Britanska kratkodlaka mačka (British Shorthair)

O pasmini

Britansku kratkodlaku mačku odmah prepoznajemo po građi: nisko, zbijeno ('cobby') tijelo na kratkim snažnim nogama, široku okruglu glavu punih obraza te kratku, gustu dvoslojnu dlaku koja odmiče od tijela poput plišanog baršuna, umjesto da prianja uz kožu. Zajedno s velikim okruglim bakrenim ili zlatnim očima to pasmini daje prepoznatljiv izgled 'plišanog medvjedića' – oblik lica i teksturu dlake koje uzgajivači ciljano oblikuju posljednjih 150 godina, a ne slučajnost prirode.

Dvije povijesti pasmine

Pasmina ima dvije odvojene povijesti koje je lako pomiješati. Obična domaća mačka iz koje potječe uistinu je drevna: mačke slične današnjoj britanskoj kratkodlakoj potječu od mačaka koje su u Britaniju stigle s rimskim trgovcima prije otprilike 2000 godina te su se potom križale s domaćim mačkama, stoljećima radeći kao lovci na miševe na farmama, brodovima i gradskim ulicama. Rodovnička izložbena pasmina znatno je mlađa. Prvi je put službeno izložena na prvoj britanskoj izložbi mačaka u Crystal Palaceu 1871. godine, gdje je uzgajivač Harrison Weir – kasnije 1887. osnivač National Cat Cluba – postavio prve standarde za tada nazvane 'engleske kratkodlake mačke'. Ratovi 20. stoljeća znatno su prorijedili broj rodovničkih mačaka, pa su uzgajivači liniju obnovili križanjem s perzijskim i drugim pasminama, što je i razlog zašto je dlaka s vremenom postala još pliša.

Njega dlake

Njega dlake kod ove je pasmine zapravo jedan od lakših zadataka. Kratka, gusta dlaka linja se, no tjedno češljanje obično je dovoljno za kontrolu dlake izvan razdoblja izraženijeg proljetnog i jesenskog linjanja, kada pomaže češće četkanje. Mačke ove pasmine sazrijevaju sporije od većine – punu tjelesnu građu i gustoću dlake dosežu tek između tri i pet godina, pa izgled mladunčeta nije pouzdan pokazatelj kakva će biti odrasla životinja.

Temperament

Uzgojne organizacije dosljedno opisuju britansku kratkodlaku mačku kao mirnu, nenametljivu i samostalnu, a ne lijepljivu. Voli biti u blizini obitelji i s mirnim zanimanjem prati kućnu rutinu, no mnoge jedinke ne vole kad ih se podiže ili nosi te radije ostaju na tlu. Općenito je strpljiva prema djeci i dobro se prilagođava drugim mačkama i kućnim ljubimcima, iako je – kao i kod svake mačke – nadzirano upoznavanje i prilagodba djetetovog ponašanja konkretnoj životinji važnija od same pasmine.

Težina i aktivnost

Osobina koja najviše utječe na svakodnevnu njegu jest niska potreba za kretanjem. Britanske kratkodlake mačke nisu oduševljene tjelesnom aktivnošću, što u kombinaciji s dobrim apetitom stvara dobro dokumentiran rizik od pretilosti: veterinarska klinička studija na britanskim kratkodlakim mačkama u Australiji pokazala je da je oko 55 % odraslih mačaka u primarnoj veterinarskoj skrbi imalo prekomjernu težinu ili bilo pretilo, pri čemu su kastrirane odnosno sterilizirane životinje i mužjaci bili pod najvećim rizikom. Budući da zbijena, širokih prsa građa pasmine može vizualno prikriti rano debljanje, vlasnici bi se trebali oslanjati na veterinarovu procjenu tjelesne kondicije, a ne samo na izgled, hranu odmjeravati prema ciljnoj, a ne trenutnoj težini, poslastice ograničiti na mali udio dnevnih kalorija te uvesti kratke dnevne igre sa štapom-igračkom radi podizanja aktivnosti.

Nasljedne bolesti

Kod pasmine su posebno dokumentirane dvije nasljedne bolesti koje vrijedi poznavati, bez pretpostavke da će ih razviti baš svaka mačka. Hipertrofična kardiomiopatija (HCM), zadebljanje srčanog mišića, u velikoj danskoj probirnoj studiji na 329 britanskih kratkodlakih mačaka pojavila se kod oko 8,5 % mačaka, no uz izraženu razliku prema spolu – pozitivno je testirano oko 20 % pregledanih mužjaka naspram 2,3 % ženki – a medijalna dob pri dijagnozi bila je nešto ispod tri godine. Budući da se HCM ne može pouzdano otkriti samo slušanjem srca stetoskopom, autori studije preporučuju povremeni probir srčanim ultrazvukom kod veterinarskog kardiologa, osobito za životinje koje se koriste u uzgoju. Odvojeno od toga, britanske kratkodlake mačke zbog povijesnog križanja s perzijskim mačkama smatraju se pasminom umjerenog rizika za autosomno dominantnu policističnu bolest bubrega (PKD1) – istu mutaciju kao kod perzijskih mačaka; jednokratni DNK test brisom obraza može otkriti nositelje, a opsežno testiranje kod pasmina perzijskog podrijetla mjerljivo je smanjilo učestalost mutacije tijekom posljednja dva desetljeća.

Opće zdravlje

Ništa od navedenog ne znači da je pasmina krhka – većina britanskih kratkodlakih mačaka živi puni i zdrav život, a odgovorni uzgajivači testiraju uzgojne životinje na PKD1 i srčanu bolest prije parenja. Praktičan savjet za kupca ili novog vlasnika jest tražiti od uzgajivača dokumentirane rezultate testiranja PKD1 i srca, dok bi svaki vlasnik britanske kratkodlake mačke trebao dati prednost kontroli tjelesne težine i redovitim veterinarskim pregledima pred posebnim dijetama ili dodacima.

Kome je prikladna

Sve u svemu, ovo je pasmina koja odgovara ljudima koji žele naklonjenog, no nedramatičnog suživota: stanovnicima stanova i onima s manje vremena za interaktivno kretanje, prvim vlasnicima mačaka koji žele nezahtjevnu dlaku i strpljiv karakter, te obiteljima s dovoljno odraslom djecom koja poštuju mačku koja radije sjedi pored vas nego da je se nosi uokolo. Manje je prirodan izbor za nekoga tko izričito želi vrlo aktivnu, glasnu ili mačku koja voli sjediti u krilu.

Prednosti i mane