O pasmini
Devon rex jedna je od najprepoznatljivijih mačjih pasmina na svijetu - izgledom podsjeća na vilenjaka ili malog izvanzemaljca, a po naravi je jedna od najdruštvenijih i najvezanijih mačaka koje postoje. Iza velikih, nisko postavljenih ušiju, kratke njuškice i valovite, baršunaste dlake krije se mačka koja želi biti stalno uz svog čovjeka - na ramenu, u krilu ili ispod deke. Iako djeluje krhko, riječ je o čvrstoj, mišićavoj i iznimno igrivoj životinji koju često uspoređuju s majmunom ili psom zbog njezine privrženosti i znatiželje.
Povijest: slučajna mutacija iz Devona
Pasmina potječe iz 1960. godine, kada je Beryl Cox u selu Buckfastleigh u engleskoj pokrajini Devon pronašla mladunče s valovitom dlakom i nazvala ga Kirlee. Kirlee je postao osnivač cijele pasmine. Kako se samo nekoliko godina ranije (1950.) u susjednoj pokrajini Cornwall pojavila slična prirodna mutacija iz koje je nastao cornish rex, isprva se pretpostavljalo da je riječ o istom genu, pa su Kirleeja pokusno parili s mačkama cornish rex.
Dva različita gena, dvije pasmine
Pokusna parenja pokazala su nešto neočekivano: svi mladunci iz kombinacije Kirlee x cornish rex imali su ravnu dlaku. To je dokazalo da je kod Kirleeja riječ o posve drukčijem, nealelnom recesivnom genu - američko rodovničko udruženje Cat Fanciers' Association (CFA) taj gen u povijesti pasmine naziva 'genom II', dok je mutacija cornish rexa 'gen I'. Tek kad su Kirleeja parili s jednom od vlastitih kćeri, dobiven je sljedeći valovitodlaki mladunac, čime je potvrđena samostalna, zasebna pasmina. Devon rex i cornish rex zato genetski nisu srodni, iako potječu iz susjednih engleskih pokrajina i na prvi pogled imaju sličnu kovrčavu dlaku. Devon rex ima, uz to, znatno veće i niže postavljene uši, okruglije, 'vilinsko' lice te dlaku drukčije teksture nego cornish rex, pa ih iskusno oko lako razlikuje.
Izgled: velike uši i vilinsko lice
Devon rexa je teško zamijeniti s drugom pasminom. Glava mu je oblika izmijenjenog klina s izraženim jagodicama, velikim ovalnim očima i kratkom njuškicom, što mu daje prepoznatljiv 'vilinski' izraz. Najuočljivija posebnost su ogromne, nisko postavljene uši, šire pri osnovi nego što je širok facijalni klin, sa zaobljenim vrhovima. Dlaka je kratka, mekana i valovita; za razliku od cornish rexa, koji nema pokrovne dlake, devon rex ima sva tri tipa dlake, samo što su pokrovne dlake rijetke i skraćene. Zbog toga dlaka djeluje otvorenije, 'razlepršano' valovito, a na dodir podsjeća na antilop-kožu (semiš). Kod nekih mačaka mjestimično su vidljiva rjeđa ili gotovo gola područja, što je za pasminu normalno.
Narav: mačka 'čičak'
Malo je pasmina toliko društvenih kao devon rex. Mačke se doslovno 'lijepe' za svog čovjeka - slijede ga iz sobe u sobu, čekaju pred vratima kupaonice i rado se popnu na rame. CFA ih opisuje kao mačke koje lako prihvaćaju pse ili druge životinje kao društvo i partnere za igru te se izvrsno slažu s djecom. Iznimno su inteligentne, znatiželjne i igrive; mnogi ih vlasnici nauče donositi predmete ili jednostavne trikove. Budući da teško podnose dugotrajnu samoću, bez društva i dovoljno poticaja mogu postati nemirne pa i destruktivne.
