O pasmini
Europska kratkodlaka mačka (European Shorthair) je rodovnički priznata verzija obične europske domaće mačke. Ne radi se o pasmini nastaloj namjernim križanjem različitih tipova, već o standardiziranoj verziji mačke kakva stoljećima živi uz ljude diljem Europe – od Skandinavije do Sredozemlja. Krovna organizacija FIFe (Fédération Internationale Féline) prvi ju je put priznala 1949. godine, a kao potpuno samostalnu pasminu s vlastitim standardom tek 1982. Danas je jedna od rijetkih pasmina koja umjesto izraženih tjelesnih ekstrema zadržava uravnotežen, "prirodan" izgled mačke.
Podrijetlo i povijest
Preci europske kratkodlake mačke domaće su mačke koje su se Europom proširile još u antici – vjerojatno su ih sa sobom nosili rimski trgovci i vojnici kao lovce na glodavce, otuda i naziv "keltska" ili "rimska" mačka u pojedinim izvorima. Stoljećima su te mačke živjele bez ciljanog uzgojnog nadzora, a njihov je izgled oblikovala prvenstveno okolina. Prve pokušaje standardizacije proveli su švedski ljubitelji mačaka 1940-ih, u želji da očuvaju taj "prirodni" tip, odvojen od sve specijaliziranijih izložbenih pasmina. Isprva su mačke registrirali kao "švedsku domaću mačku", a poslije se ustalio naziv europska kratkodlaka mačka. Budući da su je dugo ocjenjivali po standardu britanske kratkodlake mačke, mnogi su tipični primjerci na izložbama bili diskvalificirani zbog sitnica, poput boje očiju – problem koji je 1982. riješen uvođenjem vlastitog FIFe standarda.
Prirodna genetska raznolikost
Budući da potječe iz široke, prirodno oblikovane populacije mačaka diljem Europe, a ne iz uskog kruga rodovničkih predaka, europska kratkodlaka mačka ima širu gensku osnovu od mnogih drugih rodovničkih pasmina. Opsežno genetsko istraživanje na više od 11.000 domaćih mačaka (PLOS Genetics) pokazalo je da pasmine nastale od lokalnih domaćih populacija – među njima i europska kratkodlaka mačka – imaju natprosječnu heterozigotnost u usporedbi s ukupnom rodovničkom populacijom mačaka, što je posljedica upravo širokog izvornog genskog fonda. To je genetski približava nerodovničkim mačkama više nego većinu namjenski oblikovanih pasmina.
Razlika od britanske, američke i orijentalske kratkodlake mačke
Europsku kratkodlaku mačku lako je zamijeniti s britanskom ili američkom kratkodlakom mačkom, no razlike su značajne. Britanska kratkodlaka mačka razvijala se u suprotnom smjeru krajem 19. i početkom 20. stoljeća: uzgajivači su joj namjerno unosili perzijsku krv kako bi postigli zbijeniji ("cobby") tjelesni tip, okrugliju glavu i gušću, plišanu dlaku – zbog toga danas djeluje znatno zaobljenije i kompaktnije. Američka kratkodlaka mačka nastala je slično europskoj, od naseljeničkih domaćih mačaka, ali u Sjevernoj Americi, a CFA je uzgojno standardizira zasebno, s nešto drukčijim mjerilima tijela i glave. Orijentalska kratkodlaka mačka nalazi se na posve drugom kraju spektra: riječ je o namjenski oblikovanom, vitkom tijelu s velikom trokutastom glavom, izvedenom iz sijamske linije. Europska kratkodlaka mačka od svih ostaje najbliža izvornom, atletski-mišićavom tipu obične europske mačke, bez izraženih ekstrema.
Izgled i tjelesna građa
Riječ je o srednje do srednje velikoj, dobro omišićenoj i čvrstoj mački okrugle glave, razvijenih jagodica, velikih okruglih i blago koso postavljenih očiju te srednje velikih, na vrhovima zaobljenih ušiju. Dlaka je kratka, gusta, sjajna i elastična na dodir. FIFe standard dopušta širok raspon boja i uzoraka (jednobojne, prugaste, kornjačevinaste, dvobojne), dok su pojedini uzorci koji bi upućivali na primjesu drugih pasmina isključeni iz standarda – pasmina po definiciji ne smije imati primjesu stranih linija.
Ćud
FIFe je opisuje kao inteligentnu, igrivu, prilagodljivu i uravnoteženu mačku. Zadržava izražen lovački nagon – radije nego domaćim "trikovima" veseli se lovu na kukce u vrtu – a pritom je umjereno aktivna i rado se sama igra igračkama, bez destruktivnog ponašanja. Prema ljudima svih dobi u pravilu je prijateljska, s drugim mačkama se dobro slaže, a pse najčešće dobro podnosi.
Zdravlje i njega
Budući da je riječ o prirodnoj, genetski raznolikoj pasmini bez uskog kruga uzgojnih predaka, veterinarski izvori dosljedno navode da europska kratkodlaka mačka nema poznatih, pasminski specifičnih nasljednih bolesti – no kao i sve mačke, podložna je općim problemima poput bolesti zubi i prekomjerne tjelesne težine. Njega dlake je jednostavna: dovoljno je jednom tjedno češljanje, jer je riječ o umjerenom liniocu. Preporučuju se redoviti veterinarski pregledi i kontrola tjelesne težine, no inače je riječ o jednoj od nezahtjevnijih pasmina.
Prikladnost za dom
Zbog uravnotežene naravi, umjerene aktivnosti i jednostavne njege prikladna je i za početnike u uzgoju mačaka. Dobro se snalazi u stanu ako joj se ponudi dovoljno igračaka i prilika za penjanje i igru, jer je ipak riječ o spretnoj i znatiželjnoj životinji. Prijateljska je prema djeci i u pravilu se dobro slaže s drugim kućnim ljubimcima, zbog čega je omiljen izbor za obitelji.
Temperament
Inteligentna, igriva, prilagodljiva i uravnotežena mačka izraženog lovačkog nagona, a pritom umjereno aktivna i nedestruktivna. Prijateljska prema ljudima svih dobi, dobro se slaže s drugim mačkama i psima.
Komu je namijenjena
Obitelji s djecom, vlasnike drugih kućnih ljubimaca, početnike u uzgoju mačaka i ljubitelje prirodnog, neizraženog izgleda mačaka.
Životni prostor
Dobro se prilagođava životu u stanu ako ima dovoljno igračaka, mogućnosti za penjanje i redovito dnevno kretanje; jednako dobro uspijeva i u kući s pristupom vrtu.
Njega
Njega je jednostavna: tjedno češljanje dovoljno je za uklanjanje odumrle dlake, a redovito je potrebno brinuti se o zubima i tjelesnoj težini, jer su bolesti zubi i pretilost najčešći opći zdravstveni rizici ove inače robusne pasmine.
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
nizak rizik od nasljednih bolesti, jednostavna njega dlake, uravnotežena i prilagodljiva ćud
Na što paziti
izražen lovački nagon traži igru i poticaje, kao prirodna pasmina manje ujednačena izgledom, manje prepoznatljiva od britanske ili američke kratkodlake mačke
