O pasmini
Burmilla nije nastala prema unaprijed zacrtanom uzgojnom planu, nego slučajnim susretom dviju mačaka – rezultat je pasmina sa sjenčanim, kao posutim srebrnim krznom i karakterom koji spaja živahnost burmanske mačke s mirnoćom perzijske.
Rođena iz slučajnosti 1981. godine
Burmilla je nastala posve slučajno 1981. godine u Engleskoj, kada su se u domu barunice Mirande von Kirchberg neplanirano parili lila burmanska mačka i mužjak činčila perzijske mačke. Četiri srebrnasto sjenčana mačića iz tog legla bila su toliko dopadljiva da je uskoro započeo namjenski uzgoj, a 1984. zapisan je prvi standard.
Izgled: srebrno krzno i tamno obrubljene oči
Prepoznatljivo obilježje pasmine je sjenčano ili tipirano krzno, kod kojeg su vrhovi dlaka obojeni, a korijeni ostaju srebrni, što stvara dojam kao da je mačka posuta srebrnim prahom. Tome se pridružuju tamno obrubljene oči, nos i usne, koji krznu daju naglašen izgled.
Karakter: uravnotežena mješavina dvaju nasljeđa
Burmilla se smatra jednom od uravnoteženijih mačjih pasmina – društvena je i radoznala, ali nije toliko glasna i zahtjevna kao burmanska mačka po kojoj je dijelom i dobila ime. Ta umjerenost joj omogućuje da dobro podnosi život u stanu i da bude prikladna i za prve vlasnike mačke, uz dovoljno igre i društva.
Rana spolna zrelost traži pravovremen razgovor s veterinarom
Burmilla je poznata po razmjerno ranoj spolnoj zrelosti, pa je pametno već u prvim mjesecima s veterinarom uskladiti prikladno vrijeme za sterilizaciju ili kastraciju. To nije prepreka za početnike, ali je podatak koji je bolje znati unaprijed nego otkriti prekasno.
Obitelj i druge životinje
Burmilla se smatra dobrim obiteljskim ljubimcem koji se, uz pravilno uvođenje, dobro slaže s djecom, psima i drugim mačkama. Prema plašljivijim mačkama može biti pomalo dominantna, što je pri uvođenju novih životinja pametno imati na umu, no to ne znači da pasmina nije društvena.
Njega: kratkodlaka burmilla i poludugodlaka tiffanie
Jednom tjedno četkanje dovoljno je za kratkodlaku varijantu, a poludugodlaku, poznatu kao tiffanie, preporučljivo je četkati dvaput tjedno. Tiffanie je zapravo ista pasmina istog karaktera i palete boja koju britanska udruga GCCF vodi pod zasebnim imenom – razlika je samo u duljini krzna.
Zdravlje: nizak, ali stvaran rizik od PKD-a
Zbog perzijske primjese veterinarski genetski laboratoriji svrstavaju burmillu među pasmine s niskim, a ne visokim, rizikom od policistične bolesti bubrega (PKD1). Odgovorni uzgajivači ipak testiraju roditelje genskom analizom ili ultrazvukom bubrega prije nego što ih uključe u uzgoj.
Rijetkost pasmine i odabir uzgajivača
Burmilla ostaje relativno rijetka pasmina i izvan Velike Britanije, stoga se kod registriranih uzgajivača često mora računati na dulje razdoblje čekanja. Pri odabiru uzgajivača vrijedi provjeriti i nalaze testiranja roditelja na PKD.
Temperament
blaga, razigrana, radoznala, društvena, nježna
Komu je namijenjena
obiteljima s djecom, početnicima i svima koji žele društvenu ali nezahtjevnu mačku
Životni prostor
stan ili kuća s visokim ležajevima, grebalicom i svakodnevnom igrom
Njega
četkanje jednom tjedno, redovito čišćenje ušiju i njega zubi, uravnotežena prehrana i kontrola težine
Prednosti i mane
Prednosti pasmine
blaga i prilagodljiva prema djeci i drugim životinjama, jednostavna njega kratkog krzna, razigranost zadržava i u odrasloj dobi
Na što paziti
kod nas rijetka i teško dostupna pasmina, ne podnosi dugu samoću, moguća nasljedna policistična bolest bubrega (PKD)
Napomene
Pasmina je nastala slučajno 1981. godine križanjem burmanske mačke i činčila perzijske mačke, a prvi standard dobila je 1984. godine. Poludugodlaku varijantu britanska udruga GCCF vodi pod imenom tiffanie. Budući da je među precima perzijska mačka, odgovorni uzgajivači roditelje testiraju na policističnu bolest bubrega (PKD).
