja
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
nježna i smirena narav, upečatljiv izgled s plavim očima i tamnim vrhovima, prikladna za miran život u stanu
Na što paziti
zahtjevna svakodnevna njega duge dlake, sklonost dišnim i očnim problemima zbog spljoštenog lica, povećan rizik od policistične bolesti bubrega
Napomene
Klasifikacija pasmine razlikuje se među registrima: CFA (od 1984.) i britanski GCCF himalajsku mačku smatraju bojnom varijantom perzijske mačke, a ne samostalnom pasminom, TICA je vodi u istoj skupini standarda, a WCF ju je spojio sa sijamskom colourpoint i javanskom mačkom u zajedničku pasminu »Colourpoint«. Kao stvarno samostalnu pasminu priznaje je tek manjina registara, primjerice američka ACFA. Budući da je genetski perzijska mačka, nasljeđuje i njezinu sklonost policističnoj bolesti bubrega (PKD) - odgovorni uzgajivači mačke prije uzgoja testiraju DNK testom PKD1.