Zdravlje: nasljedna miopatija
Kod devon rexa dokumentirana je nasljedna mišićna bolest poznata kao nasljedna miopatija devon rexa, odnosno prirođeni miastenički sindrom. Istraživanje objavljeno u časopisu Animal Genetics (2015.) pokazalo je da bolest uzrokuje mutacija gena COLQ, koja se nasljeđuje autosomno recesivno. Zahvaćene mačke imaju opću mišićnu slabost koja se pogoršava nakon napora ili uzbuđenja, a karakterističan je i položaj sa savijenim vratom. Među pretraženim devon rexima oko 2 % bilo je nositelja mutacije. Riječ je o bolesti prvi put opisanoj upravo kod devon rexa (kasnije i kod sphinx mačaka) - kod cornish rexa nije zabilježena, što je još jedna od genetskih razlika između dviju pasmina. Danas postoji genetski test kojim uzgajivači isključuju nositelje iz uzgoja.
Njega kože i dlake
Budući da su pokrovne dlake skraćene i rijetke, koža devon rexa nema jednako učinkovit prirodni 'upijač' kožnog sala kao mačke s normalnom dlakom. Zato je koža često masnija, a ponegdje se može pojaviti i prekomjeran rast kvasca (malassezia) uz blagi miris ili crvenilo. Većina devon rexa zato treba redovito kupanje - ovisno o jedinki otprilike svakih 4 do 8 tjedana - blagim šamponom za mačke, što kod drugih pasmina obično nije potrebno. Sama dlaka zahtijeva malo održavanja i ne treba često češljanje, no preporučuje se redovito čišćenje ušiju jer se u velikim uškama lako nakuplja ušna mast.
Životni prostor i prikladnost
Devon rex je zbog malene tjelesne veličine, niskih zahtjeva za češljanjem i prilagodljivosti idealan za stan, uz uvjet da ima dovoljno igračaka i svakodnevne pažnje. Tanka dlaka znači slabiju toplinsku izolaciju, pa mačke rado traže topla mjesta - sjednu na radijator, računalo ili ispod deke, a zimi im mnogi vlasnici ponude i mačji pulover. Zbog prijateljske i strpljive naravi izvrsno se slažu s djecom i drugim kućnim ljubimcima, uključujući pse. Manje su prikladni za ljude koji traže neovisnu mačku bez potrebe za druženjem te za početnike koji nisu upoznati s posebnostima njege kože i genetikom pasmine, zbog čega je prije nabave preporučljivo raspitati se o nasljednoj miopatiji i zatražiti genetsko testiranje roditelja.
Temperament
Nestašan, iznimno društven i vezan uz ljude - devon rex rado prati svog čovjeka po kući, penje se na rame i želi biti u središtu zbivanja. Inteligentan je, znatiželjan i razigran, po ponašanju ga se često uspoređuje s majmunom ili psom. Teško podnosi dugotrajnu samoću.
Komu je namijenjena
Devon rex izvrstan je izbor za obitelji, parove ili pojedince koji su često kod kuće i žele vrlo interaktivnu mačku vezanu uz čovjeka. Zbog prijateljske naravi pogodan je i za kućanstva s djecom i drugim ljubimcima, uključujući pse.
Životni prostor
Zbog malene veličine i prilagodljivosti devon rex je pogodan i za manji stan, uz uvjet da ima dovoljno igračaka, površina za penjanje i svakodnevne pažnje. Kako slabo podnosi hladnoću, treba mu topao dom bez propuha i po mogućnosti topao ležaj.
Njega
Dlaka je kratka i ne treba često češljanje, no koža zbog rijetkih pokrovnih dlaka brže postaje masna, pa se preporučuje redovito (otprilike svakih 4 do 8 tjedana) kupanje blagim šamponom za mačke. Redovito treba čistiti i velike uši, u kojima se lako nakuplja ušna mast. Prije nabave vrijedi provjeriti jesu li roditelji testirani na nasljednu miopatiju devon rexa (mutacija gena COLQ).
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
vrlo društven i vezan uz ljude, prikladan za stan i za djecu, minimalno češljanje dlake
Na što paziti
treba češće kupanje zbog masne kože, teško podnosi samoću i dugu odsutnost, osjetljiv na hladnoću zbog tanke dlake
