Don sfinks (Donski sfinks, Donskoy)

O pasmini

Don sfinks jedna je od dviju danas priznatih ruskih pasmina gole mačke, prepoznatljiva po naboranoj, na dodir toploj koži i velikim, uspravnim ušima. Naziv u službenim dokumentima nije jedinstven: FIFe pasminu vodi kao »don sphynx«, dok je WCF i TICA nazivaju donskoy – u praksi je riječ o istoj pasmini, no kupac mladunčeta nailazi na oba naziva, ovisno o tome kod kojeg je saveza uzgajivač registriran.

Dominantni gen bez dlake – zašto don sfinks nije sphynx

Don sfinks se od poznatijeg (kanadskog) sphynxa razlikuje već na genetskoj razini: golost sphynxa uzrokuje recesivna mutacija na genu keratin 71, dok je golost don sfinksa posljedica dominantne, točnije nepotpuno dominantne mutacije koju stručnjaci neslužbeno nazivaju i »ruskim genom golosti«. Praktična je posljedica važna – budući da je riječ o dominantnom nasljeđivanju, mačka golost nasljeđuje već s jednom kopijom gena, pa pasmine nisu srodne niti se mogu poistovjetiti. Zbog nepotpuno dominantnog nasljeđivanja mladunčad pokazuje različite stupnjeve golosti: službeni standard razlikuje potpuno golu kožu, »flock« (jedva zamjetan kratak paperje), »velour« (blago valovita kratka dlaka) i »brush« (žičana, mjestimice čupava dlaka) – potonji tip isključen je s izložbi, ali dopušten za uzgoj i registraciju. Upravo je ta genetska posebnost don sfinksa dovela i do uloge roditeljske pasmine u nastanku peterbalda, nastalog križanjem don sfinksa i orijentalske kratkodlake mačke.

Od Rostova na Donu do izložbenih dvorana

Priča pasmine počela je 1987. u Rostovu na Donu, kad je uzgajivačica Jelena Kovaljova spasila mačkicu Varvaru; ona je s otprilike četiri mjeseca neočekivano počela gubiti dlaku. Varvarini mladunci naslijedili su istu osobinu i postali temelj nove pasmine, kasnije dopunjene križanjem s europskom kratkodlakom mačkom. WCF je pasminu priznao 1997., TICA 2005., a FIFe ju je pod nazivom don sphynx prihvatio tek 2011. – znatno kasnije nego drugi veliki savezi, što objašnjava zašto status pasmine kod različitih saveza ni danas nije posve ujednačen.

Njega kože, a ne njega dlake

Kod don sfinksa njega je posve drugačija od uobičajene njege dlake jer je, u biti, riječ o njezi kože. Zbog izostanka dlake loj koji bi se inače raspoređivao po dlaci nakuplja se na koži, pa se preporučuje tjedno kupanje blagim šamponom. Također je dobro uši čistiti jednom do dva puta tjedno, jer se i ondje nakuplja više voska nego kod dlakavih mačaka. Koža don sfinksa nema zaštitu od sunca, pa je ljeti na izravnoj sunčevoj svjetlosti izložena opeklinama, a zimi pri temperaturama ispod otprilike 20 °C mačka brzo zebe i treba odjeću ili grijani prostor. Zbog toga je don sfinks izrazito kućna mačka – nenadzirani izlasci vani nisu prikladni ni u jednom godišnjem dobu.

Narav i obiteljski život

Don sfinks smatra se jednom od najdruštvenijih mačjih pasmina – znatiželjan je, vezan uz vlasnika, često prati ukućane iz sobe u sobu i teško podnosi duge sate samoće. Prema djeci je uglavnom nježan i strpljiv, no zbog gole, osjetljive kože ipak je dobro djecu naučiti nježnom rukovanju. S drugim kućnim ljubimcima, uključujući pse, obično se dobro slaže jer društvo traži bez obzira na vrstu.

Što treba znati prije nego se odlučite

Don sfinks nije pasmina za početnika koji traži nezahtjevnu mačku – iako nema dlaku za češljanje, zahtijeva redovitu njegu kože, kontrolu temperature i zaštitu od sunca, što je vremenski i stručno zahtjevnije od običnog češljanja. Kod nekih linija zbog genske mutacije opisana je i povećana učestalost zubnih nepravilnosti povezanih s ektodermalnom displazijom, pa je dobro kod uzgajivača raspitati se o zdravstvenoj povijesti loze. U Nizozemskoj od 2014. vrijedi zabrana uzgoja životinjama čije mutacije uzrokuju zdravstvene probleme ili probleme s dobrobiti kod potomstva, što prema važećem zakonu obuhvaća i golost kod mačaka – podatak vrijedan poznavanja, čak i kad se odnosi na strano zakonodavstvo.

Prednosti i mane